Tursku je u četiri sata pogodio zemljotres, u šest je obavijestila Civilnu zaštitu da joj treba pomoć, a u osam je Crna Gora poslala dopis da je spremna da krene, rekao je jedan od spasilaca iz Tima za zaštitu i spasavanje Darko Žižić.

Navodi da postoje procedure, da je Vlada trebalo da donese odluku, a zatim slijedi logistika, pakovanje…

“Otišlo je 18 spasilaca, četiri, pet šefova timova koji rade logistiku, znali smo šta su naše mogućnosti. Da bi spašavanje bilo uspješno moramo da imamo sonde, termo kamere, pse, a mi to nemamo. Poslali smo da smo takav tim i oni su našem timu priključili Čehe, Slovence sa psima i tako smo radili i zato je naše spašavnje bilo uspješno”, objašnjava Žižić.

Ističe da imaju veliko iskustvo, znaju šta im je zadatak i emocije stavljaju po strani.

“Konstantno mislim o tome gdje će sad taj narod. U neke zgrade nije bezbjedno ući, imate zgradu koja je zdrava a čitava ispucala. Ti ljudi nemaju gdje da se vrate. Oni su u parku uz vatru…”.

Naš tim spasio je četvorogodišnjeg dječaka, sa kojim su u kontaktu.

“Bio je sa nama inženjer on je vođa, kaže nam gdje su bile sobe. S nama su bili rudari. Krenuli smo u osam sati, sa psom, sondama… Spušta se sonda, čuli su disanje i kreće euforija, kopanje… Majka ga je spasila. Čudno je to reći, iako je mrtva. Tijelo kada krene da se raspada odaje toplotu, grijala ga je. Noga mu je bila ispod kreveta i sat vremena je trajao manevar vađenja. Koliko god ste jaki, emocije vas stignu…”, priča Žižić.

Tim se vratio u Crnu Goru kada više nije bilo bezbjedno.

“Postalo je nebezbjedno za naš Tim, počeli su nemiri, ušla je Vojska… Mi slušamo naredbe”.

Žižić na kraju zaključuje da Nacionalni tim postoji na papiru, ali da je vrijeme da se on i zakonski reguliše, pišu Vijesti.me.