Interesantno je i to da je Nollywood zapravo jedna od prvih svjetskih produkcija koja je analogiju zamijenila digitalnom tehnologijom, i kompletan taj proces prošla dosta rano, a ono što je najfascinantnije, jeste da upravo zbog filmske industrije, nigerijska ekonomija je proglašena najvećom u Africi.

Kada pricamo o filmskoj industriji Holywwod je vjerovatno najdominantnija tema. Najveca produkcija (da ne kažemo najskuplja), godišnje proizvodi veliki broj filmova koji plijene svjetske blagajne, ostvaruju najvecu zaradu i dobijaju svu mogucu medijsku pozornost.

Ipak, oni pravi filmoljupci ne zaboravljaju ni drugu po važnosti zemlju, koja godišnje zna izbaciti do 800 dugometražnih filmova, Bollywood. Indijski pandan SAD-u, koji je na našim prostorima dosta popularniji po serijama i telenovelama, ali pomenutu cifru filmskih ostvarenja ni u kom slucaju se ne smije zanemariti. Stvar je ukusa, no i Indija ima veliki broj filmova koje zapravo iz artističkih razloga vrijedi gledati, sa neobičnim storytellingom, no o toj temi – nekom drugom prilikom.  

Sada dolazimo i do trece najvece produkcije na svijetu. Na veliko iznenadenje, ona dolazi iz Afrike i zove se Nollywood, a vezana je za državu Nigeriju.

Rast je doživjela krajem devesesetih godina prošlog vijeka, a ekspanzija je uslijedila pocetkom 21. stoljeća, a samo u 2013. godini, filmovi iz ove zemlje su zaradili 10 bilijardi dolara.

Ono o čemu treba voditi racuna kada se govori o prve tri svjetske kinematografije jesu dva kriterija. Kriterij zarade i kriterij broja proizvedenih filmova. Kada je o finansijama rijec, prvi je Hollywood, koji za samo deset najunosnijih filmova zaradi preko 20 biliona dolara, drugi naravno ide Bollywood, dok je Nollywood treci.

Po broju produciranih filmova, prvi su Indijci, Hollywood je drugi, dok Indija suvereno drži trece mjesto i u tom statistickom parametru.

Ono što je recimo interesantno kada je o Nollywoodu riječ jeste da jedna produkcijska kuća, FilmONe Production ima 65% udjela u toj zemlji, dok distributerska kuca Silverbird Film širi ostvarenja sa 20% udjela u tržištu.

Inace, ekspanzija nigerijskog filma krenula je šezdesetih godina prošlog vijeka. Ola Balogun i Hubert Ogunde su bili vodeci režiseri koji su se potrudili da se glas nigerijskog filma cuje u svijetu. Do sredine osamdesetih godina, domaci filmovi iz ove zemlje ipak nisu imali primat. Većina ih je prikazivana u malom broju kina širom zemlje, a na popularnosti su dobijali tek nakon VHS izdanja, koje je publika gledala u domovima.

https://youtube.com/watch?v=GeUSPlZhEAg

Dolaskom Straight-To-Video filma Living in Bondage 1992. godine, strani filmovi su ”gurnuti na dno police” da bi domaća filmska produkcija zapravo doživjela ekspanziju. To se i uzima kao pocetak rasta Nollywooda.

Takoder, te godine, većina filmova je bila na engleskom jeziku, čime je upriličen i ”prelazak granice” ostvarenja iz te zemlje, što je doprinijelo agresivnosti u distribuciji van granica zemlje, ali i kontinenta.

Interesantno je i to da je Nollywood zapravo jedna od prvih svjetskih produkcija koja je analogiju zamijenila digitalnom tehnologijom, i kompletan taj proces prošla dosta rano, a ono što je najfascinantnije, jeste da upravo zbog filmske industrije, nigerijska ekonomija je proglašena najvećom u Africi.

Zbog nevjerovatnog ulaganja u ovaj segment kulture, Nigerija je uspjela potisnuti Ganu kao svog konkurenta, te je njihove režisere, ali i producente zapravo prisvojila sebi.

U svakom slučaju, Nigerija kao zemlja sa ogromnim potencijalom, i to ne samo u filmskom svijetu je mnogim ljubiteljima sedme umjetnosti ”špansko selo”. Za one koji će se pak odlučiti da probaju egzotične celuloidne plodove iz ove zemlje, u nastavku donosimo deset esencijalnih naslova koje vrijedi pogledati, kako bi se uvjerili u sve do sada napisano.

Domitlia/1996; Blood Money/1997; Glamour Girls/1994; Scores to Settle/1998; Aki na Ukwa/2003; Osiufia in London/2003; Living in Bondage, možda i najpopularniji među navedenim.
Iz godine koja je iza nas, potrebno je spomenuti October 1, koji je doživio najveći uspjeh u Africi, ali i širokm svijeta. Ono što će raduje jeste da je proces dolaska do ovih filmova poprilično jednostavan, budući da ih se većina nalazi na YouTube ili Vimeo servisima.

U svakom slučaju, od 1965. godine, pa do danas, Nollywood bilježi konstanti poras u svjetskom kinematografskom udjelu, tako da je samo pitanje vremena kada će Balkan biti preplavljen ostvarenjima iz ove zemlje, te se “ugurati” između Turske i Indije koje trenutno drže primat na ovom polju.