Analitičar Božo Kovačević
"Koncepcija 'srpskog svijeta' je u fazi inkubacije i čekaju da se stvore povoljne međunarodne prilike koje bi im dozvolile da je ostvare"

Hrvatska i Srbija ubrzano ulažu u modernizaciju svojih oružanih snaga, nabavljajući dio najsavremenije vojne opreme od velikih svjetskih proizvođača, ali istovremeno razvijajući i vlastite sisteme i opremu.
Hrvatska, između ostalog, nabavlja 44 tenka Leopard 2A8, haubice CAESAR, kamione TATRA, sisteme HIMARS i Chunmoo, a već je uvela Rafale, Bradleyje i Bayraktare te ulaže u protudronsku odbranu. Hrvatska je za 18 južnokorejskih sistema Chunmoo izdvojila 435,2 miliona eura bez PDV-a.
Srbija je također pojačala vojne kapacitete, između ostalog kupovinom 12 Rafalea, kineskih protuzračnih sistema HQ-22 i HQ-17 te izraelskog raketnog sistema PULS.
Istovremeno razvija vlastitu odbrambenu industriju, s domaćim sistemima poput haubice Nora B-52, oklopnih vozila Lazar i Miloš te protuzračnog sistema PASARS.
"Događa se utrka u naoružavanju"
Koliko je riječ o regionalnoj utrci, a koliko o dijelu mnogo šire promjene sigurnosnog okruženja, komentarisao je za 24sata vanjskopolitički analitičar Božo Kovačević.
"Događa se utrka u naoružavanju na lokalnom nivou ovdje, ali to je uslovljeno i raspadom globalnog kolektivnog sigurnosnog sistema, prvenstveno sistema UN-a, a na regionalnom nivou OSCE-a koji očito više ne funkcioniše. Problem predstavlja i EU koja svoj status percipira tako da nužno mora biti suprotstavljena Rusiji. OSCE je funkcionisao kada su sve strane, uključujući i Rusiju, SAD i Kanadu, učestvovale u definisanju evropske sigurnosne arhitekture. Negdje od 1999. godine, zapadne zemlje počele su ignorisati Rusiju i polako uspostavljati arhitekturu evropske sigurnosti bez Rusije i u sve većoj mjeri protiv Rusije. Tu politiku nastavlja Evropska unija", objasnio je Kovačević.
Smatra da povećana ulaganja u odbranu nisu izolovan regionalni fenomen te upozorava da bi bez političkog dijaloga jačanje vojnih kapaciteta moglo dodatno povećavati napetosti.
"Sve ove utrke u naoružavanju širom svijeta su pripreme za rat. Do rata će doći ako se odmah ne počne angažovati diplomatija. Lokalni sukobi mogu prerasti u globalne i zato je diplomatija nužna", rekao je Kovačević.
Sigurnosna dilema između Zagreba i Beograda
Kovačević smatra da se dio današnjeg odnosa Hrvatske i Srbije može opisati kao klasična sigurnosna dilema – jedna država jača svoje sposobnosti zbog vlastite sigurnosti, dok druga takav potez može doživjeti kao prijetnju.
"Pouke iz 90-ih za Srbiju su jasne, pokrenuli su nekoliko ratova i sve su ih izgubili. Danas se Srbija oslanja na Rusiju koja je 90-ih bila slabija nego danas i sarađivala je sa Zapadom. Problem za njih je da su oni samo instrument za ostvarivanje ruskih interesa, a Rusija koja samu sebe ne može odbraniti od ukrajinskih napada ne može biti garant sigurnosti za Srbiju. Odluka o pokretanju rata je iracionalna, ali to ne znači da srpsko vodstvo ne razmišlja o tome. Kod Hrvatske i Srbije trenutno vidimo i sigurnosnu dilemu, jedna strana se naoružava kako bi ojačala svoju sigurnost, a druga strana to vidi kao ugrožavanje svoje sigurnosti pa i ona kreće s naoružavanjem i tako se stvara opasna spirala. Sigurnosne dileme se mogu prevladati uspostavljanjem saradnje i dijaloga, intenziviranjem privredne saradnje, turizma, radom na kulturi sjećanja i istovremenim intenziviranjem sadržajne diplomatije tako da svaka strana da odgovore na goruća pitanja", kazao je analitičar.
Kovačević: "Srpski svijet" je u fazi inkubacije
Kada je riječ o srpskoj politici, Kovačević upozorava i na koncept "srpskog svijeta", koji smatra posebno važnim u razumijevanju dugoročnih ciljeva Beograda.
"Koncepcija srpskog svijeta je imperijalistička, ona relativizira međunarodne granice. Ta koncepcija može se shvatiti kao najava ponavljanja scenarija s početka 90-ih godina kada je Miloševiću činjenica da Srbi žive i izvan Srbije bila dovoljna za upotrebu oružane sile. Ona je trenutno u fazi inkubacije i čekaju da se stvore povoljne međunarodne prilike koje bi im dozvolile da je ostvare", zaključio je Božo Kovačević.
Hrvatska je u međuvremenu čvrsto unutar NATO-a i EU, dok Srbija formalno zadržava vojnu neutralnost. No, obje države ulažu u borbene avione, protuzračnu odbranu, raketne sisteme, oklopna vozila i bespilotne sisteme, pa se njihovi odbrambeni projekti sve češće posmatraju i kroz prizmu promijenjenog sigurnosnog okruženja u Evropi.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare