Put Kragujevca studenti su krenuli početkom sedmice. Iz različitih pravca, suočavali su se sa slilčnim preprekama. Kod građana bude takve emocije, da eno ih danima - red plaču, red se raduju, red o ovoj djeci brinu kao da su njihova.
Bio je utorak, 11. februar, sunčano, ali hladno jutro. A onda se začulo:
„Zvanično možemo da krenemo za Kragujevac, ljudiiii!!!“
I krenuli su! Jedni su startovali iz Beograda, drugi iz Niša, treći će dva dana kasnije krenuti iz Čačka, Kraljeva i Novog Pazara.
Idu ka Kragujevcu, ne bi li se svi zajedno tamo sreli na Sretenje.
I hodali su, ravno, uzbrdo i nizbrodo.
N1: Nemanja, kao nekom iz Novog Sada, je l’ ti naporno?
„Pa da, mi malo nismo navikli na ovaj reljef, ali s obzirom na to zašto idemo i s kojim razlogom – nema te prepreke!“, poručio je student Nemanja iz Novog Sada.
Studenti. Oni od kojih i vlast s pravom zazire, oni kod građana bude takve emocije, da eno ih danima, red plaču, red se raduju, red o ovoj djeci brinu kao da su njihova.
„Kada se ova djeca kreću kroz manja mjesta, ljudi tek tad shvataju da su u mraku i da ova djeca rade nešto što je jako pozitivno, otvaraju vrata svih domova“, rekla je jedna mještanka prillikom dočeka studenata u svom mjestu.
U Sopotu su vlasnici gazdinstva Dr. Čupić studentima otvorili svoja tri plastenika, i to onda kada su im se na debelom minusu, vrata tamošnje sportske sale zatvorila.
„Pa kakav vi smještaj ovdje imate, ovo je hit, čekaj ovo je neka termo izolacija i to dobra. E kako noge?“
„Dobro, dobro, nego ovo čisto preventiva“, odgovara student dok vida svoje rane.
A tu je i pjesma, ne obična:
„Niko nije umoran, mi za umor ne znamo!“
Bodrili su ovom pjesmom jedni druge, ali i sve one pred malim ekranima koji su danima pratili njihov marš. Istina je, međutim, da ih umor, u kombinaciji s kišom, susnježicom i minusom, jeste sustizao. Zato im je u Aranđelovcu pružena i ljekarska, odnosno, fizioterapeutska pomoć.
„Bravo ljudi, svaka čast!“, klicalo se ljekarima koji su u svakom mjestu dočekivali „ranjene“ studente.
„Hvala, hvala!“, odgovarali bi oni.
Ustajali su umorni, ali isključivo dobro raspoloženi i spremni za šalu, ovoga puta na računa našeg reportera.
„Milane, Milane…“, klicali su studenti.
Milan Stojanović, N1: Evo čujete njihova skandiranja, proviciraju, ali nisu dobro spavali noćas…
I spremno odgovarali našem reporteru:
„Odlično smo spavali!“
„Imamo žuljeve svi, ali volja nam je na nivou.“
„Nije bitno što imamo žuljeve, volja je jača od njih!“
„Pumpaaaaj, pumpaaaaj! „, klicalo se na dočeku studenata u Ćićevcu.
„Lele, lele, dođoše nam i Nišlije!“
Uz pozdrav na dijalektu „Eve su iz Niš“ studenti su dočekani i u Paraćinu , a iste noći Jagodinci su ih pozdravili sa „Izvolte Nišlije, vezali smo tigra“.
A onda je svanuo novi dan i pred niškim studentima najteža dionica – 15 kilometara uzbrdo kod Slatine, 25 kilometara od krajnjeg cilja. Do kog ih od Niša prati i Mikica, student i vozač „tamića“.
„Samo mi je odjednom palo na pamet… izvinjavam se, ne mogu da pričam zbog glasa…“, kaže Mihajlo, student i vozač „tamića“.
N1: A šta je bilo s glasom?
„Izgubio sam glas jer pravimo veliku buku, da nas čuje cijela Srbija i cijeli svijet. Da se borimo za pravdu i za ispunjenje zahtjeva!“
„Pozdravljamo lijevu stranu, pozdravljamo desnu, uvijek nas ljudi dočekuju u svakom zaseoku i selu“, kaže student iz Novog Pazara.
„Ovo doživljavamo kao historijski događaj, jednom u 100-150 godina se ovo dešava. Malo sam plakala malopre, nemam riječi koliko sam zahvalna ovoj djeci što su ustala i što predstavljaju sve što mi mislimo i pričamo, više ili manje mnogi su u strahu, ali svi mislimo isto“, poručuje na dočeku studenata mještanka Bunara.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!