Više od šest mjeseci traje ruska invazija na Ukrajinu, a ruski pokušaj da brzo pokori Kijev i zauzme susjednu zemlju je propao. Geopolitički analitičar Ian Bremmer smatra da je odluka ruskog predsjednika Vladimira Putina da pokrene invaziju bila "najveća geopolitička greška koju je ijedan vođa na globalnoj pozornici napravio još od pada Berlinskog zida 1989."

Bremmer dodaje da je Putin napravio potpuno pogrešnu procjenu. “Neuspjeh je bio golem i neposredan, a posljedice za Putina i za Rusiju bit će trajne”.

Četiri su glavne pogrešne procjene koje je Vladimir Putin napravio.

Jaka ruska vojska

Putin je vjerovao da je ruska vojska jaka i sposobna. U aprilu 2021. godine, novinar i bivši član Dume Alexander Nevzorov predvidio je da će Rusija napasti Ukrajinu i pretrpjeti ponižavajući poraz, jer će njezina užasno nesposobna i nedovoljno opremljena vojska naići na “bijesni otpor” Ukrajinaca.

To se predviđanje ispostavilo točno, a to je navelo druge promatrače da ruske borbene jedinice označe kao “Potemkinovu vojsku”, odnosno da ruske trupe ostavljaju samo privid moći.

Teško je doći do tačnih brojeva, ali SAD procjenjuje da je Rusija pretrpjela 70.000 do 80.000 žrtava, što uključuje 20.000 mrtvih. Usporedbe radi, otprilike 15.000 sovjetskih vojnika ubijeno je u afganistanskom ratu koji je trajao devet godina.

Ukrajinski otpor

Putin nije očekivao da će se Ukrajinci boriti niti da će se okupiti oko svog nacionalnog identiteta. Ovo lažno uvjerenje, zajedno s njegovim neumjesnim povjerenjem u učinkovitost njegove vojske, tvorilo je osnovu Putinovog očekivanja da bi mogao brzo dobiti rat zauzimanjem Kijeva i obezglavljivanjem vlade.

Ali, taj plan je propao. Dok Putin vjeruje da Ukrajina nije prava država, Ukrajinci se očito ne slažu s tim.

Ovisnost o ruskim energentima

Putin je bio snažno uvjeren da svijet ovisi o ruskim energentima, te da zbog te ovisnosti neće doći do zapadne odmazde. Uz to, u slučaju da Evropa odbije ruske energente, Putin ima voljne kupce u Aziji.

Ali, osim što su zemlje poput Kine i Indije imale veliki popust, problem je i u tome što su ruski cjevovodi usmjereni na zapad, a ne na istok, prema Aziji. S druge strane, cijene nafte su se oporavile početkom avgusta, a barem jedan izvještaj pokazuje da su ruski prihodi od fosilnih goriva porasli uprkos manjem opsegu izvoza.

Dakle, ostaje za vidjeti hoće li se Putinova pretpostavka pokazati tačnom, ali daleko je od sigurno. Ono što je vjerovatno istina jeste da će ekonomske sankcije nametnute njegovoj zemlji imati dugoročne posljedice, čak i ako prođe nekoliko godina prije nego što se učinci pokažu.

Podijeljenost Zapada

Putin je vjerovao da su Evropa i Zapad previše podijeljeni da bi dali snažan, jedinstven odgovor. Ovo je možda bila najveća Putinova pogrešna procjena, ali dijelom je bio u pravu, piše Big Think, jer dok su projektili padali po Ukrajini, neke zemlje koje su uvelike ovisne o ruskom plinu, poput Njemačke, nisu bile voljne poduzeti značajne mjere protiv Rusije na početku invazije.

Onda je uslijedilo dramatično obraćanje ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog koji je zamolio Zapad za pomoć i poručio da je to možda posljednji put da ga vide živog.

Tada se sve promijenilo. U roku od nekoliko dana, kancelar Olaf Scholz najavio je – u sveobuhvatnoj promjeni politike koja je preokrenula desetljeća pacifizma i prijateljskih odnosa prema Rusiji – da će Njemačka poslati oružje Ukrajini, povećati troškove odbrane i odobriti velike sankcije.

Uz to, dogodilo se još nešto neočekivano. Putinova invazija šokirala je Švedsku i Finsku i potaknula ih da se prijave za članstvo u NATO-u, a EU je Ukrajini dodijelila status kandidata.

U potpunoj suprotnosti sa svojim namjerama, Putin je postigao ono što niko drugi nije mogao: ujediniti EU (zajedno s njegovim transatlantskim saveznikom, SAD-om) u zajedničkoj stvari i pomladiti NATO.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad