Još uvijek se pamte teški prizori iz Novog Pazara. Korona je uzela maha, pa smo tokom ljeta svjedočili velikom broju zaraženih pacijenata sa akutnim simptomima i smrtnim slučajevima. Gošća jutarnjeg programa televizije Nova S "Probudi se" bila je infektolog Lejla Ćeranić, koja je opisala potresne momente sa kojima su se suočavalli ona i njene i kolege tokom juna i jula, kao i fatalna kašnjenja i organizacione greške koje su napravljene za vrijeme pandemije. Zbog požrtvovanosti i borbe Ćeranić je ponijela titulu "Ličnost godine", koju joj je dodijelio nedjeljnik NIN.

“Tvrdim da smo zakasnili u organizaciji Opšte bolnice Novi Pazar. To dokazuje i činjenica da smo već u julu dobili potpuno drugačiji izgled naše bolnice kada smo organizovali Regionalni Covid centar koji je mogao da smjesti do 500 bolesnika u jednom danu”, objasnila je Ćeranić za nova.rs.

Ona je, prisjećajući se scena i uslova rada u Opštoj bolnici u Novom Pazaru tokom juna i jula, više puta ponovila “Ne daj Bože da se ponovi. Ne daj Bože da se vratimo u taj period”.

“Najteže je čovjeku kada treba da radi svoj posao, želi da radi svoj posao, ali je nemoćan. To su najteži trenuci u jednom čovjeku, ta unutrašnja borba”, objašnjava Ćeranić, koja je u najžešćem piku epidemije bila jedini infektolog u novopazarskoj bolnici.

Ona i njene kolege još dugo će pamtiti, kako kaže “taj horor” u bolničkim hodnicima.

“Svi nose te strašne slike i scene u svojoj glavi i vjerujem da ih se još dugo nećemo osloboditi. Problem je bio što nas ima malo, a broj pacijenata je zahtijevao angažovanje velikog broja medicinskog osoblja, kako ljekara, tako i medicinskih sestara. A mi nismo imali osnovni uslov, nemamo mjesta da smjestimo bolesnika”, opisala je nehumane uslove rada u najtežim okolnostima.

Prema njenim riječima, u crvenoj zoni zajedno su boravili i zdravi, bez simptoma korone i oni sa teškom kliničkom slikom.

“Nismo bili u mogućnosti da zatvorimo vrata crvene zone, zato što je ambulanta u kojoj se pregledaju bolesnici za koje sumnjamo da su zaraženi bila u centralnom dijelu odjeljenja. I nezaraženi članovi porodice bez simptoma morali su da uđu u crvenu zonu, jer su bili pratnja tako teškim pacijentima koji nisu mogli ni da samostalno hodaju ni da stoje”, tako je, po njenim riječima, izgledalo u Novom Pazaru.

Doktorica se prisjetila i vapaja bolesnika koji su je, kako opisuje, molili da im pomogne i vukli za rukav dok je ona prolazila hodnikom i morala da procjenjuje ko je najugroženiji i kome će prvom da ukaže pomoć.

Ćeranić ocjenjuje da su postojali znaci da se epidemiološka situacija pogoršava i da je ranije trebalo drugačije organizaciono reagovati.

Kao glavni uzrok širenja zaraze u Novom Pazaru ona vidi okupljanja. Proslavljala se matura, bilo je i vjerskih okupljanja, ali su, kaže, prednjačila ona politička.

“Najveća okupljanja su bila ona političke vrste – političke stranke i njihove promocije. Simptomatično je to da smo novo odjeljenje sa 25 bolesničkih postelja otvorili baš na dan izbora. Bilo je dosta koncenstrisanih događaja u tom periodu”, zaključuje Ćeranić.