Aleksandra Vučića, predsjednika Republike Srbije, bi možda najbolje opisali kao kameleona. Počeo je u politici kao ekstremni nacionalist i iako je skrenuo u centar, još uvijek redovno igra na nacionalističku kartu kako bi dobio podršku desnice, a nedavno je bio domaćin svesrpskog sastanka u Beogradu, piše ugledni list Financial Times. Za njegove kritičare on se malo razlikuje od Viktora Orbána, neliberalnog mađarskog premijera, obožavatelja Trumpa koji ocrnjuje stajalište EU i NATO-a o Ukrajini. Teži li Srbija predvođena Vučićem Rusiji i Kini, ili s druge strane Europi i Zapadu? Opširnu analizu potpisuju Alec Russell i Marton Dunai.

Već 25 godina prometnim čvorištem u centru glavnog grada Srbije dominira pocrnjela ljuštura bivšeg jugoslavenskog Ministarstva odbrane. Namjerno je ostavljen kakav je bio nakon što su ga NATO bombe uništile 1999. tokom rata na Kosovu. Ipak, sada će ovo svetište srpskog nacionalizma biti srušeno i preuređeno u blistav hotel i apartmanski kompleks. Investitori su, od svih mjesta, upravo iz Amerike – starog protivnika Beograda, koji je 1990-ih dvaput predvodio vojne intervencije NATO-a kako bi osujetio srpsku agresiju u regiji, piše Financial Times u tekstu s naslovom ‘Europska zemlja koja razigrava SAD, Rusiju, Kinu i Europu‘.

I to nisu nikakvi stari američki financijeri. Jared Kushner, zet Donalda Trumpa i bivši viši savjetnik, na čelu je Affinity Partnersa, investicijskog fonda kojeg podržava Saudijska Arabija i koji stoji iza posla, a u posredovanju su pomogli Richard Grenell, istaknuti bivši pomoćnik Trumpove administracije koji je zadržao bliske veze s bivšim predsjednikom.

Dogovor je primjer kako se mala nesvrstana država može pripremiti za Trumpov mogući povratak u Bijelu kuću, kažu analitičari. To također odražava povećanu usredotočenost Zapada na Srbiju u vrijeme kada je njezino odvajanje od njezine historijske srodne duše, Rusije, postalo prioritet.

Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije od 2017., inzistira na tome da posao podrazumijeva potpuno poslovni poduhvat i umanjuje ideju quid pro quo. “Jako sam ponosan na to”, rekao je za Financial Times. “Ovo će dovesti više investitora i više ljudi u Beograd. Zatim ćemo imati hotel Trump, hotel Ritz-Carlton …Vrlo brzo ćemo imati sve. Ti ljudi koji su pregovarali u ime Amerikanaca bili su vrlo profesionalni. Njihovi zahtjevi nisu bili laki”.

Ali čini se da je dogovor također očito politički; na suprotnoj strani je ipak srpska država. Time se Vučiću postavlja bliska veza s Bijelom kućom u slučaju pobjede njegovog kolege nacionalističkog populiste Trumpa na američkim izborima u novembru.

Grenell, otvoreni, da ne kažemo, ratoborni, Trumpov saveznik, koji se nagovještavao kao potencijalni državni sekretar u slučaju ako bivši predsjednik osvoji drugi mandat, prvi je put iznio ideju o takvom ulaganju u Beogradu dok je bio Trumpov izaslanik za Balkan.

Bio je to pokušaj povezan sa širom vizijom poticanja američkih ulaganja u Srbiju kako bi se zemlja privezala za zapadnu sferu utjecaja i time oslabio njen stari odnos s Rusijom, tvrde osobe uključene u dogovor. Grenell to voli predstavljati kao način da se pomogne odnosima SAD-a i Srbije da se odmaknu od prošlosti, kao odjek američkih ulaganja u Tokiju nakon 1945. godine.

“Vjerujem da smo poduzeli značajne korake u odvlačenju Srbije od utjecaja Rusije i Kine i približavanju SAD-u”, rekao je za FT. “Također shvaćam da treba učiniti više i posvećen sam upravo tome”.

Kako bi preduhitrili kritike sporazuma od strane moćnog desničarskog srpskog nacionalističkog lobija, koji je snažno naklonjen Moskvi, investitori su se obavezali na tom mjestu izgraditi spomenik žrtvama NATO bombardiranja, u dogovoru sa srpskim arhitektima.

Istovremeno, Kushner planira uložiti u projekt luksuznog turizma u susjednoj Albaniji na zadovoljstvo albanskog premijera Edija Rame. “Potreban nam je super luksuz kao što pustinji treba voda”, kaže Rama, dodajući da su Kushner i Grenell napravili uvod u Albaniju prije nego što su se okrenuli ulaganju u Srbiji. Jedina je razlika, dodaje on, to što je u Albaniji Kushner, a ne Grenell, napravio početni pristup. “U Srbiji je sigurno Grenell bio uvodničar, ali ovdje ne”, kaže Rama.

U Washingtonu je objava dogovora pokrenula pitanja o mogućem sukobu interesa ako se Trump vrati na dužnost. Grenell i Kushner su to odbacili, tvrdeći da se ponašaju kao privatni građani. Kushner je rekao da u slučaju drugog Trumpovog mandata ne bi imao ulogu u administraciji.

U Europi se na beogradski dogovor gleda kao na klasični manevar zaštite od klađenja 54-godišnjeg Vučića, koji dominira domaćom i regionalnom politikom cijelu deceniju — tri godine kao premijer Srbije, a potom sedam kao predsjednik — i koji voli da razigrava Ameriku i EU protiv Rusije i Kine.

“Vučić – strastveni šah igrač, da je figura vjerovatno bi bio lovac”

“On je strastveni igrač šaha”, kaže Milan Antonijević, srbijanski odvjetnik i stručnjak za ljudska prava, koji Vučića opisuje kao osobu koja pokušava slijediti srednji kurs koji najbolje odgovara dugoročnim interesima Srbije u sve više multipolarnom svijetu.

“I on zna da nemamo toliko igrača na globalnoj šahovskoj ploči”, dodaje.

Vučić u svojoj biblioteci ima pravu šahovnicu s timerom. Da je prikazan kao figura, vjerovatno bi bio lovac koji kruži cik-cak po ploči. U intervjuu za FT, on predstavlja sadašnje doba globalnih kretanja kao vrijeme bogato potencijalom, ali i opasnošću, za Srbiju.

Čak i dok je surađivao s Trumpovim saveznicima – i sve tješnje s Bidenovom administracijom, Vučić je njegovao odnos s američkim rivalom velikom silom, Kinom, za ulaganja. Također je zadržao sentimentalnu vezu Srbije s Moskvom, iako uglavnom preko opunomoćenika, dok je ruskog predsjednika Vladimira Putina držao podalje. Srpski nacionalisti, moćna sila unutarnje politike, Rusiju vide kao srodnu dušu Slavena.

Srbi gaje “proračunatu” ljubav prema Kini, kaže Srđan Bogosavljević, vodeći anketar u Srbiji, i “iracionalnu” ljubav prema Rusiji. Sukladno tome, Srbija je jedna od samo dvije europske zemlje — druga je Bjelorusija — koje ne podržavaju sankcije protiv Rusije. Što se tiče Pekinga, Srbija i Mađarska bile su jedine dvije europske zemlje koje je kineski predsjednik Xi Jinping posjetio u maju nakon državnog posjeta Francuskoj. Kina je mnogo uložila i često je na vrhu srpskih anketa kao najpopularnija strana sila.

A opet, u isto vrijeme, Vučić je poticao veze s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom i zalaže se za suradnju s Europskom unijom kako bi se pomoglo razvoju potencijalno najvećeg rudnika litija u Europi u zapadnoj Srbiji, projekta vrijednog više milijardi eura. Vučić ističe da mu je cilj članstvo u EU, najvećem trgovinskom partneru Srbije. Kandidat je već 12 godina, ali je postigla mali napredak u prevladavanju zabrinutosti EU zbog svoje predanosti vladavini prava i zbog neriješenog statusa bivše pokrajine Kosovo.

“Vučić vodi sveobuhvatnu politiku”, kaže Ivan Vejvoda, suradnik na Institutu za humanističke nauke u Beču. “Jednog trenutka imate Xija u posjeti. Zatim , nekoliko dana kasnije dolaze Zelenska [prva dama Ukrajine] i Dmitro Kuleba [ukrajinski ministar vanjskih poslova]. Zatim odlazi u Ruski kulturni centar i drži revizionistički govor. A onda, dva dana kasnije, on je s EU i razgovara o planovima rasta”.

Upitan vjeruje li u EU, Vučić zaobilazi pitanje. “Nisam neko ko bi to branio ili napadao”, kaže. “Kad vidite da su ljudi vrlo gorljivi u napadima na EU, ja ne idem tamo jer ti ljudi nisu racionalni. Ali kad vidim histeriju oko takozvanih EU vrijednosti, činim isto”.

Previše je grupnog mišljenja EU, kaže.

Odbio Brics – ‘Rekao sam da smo na putu ka EU’

“Ako idete na sastanke [EU], to će biti veliki proukrajinski skup. Ako neko ne kaže ono što svi očekuju, kao da je uljez. Niko ne želi čuti različita mišljenja”, dodaje.

Međutim, on također prepričava kako je šef države nove članice Bricsa — grupe sila u usponu predvođenih Brazilom, Rusijom, Indijom, Kinom i Južnom Afrikom — predložio da im se pridruži, na temelju činjenice da Zapad slabi, odbio je ponudu. “Rekao sam mu da smo na putu ka EU”, naglasio je.

Za zapadne sile, ruska sveobuhvatna invazija na Ukrajinu učinila je udvaranje Vučiću prioritetom, usred dugotrajne zabrinutosti da bi Moskva mogla pokušati raspiriti neprijateljstva u susjednoj Bosni i Hercegovini i na Kosovu, gdje žive nemirne srpske manjine.

Zapadni diplomati i regionalni analitičari vjeruju da on naginje prema Zapadu. U svom intervjuu za FT predstavlja svoj stav protiv sankcija kao nešto što proizilazi iz averzije prema sankcijama nakon njihovog nametanja Srbiji tokom balkanskih ratova 1990-ih. On također gotovo potvrđuje da je diskretno pomogao Kijevu prodajom municije trećim stranama koje je završilo kod ukrajinskih oružanih snaga.

“Vučić nije ni ruski opunomoćenik ni mali Putin, kako ga ponekad predstavljaju”, kaže Vejvoda. “Voli li većina Srba Putina? Da. Vole li Rusiju? Da. Ali kad ih se pita kud želite putovati, svi žele ići u zapadnu Europu”.

Politički kameleon

Vučića bi možda najbolje opisali kao kameleona. Počeo je u politici kao ekstremni nacionalist i iako je skrenuo u centar, još uvijek redovno igra na nacionalističku kartu kako bi dobio podršku desnice, a nedavno je bio domaćin svesrpskog sastanka u Beogradu. Za njegove kritičare on se malo razlikuje od Viktora Orbána, neliberalnog mađarskog premijera, obožavatelja Trumpa koji ocrnjuje stajalište EU i NATO-a o Ukrajini.

“On [Vučić] je korumpirao državu”, kaže Dragan Đilas, osnivač i lider Stranke slobode i pravde, najveće opozicijske stranke u Srbiji. “Tužitelji su, na primjer, katastrofa, totalno ispolitizirani. Vučić nije popularan u Beogradu, ali razumije da je nacionalizam način broj jedan da se ostane na vlasti”.

Ipak, u isto vrijeme sklopio je prijateljstvo s Alexom Sorošom, investitorom i filantropom koji je na čelu odbora fondacije Otvoreno društvo koje je utemeljio njegov otac George — kojeg su Orbánovi i Trumpovi pristaše dugo mrzili kao agenta pogubnog liberalizma. Ako išta, Vučić je Orbánov, sugeriraju analitičari. Dok Vučić citira Orbána, “to nije rutina kopiranja”, kaže odvjetnik Antonijević koji kaže da su mediji u Srbiji, naprimjer, manje kontrolirani nego u Mađarskoj.

“Nisam tako velik da bi zauzeo stranu – ja sam na srpskoj strani”

Bidenova administracija uložila je vrijeme i novac u dovođenje Vučića u tabor Zapada i poduprla je ambiciozan projekt solarne energije u Srbiji. Nema sumnje, međutim, da bi Trump bio prirodniji partner od Bidena. “On vjeruje da će ako Trump pobijedi to biti dobro za njega”, kaže europski diplomat. “Grenell je bio vrlo aktivan u regiji u posljednje četiri godine, na strani Beograda”.

Na pitanje kako bi drugi Trumpov mandat mogao utjecati na Srbiju, Vučić se ograđuje. “Nisam tako velik vođa kao mnogi drugi u Europi koji zauzimaju stranu”, kaže. “Moj prijatelj Viktor [Orbán], on je 100 posto na Trumpovoj strani. Moji prijatelji iz Brisela, oni su 100 posto na Bidenovoj strani. Ja nisam. Ja sam na srpskoj strani i čekam rezultate”.

Ali, prisjeća se još i posjete Trumpovoj Bijeloj kući – i to uspoređuje s površnim susretima s Bidenom.

“Kada sam posjetio Bijelu kuću bilo je to vrijeme velikih nesuglasica s Rickom Grenellom, ali on je bio vrlo marljiva, vrlo predana osoba. Imali smo gotovo tri sata rasprave u prostoriji nalik na podmornicu. Ne mogu reći da sada imam isti tretman. Ali mogu reći da sam dobro razgovarao s Trumpom. Imao sam dobre razgovore s Bidenom prije nego što je postao predsjednik. Nakon toga sreo sam ga jednom, dva puta na prijemima po dvije minute, ali ne i sadržajne razgovore. Ako pitate većinu Srba, 90 posto će biti na Trumpovoj strani”, tvrdi Vučić.

Veliko pitanje za regiju sada je kako bi Trumpov reizbor mogao utjecati na trnovite, dugotrajne podjele među najbližim susjedima Srbije.

Na cesti od aerodroma koja vodi prema Beogradu, velika crna slova protežu se iznad nadvožnjaka: “Kosovo je Srbija”. Na drugoj strani nadvožnjaka, vidljivoj onima koji izlaze iz grada, piše: “Zapamtite – Kosovo je Srbija”.

Status Kosova, legendarnog rodnog mjesta srpske nacije, politička je rana u regiji od 1999. godine kada je NATO-vo bombardiranje utrlo put bivšoj pokrajini da proglasi neovisnost od Srbije 2008. godine.

Pregovarači EU prošle su godine posredovali u provizornom dogovoru, koji je podržala Bidenova administracija, prema kojem bi Beograd neformalno dopustio Kosovu da se integrira u međunarodne organizacije, dok bi Priština dala veću autonomiju regijama sa srpskom većinom. Ali sporazum nikada nije proveden.

Intenzitet pregovora mogao bi dramatično porasti ako Trump bude ponovno izabran. Grenell je u privatnim razgovorima signalizirao da će mu, ako bude imenovan na visoku ulogu u mogućem drugom Trumpovom mandatu, Balkan biti prioritet te da Srbiju i regiju vidi kao prirodnog saveznika Amerike.

Dok je Grenell bio izaslanik za Balkan, snažno se zalagao za dogovor oko Kosova, prema diplomatima u regiji. Presjekao je strategije EU zalažući se za brzo rješenje, razbjesnivši mnoge europske dužnosnike i neke diplomate State Departmenta svojim sukobljavajućim tonom.

Također je jasno dao do znanja da ima malo vremena za stav Albina Kurtija, kosovskog premijera.

U protekloj godini dužnosnici EU i Bidenova administracija također su postali frustrirani Kurtijem, optužujući ga da je beskompromisan i da potkopava nadu u nagodbu.

Kosovski zvaničnici i domaći protivnici zabrinuti su da će druga Trumpova administracija biti blaga prema Vučiću. Grenellovi saveznici odgovaraju ukazujući na to kako je on u prošlosti vršio pritisak na Vučića da se udalji od Moskve i tjerao ga da diversificira opskrbu energijom iz Rusije, koja Srbiji daje većinu plina.

Za Vučića bi ubrzano guranje dogovora predstavljalo dilemu. Prihvaćanje neovisnosti Kosova formalni je uvjet za integraciju Srbije u EU. Ipak, popustiti zapadnom pritisku i pristati na to moglo bi biti političko samoubistvo. “Niko nije bio tako popularan kao Vučić u posljednjih 30 godina”, kaže Bogosavljević, anketar. “Ali čak i uz ovu popularnost, čak i da je želio raspisati referendum o neovisnosti Kosova, ne bi prošao”.

Skrenuvši se s Kosova, Vučić je nedavno potaknuo val nacionalističkih osjećaja oko Bosne i Hercegovine. Ipak, zapadni diplomati kažu da mu vjeruju kada kaže da mu je prioritet ekonomski razvoj. Njegov glavni projekt, koji će se poklopiti s planiranim završetkom njegovog predsjedničkog mandata 2027., je Expo, svjetski sajam za koji se nada da će Srbiju uputiti na novi ekonomski put. “Kada govorim o Expu, govorim o suštinskim promjenama ove zemlje”, kaže.

U tom kontekstu Vučić vidi prilike za ulaganja ko god pobijedi na izborima u SAD-u, ukazujući na nekretninske projekte na tragu dogovora Kushner/Grenell kao i na Belgrade Waterfront, projekt na obali rijeke Save. Ovo je podržao isti emiratski developer, Mohamed Alabbar, koji je stajao iza marine Durrës u Albaniji.

Za njegove očajne protivnike takav je govor jeftin. Vučića vide kao nepovjerljivog Janusa. Vučić na kritike sliježe ramenima i kaže da se svi moraju znati mijenjati.

“Morate učiti svaki dan”, kaže. “Samo se magarci ne predomišljaju”.