Jadranka Stojaković, slavna kantautorica, bila je zvijezda bivše Jugoslavije. Bilo bi teško naći osobu koja nije čula za nju ili koja ne zna barem refren njenih kultnih pjesama. Danas ona živi u staračkom domu Ivan Pavao u Banjoj Luci.

Bolest motornog neurona, koja joj je ustanovljena nakon nesretnog pada na bini 2009. godine, iz dana u dan oduzima joj sve više snage, međutim ona je uspjela naći snage i obradovati nas intervjuom.

Stojaković danas više ne svira gitaru. Uspijeva govoriti samo ujutro, ili popodne, ukloliko se dobro naspava. Ali, to je rijetko.

“Nažalost, prestala sam svirati gitaru. Ruka se ukoči i ne mogu je odvojiti. To me malo zaboljelo, ali morate prihvatiti sve onako kako jeste. Mora se prihvatiti realnost. Nema mjesta za tugu, nasvirala sam se. I nema šta nisam svirala, ne samo gitaru. Danas mogu samo malo svirati usnu harmoniku, što mi je mama predlagala još na početku karijere. Govorila mi je da ne nosam toliko instrumenata već da fino uzmemo usnu harmoniku i stavim u džep. Tako je nekako na kraju i ispalo“,ispričala nam je legendarna Jadranka Stojaković.

Još prošle godine uspijevala je pjevati, no danas je to iznimno naporno za nju.

“Sad ujutro mogu nešto ispričati, ali u popodnevnim posjetama je teže, zavisi kako sam spavala. Ako nisam dobro spavala,  mišići koji drže glasnice budu napeti i ne mogu govoriti“, kazala je.

Iako je 23 godine provela u Japanu i odsustvovala sa domaće scene, njene pjesme žive i bezvremenski su hitovi. Ona je svojom muzikom napravila most između Japana i Balkana. Iako je po zanimanju akademski slikar ostaje upamćena kao veliki muzičar.

“Mislila sam da će me ljudi zaboraviti dok nisam bila tu”, kazala je Stojaković. No to se nije i ne može desiti.

Smrt Kemala Montena pogodila ju je jako. Ispričala je za N1 kako ga je prvi put upoznala u kultnoj Slogi.

“Dolazila sam plesati sa svojim dečkom i okretala sam se da vidim kako Bodo Kovačević svira, a pored mene Kemica sa Brankom se ljubio cijela četiri sata. Ja to nikada neću zaboraviti. Da je bio kakav maraton u najdužem poljupcu na svijetu mislim da bi on pobijedio“, prisjetila se uz slabašni osmijeh.

Ispričala nam je kako je Kemo bio pun ljubavi i zbog toga je uspijevao pisati predivne pjesme. No, ipak ističe da joj malo nije jasno kako su njegove pjesme bile manje-više tužne, a Monteno jako duhovit.

Posljednji put su se vidjeli 2012. godine na koncertu solidarnosti.

“Već tada je bio jako slab i ja ga pitam: Gdje ćeš mi takav dolaziti i tebi treba njega?”, a on kaže: “Ne brini sad ću ja još malo i dobiti bubreg i bit će sve uredu.”

Kazala je kako bi se Monteno sigurno vidio kako tuguje, ali žal za njim je veći.

“Mislim da je on sad na nekom vječnom putu. Pije sa Davorinom Popovićem, a možda se i kartaju.“

I tuga i sreća utječu na bolest Jadranke Stojaković, ali umjetnik ne može ugasiti svoje emocije. Odlazimo, a ona ostaje u svojoj sobi odmarat. Energiju i snagu je iscrpila za taj dan. No, bez obzira na sve Jadranka Stojaković ostaje upamćena kao jedna od najvećih umjetnica na ovim prostorima.