Slavici se srušio svijet kada je saznala istinu o rođenju: Žena za koju je mislila da joj je majka...

Ženu iz Srbije, Slavicu Kukić, sada već odraslu osobu, majka je kao bebu "dala" svojoj snahi Anđi, koja godinama nije mogla zatrudnjeti. Obje su se zaklele na tajnost, ali Slavica je nedavno saznala istinu.

Ovaj čin nije bio rezultat prisile, već dogovora između dvije žene koje su se voljele, zajedno patile i željele zaštititi svoju porodicu od bolnih tajni. Ono što se svima, koji su priču slušali godinama, činilo nevjerovatnim jeste činjenica da su se snahe zaklele na šutnju i čuvale svoju tajnu decenijama, prenosi Metropoliten.

Slavica je napisala roman o svom životu, "Rođena prije nego što sam začeta", u kojem je ona glavni lik. Njena životna priča počinje na Kosovu, mjestu snažnih porodičnih veza, visokih moralnih standarda i tradicije koja duboko obilježava živote ljudi. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, to je bila sredina u kojoj su porodične veze bile izuzetno jake, ali istovremeno je društvo strogo gledalo na žene koje nisu mogle roditi. Žena bez djece smatrana je nepotpunom, nesretnom, još manje vrijednom. Slavicina usvojiteljica, odnosno žena koju je smatrala svojom majkom, bila je njena mlađa snaha, koja se deset godina borila s neplodnošću. U želji da postane majka, posjećivala je ljekare i tražila pomoć svugdje, uključujući i pravoslavne manastire.

Ponuda koja je promijenila živote svih

"Moja majka, koja me je odgojila, Anđa, preselila se u porodičnu kuću mog oca kada se udala, pred mojom drugom snahom, ženom koja me je rodila i koja je bila mlađa. Deset godina se liječila od neplodnosti i nije mogla prihvatiti da ne može postati majka. U to vrijeme je išla kod doktora, u manastire i svuda pitala ko joj može pomoći. Moja majka je vidjela koliko pati i koliko želi dijete", ispričala je Slavica.

Kada više nije bilo mnogo nade, dogodilo se nešto neočekivano, ponuda koja je promijenila živote svih. Druga supruga, Slavicina biološka majka, vidjela je kako njena snaha pati. Jednog dana joj je rekla: "Ne mogu više gledati kako patiš. Pomoći ću ti". Tako su se dogovorile: jedna će roditi dijete za drugom, a to će ostati tajna unutar porodice. Bio je to čin ljubavi, žrtve i solidarnosti.

Njihov odnos tokom trudnoće bio je poseban, pun nježnosti i međusobne brige. Jedna žena je nosila bebu, a druga se brinula o njoj kao da brine o vlastitoj trudnoći - da se zdravo hrani, da se ne brine, da bude mirna i sretna. Kada se Slavica rodila, bila je jako mala, ali je preživjela svoju prvu bitku u životu. Onda je uslijedio najteži dio - trenutak kada jedna žena rodi bebu, a druga je odgaja.

Dvije žene su živjele u istoj kući, odvojene samo zidom. Slavičina majka, Anđa, koja ju je odgojila, plakala je nad kolijevkom jer nije mogla dojiti dijete koje je toliko željela. Druga majka, ona koja ju je rodila, imala je mlijeko - ali nije mogla da je hrani jer se zavjetovala da dijete više nije njeno. Doktori su pomogli da Anđa može da hrani Slavicu. Dogovor je bio jasan: Anđa će odgajati dijete potpuno na svoj način, kao da ga je sama rodila.

Kada je "tetka" zapravo mama

Slavica je odrasla vjerujući da je žena koja ju je rodila zapravo njena tetka. Nije bila bliska sa svojom biološkom majkom, što je dodatno učvrstilo tajnu. Istina je izašla na vidjelo mnogo kasnije, potpuno nenamjerno. Kada je trebala preuzeti rodni list za školu, otišla je sama u opštinu. Tamo su se zaposleni međusobno prepirali o tome zašto je došla bez roditelja. Kada je vidjela imena na dokumentu, odmah je osjetila da nešto nije u redu. "Zaposleni su se svađali, vidjela sam da nešto nije u redu. Onda su me pitali koja je od njih dvije moja majka. Druga žena, koja je znala istinu, pokušala je riješiti situaciju. Ali meni je već bilo jasno šta se dešava. Znala sam da Anđa nije žena koja me rodila".

Kada je stigla kući, čvrsto je zagrlila svoju majku Anđu. Osjetila je potrebu da joj u sebi zahvali na svoj njenoj brizi i ljubavi, iako je nije rodila. Ubrzo su se preselili u Jagodinu i napustili porodični dom, gdje je ostala njena biološka majka, koju je zvala tetka. Nikada više nisu o tome govorili, iako je Slavica znala istinu.

Kasnije u životu, Slavica je jasno razlikovala svoja osjećanja prema objema ženama. Smrt Anđe, koja ju je odgojila, pogodila ju je mnogo više nego smrt njene biološke majke. Kako i sama kaže: "Moja biološka majka, koju sam zvala tetka, imala je dobro srce. Ali Anđa, koja me je odgojila, voljela me je dvostruko. Iz te snažne želje, jer nije mogla roditi, obasipala me je nježnošću i ljubavlju. Bila sam zaista sretno dijete".

Iz svega što je doživjela, rodila se potreba da ispriča svoju priču. Tako je nastao roman "Rođena prije nego što sam začeta". Slavica je tako napisala priču koja nije samo lična - to je priča o ljubavi koja je bila jača od javnog mnjenja i bilo kakvih pravila.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad