Koliko ste puta u mladosti, starosti ili tokom odrastanja i prihvatanja određenog muzičkog pravca čuli ono "nema hljeba od rock'n'rolla", jer su novci samo i isključivo u narodnjacima?
Mnogo puta. Sigurno.
To nam je i bila zvijezda vodilja za izradu teksta koji će sa nekoliko strana obraditi jedan fenomen koji je decenijama pristuan na Balkanu. Rokeri koji su prešli u narodnjake, narodnjaci koji su prešli u rokere ili su cijelu karijeru koketirali s njima, ali i one bendove i izvođače koji su cijelu karijeru proveli u rock'n'rollu ali snimali parodije koje su jasno ismijavale balkanski moderni melos.
Koristit ćemo termin “narodnjaci”, jer ga je svima najlakše provariti – bez da moramo razdvajati starogradske, narodnu muziku, turbo folk, moderni pop, moderni pop-folk – jer danas granica skoro više da i nema.
Želja i potražnja publike nema granice.
Tradicija nalaže da treba krenuti od jajeta.
Bijelo dugme
Sve je krenulo od Bijelog dugmeta. Htio ko to prihvatiti ili ne, Goran Bregović je rock donio “na selo”, a “Pastirski rock” govori dovoljno, bez suvišnih objašnjenja, iako možda taj album i nije toliko narodnjački.
https://youtube.com/watch?v=-RV9nXvzOX8
U eri Željke Bebeka, djelimično i Mladena Vojičića Tife, toga nije bilo toliko. Možda samo kad su “Slatko ljubili tajno”, a Alen Islamović je bio zadužen za pjevanje narodnjaka u rokerskom ozračju Bijelog dugmeta, a u krajnjem slučaju da gaji određene strasti, prema tome govori i njegova solo karijera u 30 kvadrata i franšizom pjesama “Lopov”.
Granica heavy metala, koji je Dugme nekad skoro svirao, rock'n'rolla i etno primjesa i nekih talasa koji su ih nosili tokom višedecenijske karijere, stanu u jednu rečenicu: nema tog modernog pop-folk pjevača koji na svom nastupu ne otpjeva bar jednu pjesmu Bijelog dugmeta.
To će reći da su im dovoljno svarljive da ih mogu prilagoditi svojim vokalnim sposobnostima.
Vatreni poljubac/Milić Vukašinović
Nakon Bijelog dugmeta, pomenut ćemo slavno-neslavnog Milića Vukašinovića ili kako bi se u SAD-u zvao, Mich Valliant.
Njegov bend Vatreni poljubac u Enciklopediji Metallium, kao i na Metal Archives, ubilježen je kao tradicionalni heavy metal Balkana, još s početka sedamdesetih godina.
Vukašinović, ili popularni Mića, je ipak volio obje struje. Iako se na momente nije mogao odmaći od melosa Balkana i jeftinih nota – kao i stihova, znao je odsvirati epske kompozicije na kojima bi mu pozavidjeli i veliki svjetski izvođači.
On je pripitomio i uobličio Pastirski rock Bijelog dugmeta u Narodni rock Milića Vukašinovića. “Kad joj pjevam gange” je možda najkarakterističniji primjerak njegove transformacije ili neki bi rekli – prilagodljivosti.
“Žikino kolo”, “Tike-tike tačke”, “Joj što te volim joj” i slične pjesme su dio Vatrenog poljupca. Imao je Vukašinović i solo istupa koje i dan-danas praktikuje.
https://youtube.com/watch?v=yDoFTuihjVc
Podrugljiva “Gleda, a neda” ili plejada hitova koju ovdašnja publika zna kao pjesme Hanke Paldum, napisao je upravo Mića. Kasnije ih je i otpjevao. Mnogi će reći i bolje od Hanke, takozvane “Kraljice sevdaha”.
Bijelo dugme i Milić Vukašinović su sarađivali godinama, Mića je u jednom periodu i svirao bubanj u tom bendu, tako da taj kreativni sklop utapanja narodnjaka u rock'n'roll je možda i očekivan. S druge strane, možda Goran Bregović i Milić Vukašinović to nikada nisu znali, mogli, htjeli razdvojiti.
https://youtube.com/watch?v=Wy4ZUYmswo8
Neko ipak živi od muzike – jer ništa drugo ni ne zna da radi.
Siniša Vuco
Bijelo dugme je najpopularniji balkanski bend, koji će dok je svijeta i vijeka, svi svojatati. Mića se manje-više koncentrisao na BiH i Srbiju, a da Hrvatska ne ostane “zapostavljena” pobrinuo se Siniša Vuco.
Osamdesetih godina prošlog vijeka Siniša Vuco je bio idejni tvorac thrash metal sastava Evil Blood. Možda i prvi bend tog žanra na ovim prostorima harao je u eri ploča i kaseta, i kada muzika nije bila dostupna kao danas.
https://youtube.com/watch?v=G-PU8lwYBtE
Imao je Vuco još dva metal benda, Witchcraft i Lord of Darkness, no veliku slavu među štovateljima rock'n'rolla donijeli su mu bendovi Živo blato i Klanje ljudi.
Početkom novog vijeka Vuco je bio najveći protivnik narodnjaka i turbo folka u Hrvatskoj, a najkarakterističniji album perioda bio je “Konac konca”.
Mnogi će reći da je to jedan od najboljih rock albuma u Hrvatskoj ikada snimljenih, a pjesma “Estrada” je ismijala i izvrijeđala svu “estradnu stoku”, kako ih je Vuco zvao u toj pjesmi.
Od floskularnog “ljutog rokera”, i koketiranja sa narodnjacima u “Volim piti i ljubiti” prošle su samo dvije godine. Vuco je pak bio taj koji je doveo narodnjake u Hrvatsku, a onda je i sam ekstremno zaplovio u te vode.
Nakon 17 godina bavljenja muzikom, 14 snimljenih albuma i brojnih koncerata te pjesama koje je pisao Kemalu Montenu, Alki Vuici, Miši Kovaču, Vladi Kalemberu i drugima – povukao se sa estrade, koju je nekoć nazivao “gomilom govana”, da bi 2004. godine tvrdio “Volim narodno”, na istoimenom albumu.
Karijera, kojoj je teško naći glavu i rep, završila je 2011. godine, a onda se “bacio” u politiku. Vuco je čini se uvijek bio i narodnjak i roker, šta god da mu je pasalo tada.
Nervozni poštar
Poglavlje o bendovima i izvođačima koje skoro svi znaju završit ćemo sa bendom koji je zaslužan za jedan relativno noviji val u muzici.
Nervozni poštar je sastav iz druge polovine osamdesetih godina, koji je prvi otvoreno – javno i bez ikakvog sakrivanja i zamazivanja – spojio heavy-metal i narodnjački način pjevanja.
https://youtube.com/watch?v=MCXOK_nBkL8
S njima dolazi i era parodije na sve narodnjake i sve što je narodnjačko u muzici, a takvih predstavnika je zaista mnogo. Neki su uspješniji više, neki manje – ali taj dio subkulture postoji i živi, i ne vidi mu se kraj.
Nervoznog poštara pamte svi po pjesmama “Šeher Sarajevo”, “Jugo, Jugo”, “Mi smo drvosječe”, “Spinks i Tajson”, “Salko dinamitaš” i “Ženim se” i dan-danas su dio nacionalne baštine koja je, kako smo rekli, trastirala put bendovima i izvođačima koje ćemo pobrojati u narednim redovima.
Pero Defformero
Prvi takav rodio se u Novom Sadu u Srbiji, a zvao se, a i dan-danas se zove, Pero Defformero. Bend osnovan 1995. godine je doživio određene kozmetičke promjene kroz historiju, ali uvijek su bili heavy metalci koji pjevaju narodnjačkim glasom.
Horor Biške, alfa i omega benda, “teško” živi sa saznanjem da mu je Aca Lukas jedina konkurencija na estradi, a to je kazao i u razgovoru za N1.
Njihove pjesme i hitovi ismijavaju sve estradno, a šaljivi tekstovi su nažalost nekad prozor u muzičku realnost našeg podneblja.
Horor Biške ima i svoj samostalni “narodnjački” projekat koji je prije nekoliko godina postao jako popularan nakon pjesme “Masovna sarana”. Novo ostvarenje je “Selfie štap”, koji opet banalno-inteligentno opisuje tmurnu svakodnevnicu u svjetlu Instagrama, Facebooka i društvenih mreža.
Nešto slično radii “Fejsbuk Stana” njegovog benda Pero Defformero.
Brkovi
Bend, koji nikad nije krio da su nastali na temeljima muzike Nervoznog poštara, jeste hrvatski sastav Brkovi.
U pjesmi “Nisam ja za tebe”, Shamso 69 jasno kaže “…ti slušaš Haustor i grupu Majke – a ja sam panker koji svira cajke”.
Jako lijep i zabavan spoj narodne muzike i punk zvuka ima svoju publiku širom Balkana, a to su dokazali i na minuloj turneji u zemljama bivše zajedničke države.
Idolopoklonici Brkova se identifikuju sa uvodnom linijom pjesme koja se zove kao i bend: “Više od jela i od pića, volim društvo brkatih mladića”, a “Brkovi za sitne pare” je slogan koji ih prati godinama.
Oni koji vole dobru muzičku parodiju – Brkovi su bend koji trebaju istražiti. U svakom slučaju, samo nazivi njihovih albuma dovoljno govore.
PunkFolkWellness, Društvo brkatih mladića, Balkanski Esperanto, Brkati gosti, Pizda materina i posljednji Torzo Dade Topića svakako su preporuka za one koji žele obogatiti svoj muzički ukus.
Pa ko shvatio, shvatio.
Sila Nečista
Njihovim stopama je krenuo i relativno novoformirani sastav Sila Nečista, koji sa pjesmama “Volim da se sportski oblačim”, “Mirjana” i “Konji bijeli” poprimaju sve više i više fanova – kako u Hrvatskoj tako i šire.
Seljačka buna
Seljačka buna je srbijanski heavy metal bend iz Beograda. Petočlana postava svira mješavinu žanrova sa zajedničkim imeniteljem – to je heavy metal i hard rock zvuk, a posebno važna karakteristika su ironični tekstovi sa satiričnom crtom, koji opisuju pop i rock stereotipe, ljubavne probleme i različite društvene fenomene.
Svilen Konac Project
Bend iz Srbije koji nije želio mnogo eksperimentisati nego su uzeli popularne pjesme narodne i turbo folk muzike, odsvirali heavy-groove metal matricu i tako pune koncertne sale gdje god da dođu.
“Nit je metal, nit’ su narodnjaci – šta to gruva – to su Svilenjaci” je njihov najbolji opis, a svakako – ukoliko čitate ovaj tekst i volite Vesnu Zmijanac, Amira Rešića Ninu, Cecu, Mileta Kitića ili Đanija te Seju Kalača – poslušajte Svilen konac Project. Čut ćete omiljene hitove u aranžmanu kakav ne možete niti da zamislite.
Srbija u ovom muzičkom fenomenu ima i još jednog parodija-predstavnika, a riječ je o Gnjurcima i Đokari koji svojim karakterističnim zvukom i tekstovima ismijavaju sve što ima veze sa modernom pop muzikom, koju nekada ne možete razdvojiti od narodnjaka i lakih nota.
Časna pominjanja – Mjesečari i Vagabundo
Iako ih na ovim prostorima ima jako mnogo, moramo pomenuti sarajevski bend Omar i Mjesečari. Oni su ti koji su cijelu karijeru svirali rock'n'roll, a nakon što su vidjeli da se zapravo zarađuje na narodnjacima – čisto “reda radi” snimili nekoliko pjesama koje “malo bacaju” na narodnjake, izuzev slučaja “Pepeo i dim” Sinana Sakića – koju su napravili namjerno.
Bend Witchcraft smo pomenuli na početku teksta, kada smo pisali linije o Siniši Vuci, a pjevač tog benda bio je niko drugi do Vagabundo – Goran Karan.
Iako je muzika koju Karan stvara nespojiva sa ovim tekstom, pjesma u prilogu je dokaz da nekadašnji heavy metal pjevači znaju zalutati u neke vode, koje ipak plaćaju režije.
https://youtube.com/watch?v=sOtJkZNqJ_s
Za one koji žele istraživati više, tu su svakako Zbogom Brus Li ili Mortal Kombajn.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
