Drugi put u posljednjih osam godina (bio je i 2016.) kineski predsjednik Xi Jinping stiže u posjet Srbiji. Srbija ga dočekuje frenetično, euforično i gotovo delirično, kao spasitelja, čemu svjedoče neumjereni političko-medijski, ali i stvarni kič i neukus oko impozantnog dočeka i dekoracije po beogradskim ulicama. Ulizivački doček velikog vezira od strane vazala, doček izgleda kao bizarni totalitaristički vašar, piše Jutarnji.hr.
Kineski lider u Europi nije bio već pet godina, a za svoju sadašnju europsku turneju odabrao je jednog kapitalca, Francusku (usput se susreo i sa šeficom EU Ursulom von der Leyen), te dvije njemu najsklonije europske države, Srbiju i Mađarsku. Bolje rečeno, pohodio je dvojicu Kini naklonjenih sličnih autokratskih “vođa”, Aleksandra Vučića i Viktora Orbána. Te dvije zemlje srbijanski analitičar i bivši diplomat Srećko Đukić u beogradskom Danasu, ne slučajno, nazvao je “kineskim zamorcima” u Europi.
U Srbiji Xi Jinpinga nazivaju “bratom”, a on je uzvratio da dolazi u zemlju “legendi i ljepota” te da bi, kako prenose prorežimski beogradski mediji, “ubrizgao novu vitalnost u čelično prijateljstvo”. No Srbija i Mađarska Kini su važne za njihovo ekipiranje u Europi, i obje države u Pekingu zamišljaju kao neku vrstu poligona ili odskočne daske za “prodor na Zapad”, koji pak u Bruxellesu nastoje “ublažiti”, dok i Beograd i Budimpešta (pogotovo Orbán, koji stalno ima problema u odnosima s EU) ovim zapravo šalju poruku Bruxellesu da “imaju i druge opcije”, a ne samo EU.
Trojanski konj
Pitanje je kako će Bruxelles reagirati na tu Vučićevu poruku, s obzirom na to da su mu do sada uglavnom gledali kroz prste, ali Xi poručuje da Kina zna zaobići sve prepreke koje joj postavljaju. No zbog takvih odnosa s Kinom i Rusijom u Europi vlada sve veće skepsa prema članstvu Srbije u EU, gdje smatraju da im je dosta to što Budimpeštu doživljavaju kao rusko-kineskog Trojanskog konja i ne treba im još jedan u liku prijetvornog antieuropejca Aleksandra Vučića.
Srbija je Kini “savršeni prijatelj”, ne košta je puno, a u konačnici dobiva jako puno. Pogotovo zato što Kinu nije briga, nego joj ide u korist, da bi Srbija tu mogla ostati vrlo kratkih rukava i spuznuti u “dužničko ropstvo”, poput nekih azijskih i afričkih država. A Peking joj namjenjuje ulogu svoje isturene “europske ispostave”. Naime, Srbija je “prijatelj prema kineskoj mjeri” – neće, za razliku od Zapada, progovarati o slobodi medija i ljudskim pravima, pitati za položaj Ujgura i spominjati slične “liberalne tričarije”, pa s te strane neće doći neugodnih pitanja i zamjerki, a neće se Srbija ni buniti oko tamo nekakvih “ekoloških” i drugih standarda kada su u pitanju kineske investicije, piše Jutarnji.hr.
Neće biti dosadnih međunarodnih tendera, nego će se poslovi dobivati po dogovoru, a javnost nikada neće doznati detalje tih ugovora i njihovu isplativost i “otplativost”. A zabrinjavajuća je za Beograd i činjenica, koju navode srbijanski neovisni mediji, da su tri kineske kompanije najveći izvoznici iz Srbije!
Dakle, savršeni spoj.
“Rekli bismo, možda malo maliciozno, da je Srbija sada u 21. stoljeću postala ono što je Hoxhina Albanija bila sredinom 20. stoljeća – nekakva kineska europska oaza, ali tada Kina nije uspjela napraviti onaj iskorak kakav joj danas treba i koji očito radi”, dodaje se u tekstu na hrvatskom portalu.
Prema Đukiću, nema drugog takvog primjera kao što je Srbija, koja je “postala kineski ogledni poligon za njene tehnologije, za kredite i kineske firme koje doslovce sve i svašta grade, direktnom pogodbom, bez javnih natječaja, daleko od očiju javnosti, nema mjesta gdje su instalirane tolike kineske prljave tehnologije, gdje zaduživanje raste kao kvasac, a nitko ne misli kako će se to vraćati i što će to donijeti Srbiji”.
“Tipičan je to odnos kolonizatora i kolonije, umjesto europske transparentnosti”, navodi Đukić.
Tko će vratiti dug?
Nije naodmet spomenuti da Xi Jinping u posjet dolazi na dan kada je 1999. godine tijekom NATO-ove intervencije raketirana kineska ambasada. To sigurno nije slučajno odabrano, ali i bez obzira na to samo dodatno raspiruje antizapadne i antieuropske sentimente u srbijanskom društvu, koje je ionako u velikoj većini nesklono članstvu svoje zemlje u EU. Posjet kineskog predsjednika je “duhovna hrana” za antieuropsku javnost u Srbiji, koja je u zabrinjavajućem naletu upravo zbog politike Aleksandra Vučića koji je, napomenimo, nedavno sastavio vrlo prorusku ili antieuropsku vladu.
Kina snažno investira u Srbiju, ali to, kako kažu tamošnji neovisni analitičari, zapravo nije “klasična” investicija, kakvu rade zemlje EU, nego je to zapravo kredit, koji nije tako lako vraćati. Neovisni srbijanski analitičari upozoravaju da Kina zapravo ne investira, nego posuđuje novac, a poslove ionako obavljaju kineske tvrtke i kineski radnici.
Kina zarađuje tako što gradi od sredstava kredita koji je dala, a Srbija kredit vraća. Stefan Vladisavljev iz beogradskog Fonda za političku izuzetnost za Nova.rs kaže da kineski krediti dolaze bez previše uvjetovanja.
“Oni neće uvjetovati kredite sa zahtjevima koji se tiču vladavine prava, poštovanja određenih ekoloških i drugih standarda, dok se god vi obavezujete da ćete na vrijeme vraćati rate i, dok to činite, Kina neće imati problem da vam daje kredite”, kaže Vladisavljev.
No, pitaju se neki drugi tamošnji promatrači, što ako dođe do problema i počne se kasniti s otplatom rata!?
Opširnije na Jutarnji.hr.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare