Prošle sedmice Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji i još nekoliko organizacija apelovali su na odbranu sekularne države i ukidanje vjeronauke u državnim školama. Da li je ukidanje vjeronauke doprinos toleranciji i evropskim vrijednostima ili je izazov novim podjelama i povratak u komunizam i da li je ovo dobar odgovor na izjašnjavanje SPC-a o zabrani Evroprajda, u "Utisku nedjelje" su govorili izvršna direktorka Helsinškog odbora za ljudska prava Izabela Kisić, pisac Muharem Bazdulj, historičar Vladimir Veljković.

„Izjednačavati Crkvu, koja zahtjeva zabranu Prajda, i civilni sektor i organizacije civilnog društva koje zahtjevaju izbacivanje vjeronauke iz škole je prilično opasna teza. Crkva je preuzela jednu ulogu koja joj ne pripada, ulogu političke organizacije i ona se kao takva ponaša netolerantno zahtjevajući zabranu Prajda i ograničavanje i sužavanje prava određenim grupama, kao na primjer ženama“, navodi Kisić.

Ona je kazala i da je to sa Crkvom počelo još sedamdesetih i da upozorenja na ono što ona radi traje od kada traje Helsinški odbor.

„Niko nema nikakvog udjela u kreiranju programa ko nije iz Crkve. Kada u istraživanju skoro 46 procenata mladih srednjoškolaca kaže da je abortus grijeh, znate odakle to dolazi. I kada 48 posto ispitanika smatra da je homosekzualizam greh, zna se odakle to dolazi. Zna se ko u ovoj zemlji govori da je abortus grijeh“, kaže Kisić.

Veljković, koji je svojevremeno predavao vjeronauku u školi u Svrljigu, kaže da se samo na osnovu hrišćanskog učenja mogu izvući različiti politički stavovi.

„Ja se ne sjećam da sam došao do tih tema, abortusa i homoseksualizma. Vjeronauka postoji od 2001. godine i svaki nastavnik bira teme koje će da izlaže u okviru vjeronauke. Da li će neko da priča o temi seksualnih izbora i vjerujem da je neko stavio akcenat na to, ali ja nisam“, kaže Veljković.

Veljković navodi i da nije potpisao apel jer bi to značilo da bi njegove kolege ostale bez posla.

“Više bih volio da razmatramo i govorimo o modelima vjeronauke. Kakav se sad model primijenjuje, to jeste konfesionalna vjeronauka i ima za cilj da učenici shvate da je liturgijski život svrha života i na osnovu toga je predviđen jedan čas u toku godine da učenici učestvuju u bogosluženju“, objašnjava Veljković.

Na pitanje da li postoji nešto sporno u tome da se zabranjuje predmet koji je izborni, Bazdulj je odgovorio:

„Sve u tom apelu je sporno, na najmanje četiri nivoa. Personalno je indikativan jer su prvi potpisnici apela isti oni ljudi koji su potpisivali peticije podrške Milu Đukanoviću i sve vrijeme imaju određenu političku agendu. Sporan je gramatički-pravopisno. Sporan je semantički, jer ne možete da pišete apel za sekularnu državu u državi koja jeste sekularna. I sporan je politički jer njegove posljedice mogu biti samo loše“, ističe Bazdulj.

Bazdulj je istakao da ljudi koji pišu apel o sekularnoj državi zapravo ne znaju šta znači sekularna država.

„Često se kao primjer sekularnih država navode skandinavske države. Ovo je više kao jedna kafanska dosetka, ovaj komitet se zove Helsinški komitet. Recimo Finska ima dvije državne crkve, ima finsku luteransku koja ima oko četiri miliona pripadnika i pravoslavnu koja ima oko 57.000 pripadnika. Ako govorimo o Njemačkoj i Austriji, one su sekularne države, a imaju vjeronauku. Jedina država koja nema ovu vrstu vjeronauke je Francuska“, objasnio je Bazdulj.

Pisac je ocijenio i da je naša država sasvim u skladu sa evropskim državama koje također imaju vjeronauku, a da Helsinški komitet želi da se mi sada razlikujemo od država koje su nam uzor.

„Ovo što oni rade u praksi može imati potpuno obrnutu posljedicu. Nisam vidio da se neko zalagao da SPC postane državna crkva, a sad me ne bi čudilo da pošto su ova gospoda uvela to u javnost, da se to postavi kao pitanje“, kaže Bazdulj.

Kisić, međutim, smatra da Srbija nije sekularna država jer SPC ima uticaj na institucije i politička dešavanja.

„Ako imamo predsjednika Srbije koji ide uvijek da se konsultuje kod patrijarha ili sa Sinodom, onda ne možemo govoriti o sekularnoj državi. Ako Crkva može da utiče na zabranu Prajda, onda ne možemo govoriti o sekularnoj državi. Ova peticija nije ni protiv Crkve, ni protiv religije. Nigdje se crkva ne ponaša na način na koji se ponaša u Srbiji. Crkva želi da ima sve veći uticaj. Ono što su međunarodne preporuke unutar EU jeste da se religija predaje na način koji će razvijati toleranciju i ljudska prava“, kaže Kisić.

Ona je navela i da u multikonfensionalnom društvu religija treba da obuhvati učenje o svim vjerama i da bi predmet trebalo da predaju sociolozi, politikolozi, antropolozi ili kulturolozi.

„Sekularna država je ugrožena od sekularne religije. Imate jedan sakralizovan narativ o naciji koji dijeli sveštenstvo i političari. U Zakonu o crkvama i vjerskim zajednicama se kaže da je SPC zaslužna za očuvanje historijskog, državotvornog i civilizacijskog identiteta srpskog naroda. Oko te formulacije se slažu mnogi političari i intelektualci, ali i mnoge vladike. Srbija ima poprilično dugu historiju ustavnosti, u SPC nemate razmišljanje šta znači podjela vlasti i šta znači imati prava. Nego se na jedan nekritički i mitološki način pristupa tom narativu, nažalost“, kaže Veljković.

Bazdulj smatra da je sve impresionizam dok se ne sprovede metodološki utemeljeno istraživanje u kome će se provjeriti šta o abortusu i LGBT zajednici misle ljudi koji su išli na vjeronauku i onih koji nisu.

„Svjedoci smo generacije koja je donijela renesansu religije u cijelu bivšu Jugoslaviju, a koja je u školi učila marksizam. Generacija koju niko nije učio religiji. Sama ideja da usvajamo sve ono što nas uče u školi, mi ne bi bili ono što smo. Gospođa Kisić uvodi religijsku kategorizaciju, kaže da 46 posto mladih smatra da je abortus grijeh. Nije pitanje grijeha ili negrijeha, već da li abortus treba biti dozvoljen. Kamil Palja je rekla abortus je grijeh, ali treba da bude dozvoljen“, navodi Bazdulj.

Problematična je i rečenica da pravoslavni popovi nisu dostojni da obrazuju našu djecu, smatra Bazdulj.

„Istovremeno živimo u državi gdje u državnim školama rade katolički i muslimanski vjeroučitelji. U Novom Pazaru imate tri zaposlena muslimanska vjeroučitelja i jednog pravoslavnog. Znači li to da ćemo pravoslavne da otpustimo, a ove da ostavimo“, upitao je Bazdulj Kisić.

Ona je odgovorila da se apel odnosi na sve vjeroispovijesti i da bi voljela da vidi da SPC preobrati srpske nacionaliste.

„SPC krši Ustav širenjem nacionalizma. To što crkva nagrađuje ratne zločince i relativizuje granice. Crkva nikada nije priznala postjugoslovenske granice. Nedavno je patrijarh bio u Bjeljini i rekao da su granice relativne. To je neprihvatljivo“, navela je Kisić.

Kisić je tokom rasprave upitala Bazdulja i da li smatra da Crkva treba da nagradi Milorada Vučelića, Vojislava Šešelji ili Putina.

„Crkva treba da postoji, ali očito treba neke promjene da donesu. Svi smo to očekivali sa Porfirijem, ali on je brzo pokazao da se to neće kretati u reformatorskom pravcu. Da će se riješiti slučajevi pedofilije. Imate Pahomija koji se pojavljuje u istom kadru sa patrijarhom“, rekla je Kisić.

Video pogledajte OVDJE.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad