Glumac Rene Bitorajac našao se na meti brutalnih napada na društvenim mrežama i to nakon izleta u muzičke vode. Bitorajac je s bendom Čuka vremena za radio Gold FM snimio pjesmu s "Mi Hrvati", koja je muzička obrada starog hita "Sound of Silence" Simona&Garfunkela, a u kojoj se duhovito narugao mentalitetu Hrvata.

Za mnoge ironija Bitorajca u toj pjesmi nije najbolje sjela, pa su ga napali najgorim uvredama. Naime, navedene laži o Bitorajcu izrečene su u emisiji Velimira Bujanca, no i na portalu koji vodi udruga, odnosno stranka Željke Markić, U ime obitelji. Otišli su tako daleko da su objavili kućnu adresu Renea Bitorajca, što pogotovo nakon napada na stan kazališnog redatelja Olivera Frljića i njegove djevojke ostavlja mučan dojam otvorenog poziva na linč.

Popularni glumac odgovorio im je na Facebooku.

“Poštovani, budući da nisam u mogućnosti odgovarati na veliku količinu upita koje na dnevnoj razini zaprimam, a to se posebno odnosi na komentare mojeg uratka ‘Mi Hrvati’ smještenog na YouTube kanalu, ovim putem vam se obraćam s kratkim priopćenjem. Prije svega, omjer pozitivnih i negativnih komentara je otprilike 5:1 u korist pozitivnih komentara. Međutim, uspjehom bih smatrao i da je situacija obratna. Očito sam izazvao mnogobrojne reakcije i pogodio samu bit jer niti u pozitivnim niti u negativnim komentarima nema onih koji su ravnodušni.

U svojem glumačkom pozivu navikao sam na pohvale, a samim time i na kritike koje predstavljaju sastavni dio mojeg zanimanja. Iz njih uvijek nastojim nešto naučiti i saznati – ako se radi o onima koje su konstruktivne. Međutim, kritike koje primam su ispod svake razine i riječ je o kategoriji neukusnih uvreda. Nažalost, ne znam što bih mogao spoznati iz niskostrasnih komentara poput: “Govno jedno ćelavo, smradu velikosrpski, četnički, orjunaški izrode, crve, j… ti majku i slično”.

“Prihvaćam kritike, ali ne i uvrede”

S obzirom da ih je većina takvih; neartikuliranih, nepismenih i zlobnih, naprosto mi ne daju mogućnost za civiliziranu i normalnu komunikaciju. Preostaje mi samo da pričam sam sa sobom. Na ovu domovinu u kojoj živimo, mi Hrvati imamo potpuno jednaka prava, ali na svoju majku ipak ih imam više od vas. Kao i vi na svoju. Budući kako YouTube još uvijek predstavlja slobodan i nezavisan medij, a internet, uz cestu i stadion, idealnu priliku da se nešto kaže, promijeni ili popravi, dobio sam inspiraciju (bez imalo osjećaja mržnje prema bilo kome), i napisao, sad već bez sumnje, apsolutni HIT.

Ispričavam se na ne toliko briljantnoj pjevačkoj izvedbi jer mi ono nije najjača strana. Ono što mi ne možete osporiti jest trud, pogotovo s obzirom na činjenicu kako je pjesma snimljena iz prvog pokušaja. Ovo mi je tek drugi videouradak u vlastitoj produkciji i izradi pa se ovim putem ispričavam i na eventualnoj vidljivoj amaterskoj montaži. Ali, evo, može se, a i predstavlja primjer kako je moguće izraziti mišljenje na kreativan (malo kompliciraniji) način umjesto da se ljude psuje, vrijeđa s primitivnim parolama o uhljebima, komunistima i Srbima. Prihvaćam kritike, ali ne prihvaćam uvrede.

“Uhljeb nisam. Cajke ne volim.”

O mojem srpskom, četničkom i komunističkom podrijetlu najviše govori sljedeće: Rođen sam prije 44 godine u Zagrebu od roditelja Zagrepčana, Hrvata po nacionalnosti. Isto toliko godina živim u Hrvatskoj, gdje sam magistrirao glumu na ADU i zasnovao obitelj. U Hrvatskoj plaćam porez i prirez, društveno sam aktivan, a kroz više od trideset humanitarnih akcija godišnje, koje s radošću prihvaćam, i koristan za hrvatsko društvo zato štoto želim biti. Samostalni sam umjetnik pa ne živim na državnoj niti na gradskoj grbači. Živim od svojeg rada, a samim time ne spadam u kategoriju uhljeba. Za sve dežurne dušebrižnike, kršten sam i vjenčan u Crkvi. Cajke ne slušam i ne volim. I kaj sad?

Svi vi koji se skrivate pod raznim Nickovima nespremni javno izreći mišljenje, svi vi koji živite svoje ideolgije, patologije i frustracije i koji ne poznajete drugi jezik osim onog vulgarnog – kako kaže zadnja kitica, puni mržnje i prezira prema svakome koji ne misli isto, koliko god glasni i vulgarni bili, niste veći Hrvati od drugih Hrvata. Domoljublje se može izraziti na više načina, pa tako i kritikom.
“Moja šahovnica počinje crvenom bojom”.

Razgovaramo o 40-tim godinama prošlog stoljeća, a živimo u 2016-oj. Igramo utakmice pred praznim tribinama, ljudi ručaju po kontejnerima, stranci ne žele ulagati u Hrvatsku, ali problem je Rene Bitorajac. Sad kad ste locirali problem, poslušajte pjesmu još jedanput.

Hvala svima koji me podržavate i kojih je, na moju sreću, još uvijek mnogo više! Hvala i na vašim komentarima! Hvala i vama koji ne mislite isto, jer da smo svi isti, bilo bi nam beskrajno dosadno, ipak smo to MI HRVATI. I da, moja šahovnica počinje crvenom bojom. Bok”, napisao je Bitorajac na Facebooku.