Borislav Čolić umro je u 52. godini u zatvoru Padinska Skela kraj Beograda, gdje je služio kaznu zatvora od 40 godina zbog stravičnog zločina koji je počinio u Futogu 1997. godine. Zločin je bio takav da za Čolićem niko nije žalio, a cijeli slučaj je rasvijetljen upravo zbog kačketa od kog se nije odvajao.
U martu 2020. godine grupa robijaša vraćala se sa vježbanja u zatvoru Padinska Skela kraj Beograda. Jednom od njih je pozlilo, izgubio je svijest i srušio se. Pomoć su pokušali da mu pruže drugi zatvorenici, ljekari iz zatvora, pozvana je i Hitna pomoć. Svi napori bili su uzaludni, na kraju su mogli samo da konstatuju smrt Čolića, koji je umro u 52. godini. Paradoksalno, obdukcijom je utvrđeno da je čovjek, za koga su mnogi mislili da nema srce, preminuo od srčanog udara.
Pitanje je da li su drugi zatvorenici znali šta je Čolić uradio kada se srušio, jer da su znali, vjerovatno mu ne bi prišli, jer je učiinio ono čega se i okorjeli kriminalci gade – ubio je dijete.
Košmar je počeo 21. februara 1997. godine u novosadskom naselju Futog. Čolić, rodom iz Hrvatske Kostajnice, učesnik ratova na prostorima bivše Jugoslavije, riješio je da preokrene svoju sreću i da se obogati preko noći. Saznao je da porodica Smiljanić dobrostojeća i riješio je da im otme novac, po svaku cijenu. Sa sobom je ponio jedno od omiljenih oružja zlikovaca tog vremena, automatski pištolj „škorpion“ sa prigušivačem. Na ratištu je naučio da dobro barata tim oružjem malog kalibra i malog gabarita, koje je moglo lako da se sakrije ispod jakne.
Ubica je pozvonio, a vrata mu je otvorio glava porodice, Dobrivoje. Čolić je odmah pucao u njega, nije ni pokušao da mu zaprijeti, da ga veže, primora da kaže gdje drži novac, da ga poštedi, piše nova.rs.
Čuvši buku na ulazu, pojavila se i Dobrivojeva supruga, Miomirka, ali nije stigla ni da reaguje, jer je ubica i u nju ispalio nekoliko metaka iz „škorpiona“ i likvidirao je na mjestu.
Ubica je potom ušao u dnevnu sobu. Tamo je zatekao trogodišnjeg Ivana, koji je sjedio na noši. Pucao je i u njega i ubio ga.
Premetačinom je pronašao ono što je tražio i otišao, ostavivši za sobom pobijenu porodicu Smiljanić. Prema riječima oca ubijenog Dobrivoja, plijen je iznosio 100.000 tadašnjih njemačkih maraka, što je za ono vrijeme bila impozantna suma.
Čak su i prekaljeni policajci, koji su devedesetih vidjeli sve i svašta, bili zgroženi zločinom u Futogu.
Krenula je potjera za počiniocem.
Doušnik iz podzemlja
Pomoć policiji je stigla od doušnika iz podzemlja, koji je naveo da je Borislav Čolić osoba koja je pobila tročlanu porodicu u Futogu.
Posao je olakšalo što se Borisav Čolić već nalazio u policijskim rukama, bio je u zatvorskoj ćeliji zbog drugih krivičnih djela. Inspektori koji su isljeđivali Čolića bili su sigurni da je to „njihov čovjek“, ali trebali su im dokazi, od oružja kojime je zločin počinjen, do priznanja osumnjičenog. To nije bio lak zadatak, ispostavilo se da je Čolić „tvrd orah“.
„Smjenjivali smo se u ispitivanju, jedan policajac ga je ispitivao, drugi je odmarao. Pokušavali smo da ga umorimo i navedemo da napravi neku grešku, da se oda. On je bio nevjerovatno izdržljiv i nije gubio koncentraciju. U jednom trenutku smo se među sobom dogovarali šta dalje da radimo i nismo obraćali pažnju na njega. Onda smo shvatali da on stojećki spava, leđima naslonjen uza zid. Možda je „ukrao“ desetak minuta, ali kada smo nastavili ispitivanje, bio je potpuno svjež, kao da je satima spavao. Vjerovatno mu je tu pomoglo ratno iskustvo“, pričao je svojevremeno policijski inspektor koji je radio na slučaju.
Ipak, na kraju je pomogla psihologija.
Naime, Čolić je bio proćelav i uvijek je nosio kačket, koji je u policiji morao da skine. Na kraju mu je jedan od inspektora rekao da će da ga stavi na glavu ako prizna i okorjeli ubica se „otvorio“ i do detalja ispričao šta se dogodilo. Za ubistvo trogodišnjeg djeteta je ipak rekao da se ne sjeća, da je tada bio drogiran. Policija je pronašla i „škorpion“ kojim su pobijeni Smiljanići.
Smrtna kazna
Borislav Čolić je prvostepeno osuđen na smrtnu kaznu. U izreci presude je rečeno: „brutalnost i monstruoznost Čolićevog djela navode na zaključak da bi svaki pokušaj njegove resocijalizacije bio nemoguć, te da je smrtna kazna neminovnost“.
Ipak, Srbija je u međuvremenu ukinula smrtnu kaznu, pa je Čolić osuđen na 40 godina robije, od kojih je izdržao 23.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!