Inicijativa Nisam tražila u svega nekoliko dana preplavljena je svjedočanstvima o iskustvima zlostavljanja i seksualnog uznemiravanja. Krenulo je s Akademijom za dramske umjetnosti u kojoj je u tri dana prijavljeno 20-ak slučajeva koji će sutra biti predani DORH-u na daljnje postupanje. No tu neće biti kraj. Javlja se sve više fakulteta, a predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Marija Selak Raspudić traži pooštravanje zakonskih propisa o seksualnom uznemiravanju, a sazvat će i tematsku sjednicu Odbora.

Val svjedočanstava o nasilju i seksualnom uznemiravanju ide dalje. Nakon glumica i onih koje tek trebaju postati, stotina anonimnih ispovijesti, sada progovaraju studenti s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Njihova pravobraniteljica zaprimila je pet prijava za četiri profesora.

“Dosad je uglavnom bilo verbalno nasilje, putem poziva, videopoziva i poruka. A sad ova zadnja prijava se odnosi i na fizičko zlostavljanje”, kazala je Norma Trkovnik, pravobraniteljica za studente FFZG-a.

Na fakultetu trenutno svaki odsjek odluke donosi za sebe, budući da je etičko povjerenstvo privremeno obustavilo rad. Jednom profesoru tako je izrečeno ograničavanje pristupa nastavi i komuniciranja sa studentima. No, daljnji izvidi i postupci tek se očekuju.

“Da se sve pokrene, trebamo odgovor od uprave. Ja sam upravi poslala poruku kao i određeni pročelnici određenih odsjeka. Zasada, odgovor uprave izostaje. Sljedeći korak da je sve normalno na fakultetu, a nije, bi bio da idemo na etičko povjerenstvo. Ali ono zbog situacije na fakultetu ne radi”, dodala je.

Onima koji su nasilje ili seksualno zlostavljanje iskusili sada preostaje samo čekati, jer dio institucija ne može ili ne želi raditi svoj posao. No, postoje i drugačiji primjeri. Dekanica Akademije dramskih umjetnosti, gdje su dosad zaprimljene 22 prijave, među kojima i one za bludne radnje težeg karaktera, formirala je radnu skupinu, prikuplja informacije i poručuje:

“Sve ću učiniti i ne vidim razlog da mi ne uspije, da ljude koje treba maknuti, da ih sklonim od studenata. I otkazi? I je otkaz krajnja konzekvenca koju ja prema pravilniku mogu upotrijebiti”, kazala je Franka Perković Gamulin, dekanica ADU-a.

No, na ruku ne ide ni činjenica da slučaj odlazi u zastaru 3 mjeseca od događaja ili saznanja o njemu, kao ni trenutna organizacija i stanje u sudstvu.

“Sudovi i institucije moraju naći snage i znanja, da ako je nešto previše strogo na papiru, u konkretnim okolnostima konkretnog slučaja nešto prilagode i osiguraju žrtvi da ostvari zaštitu. Jer to je temeljna postavka vladavine prava”, pojasnio je Goran Selanec, ustavni sudac.

“Sustav je trenutno više usmjeren prema pravima počinitelja, i treba biti, ali puno manje prema pravima žrtvama. A treba biti, primjerice kroz osnivanje odijela za podršku na županijskim sudovima, kojih trenutno sad ima samo 5, 6 u državi”, smatra Lora Vidović, pučka pravobraniteljica.

Žrtvama je uz podršku često potrebna i anonimnost. Mnoge se ne usude javno govoriti o onome što su proživjele. Zbog straha od linča ili suočavanja s počiniteljem ih ne prijavljuju ili šute dugo. Mnoge sve dok ne završe fakultete, baš kao što je slučaj na Akademiji.

“I sad kada vi izlazite s ovakvim pričama i kad one prolaze kroz javnost, i oni koji su uznemiravali te studentice će vidjeti te priče i znat će o kome se radi. A trenutno te studentice nemaju nikakvu institucionalnu zaštitu”, tvrdi Marija Selak Raspudić, saborska zastupnica.

Zato predlaže jačanje institucija. Na tu će temu sazvati i sjednicu resornog Odbora. Istodobno u Dubrovniku skup podrške Matku Klariću, načelniku postaje granične policije koji je optužen za seksualno uznemiravanje najmanje četiri policajke. U njegovom slučaju, institucije tek trebaju odlučiti je li kriv ili ne. A u svakom drugom, koji do institucija možda još nije ni stigao, žrtva treba znati da – nije sama.