Status quo u odnosu Srbije prema ratu u Ukrajini i neuvođenja sankcija Rusiji ni Moskvi čini se više ne odgovara. Uvođenje u priču o bilateralnim odnosima i ideje ruske vojne baze je zapravo jasna poruka Srbiji i nije prva, kaže ruski novinar Genadij Sisojev. S druge strane, ovakva ideja hrani zanos proruskog dela stanovništva u Srbiji na način koji može biti opasan, upozorava diplomata Srećko Đukić.

Da nije ni pitana da li uopšte tako nešto želi, Srbiji se ponudila ideja o ruskoj vojnoj bazi kroz izjavu ruskoj ambasadora koju su ruski mediji prenijeli i razradili. Poruka koju je Kremlj na taj način poslao je jasna: da Rusija, smatrajući da je dosta učinila za Srbiju, želi da proširi strateško partnerstvo na vojno-političko, ali i da joj je dosta sjedenja Beograda na dvije, tri stolice, objašnjava ruski novinar Genadij Sisojev.

„Rusiju više ne zadovoljava da Srbija balansira između Zapada i Rusije. Ona traži od nje da se opredjeli – ili sa nama ili sa njima. i odnosu na to opredjeljenje Rusija će se ponašati i prema Srbiji i prvenstveno prema Aleksandru Vučiću“, navodi Sisojev.

Predsjednik Srbije je, po pitanju vojne baze, bio vrlo jasan – Srbiji nisu potrebne ničije vojne baze. No, igranje na više poligona u svijetu koji se jasno polarizuje i dalje je strategija Srbije. Rusija, s druge strane, broji ko je s njom, a ko nije. Moskvi je bitno i da pokaže da u Evropi nema jedinstva, što su ruski zvaničnici mnogo puta i isticali.

„Zemlja koju ona smatra svojim partnerom i kojoj ona toliko pomaže, kao što to Rusija smatra (da čini), ona očekuje da ona bude apsolutno na njenoj strani i da kaže – evo, nije jedinstven front zapadnih, odnosno evropskih zemalja protiv Rusije. Dakle to bi bio veliki politički dobitak Rusije na koji ona normalno računa“, kaže ruski novinar.

Rusko ubacivanje ideje o vojnoj bazi u javni prostor zemlje okružene članicama Evropske unije i NATO ima i unutrašnje posljedice u Srbiji gdje je uticaj Rusije nesumnjivo jak, objašnjava diplomata Srećko Đukić.

„A on još pothranjuje srpski nacionalni, patriotski ili nacionalistički kosovski ego: ‘evo samo što Rusi nisu došli sa tenkovima, topovima, i Kosovo će biti naše, mi ćemo vratiti Kosovo, napravićemo Srbiju od svih srpskih zemalja…’ Dakle jedna mitomanija se širi, što je jako opasno, jer smo mi tu mitomaniju preživjeli devedesetih godina“, naglašava Đukić.

I dok i ruski pritisak na Srbiju postaje sve očigledniji, ne posustaje ni pritisak Zapada. Tako grupa američkih senatora predlaže zakon koji bi između ostalog predviđao i sankcije za one koji ugrožavaju stabilnost regiona Zapadnog Balkana a sa idejom da podstaknu zvaničnike u regiona da nastave da gledaju ka Zapadu.