Njegovo ime je naširoko poznato u Bosni i Hercegovini, regiji, ali i šire, a oni koji se iole zanimaju za muziku, zasigurno znaju ko je i o kakvom se gitaristi radi. On je Emir Hot, virtuoz, za koga će mnogi reći kako ima impozantan muzički opus. Bilježeći svoje početke u tuzlanskom bendu Southern Storm, svoj rad je nastavio u Londonu, a od početka mjeseca se pridružio kragujevačkom bendu Osvajači.

O svojim solističkim albumima, saradnji sa slavnim producentom i gitaristom Tomom Newmanom, kao i angažmanu u Osvajačima, govorio je za N1.

Aktuelnu postavu Osvajača čine Zvonko Pantović – Cipi (vokal), Nebojša Jakovljević – Šone (klavijature), Nenad Branković – Konga (bubnjevi), Dušan Simović – Duca (gitara), Emir Hot (gitara) i Branislav Blagojević – Boža (bas gitara).

Pridružili ste se grupi Osvajači. Kada je započela ta saradnja i kako vam se do sada čini?

Osvajačima sam se pridružio početkom godine. Sami su me pozvali u bend jer im je trebao još jedan gitarista. To je grupa koju sam rado slušao još početkom devedesetih i dobro sam upoznat sa njihovom diskografijom i karijerom. Pored raznih stilova koje često sviram, ja sebe prvenstveno nazivam rock gitaristom te mislim da su Osvajači bend po mojoj mjeri. Postoje već 30 godina, imaju puno nezaboravnih hitova i još uvijek se ne odriču melodičnog rock zvuka koji mi ni danas nije dosadio. Do sada smo uspjeli odsvirati samo jedan koncert, a na žalost mnogi koji su trebali uslijediti su propali zbog trenutne situacije sa restriktivnim mjerama. Ipak, i u ovakvim okolnostima, uspješno sarađujemo preko interneta, pišemo nove pjesme i pravimo planove… Skoro smo objavili video iz izolacije “S kim čekaš dan”. Čim se situacija smiri, nadamo se koncertnim aktivnostima i snimanjem novog materijala.

Ako sam dobro upoznata, objavili ste dva solistička albuma – Sevdah metal i Beyond rock. Imate li u planu novi solistički album, ili ćete za sada svirati samo u Osvajačima?

Da, dobro ste upoznati. Pored desetak albuma i stotine projekata sa strane, snimio sam i dva solistička albuma. Oduvijek sam se želio autorski dokazivati i ostaviti nešto upečatljivo iza sebe u karijeri za buduće generacije. Svi znamo da malo žešća rock muzika danas i nije neki mainstream, ali ja se tu ipak najbolje snalazim pa je bilo i logično da mi albumi tako i zvuče. Budući da je proces pisanja kompletnog solističkog albuma, uključujući muziku, tekstove i aranžmane vremenski jako zahtjevan – to vam dođe kao autobiografija, idući album neće biti tako skoro mada svakako neću stati na Beyond Rock. Osvajači su bend s kojim sarađujem uporedo i to ne smeta mojim solističkim projektima.

Uspjeli ste spojiti nespojivo – metal i sevdah. Otkud ideja za takvo nešto, i da li to znači da uživate I u dobroj staroj sevdalinci?

Tokom svojih studentskih dana u Londonu, poslao sam demo snimke iz kućne produkcije finskoj diskografskoj kući Lion Music. Ta kuća je poznata po heavy metal izdanjima i nekim virtuoznim gitarskim instrumentalistima. Njima se materijal dopao ali sam zvučao slično mnogim njihovim izvođačima. Tada su me zamolili da oblikujem pjesme u stilu nečega što je autentično za krajeve iz kojih dolazim kako bi stilski osvježili njihova izdanja, a i ja se isticao nečim što se do tada nije čulo. Razmišljao sam neko vrijeme o pristupu koji će se slagati sa heavy metal muzikom, a da nije previše napadan za konzumente (slušaoce). Budući da je sevdalinka tradicionalna pjesma iz Bosne i Hercegovine, nisam ni imao drugog izbora nego da je spojim u rock/heavy aranžmane. Bio je to rizičan potez kojeg sam se i ja bojao kako će biti prihvaćen. Zamislite u pola pjesme sa žestokim riffovima odjednom harmoniku ili saz sa najizvornijim balkanskim zvukom i našim starim melodijama! Malo je i meni bilo šokantno, ali sam materijal ipak poslao te na moje čuđenje odmah dobio i ugovor. Album je izašao 2008. i dobio 4 izdanja – Finska, Rusija, Srbija i Japan. Imao je najbolje recenzije u svim svjetskim rock časopisima i bio distribuiran u 60 država širom svijeta. Nisam se sa njim uživo puno nasvirao, ali sam ponosan na taj prvijenac koji će za mene ostati važan dokument u mom autorskom radu.

Saradnja sa Tomom Newmanom

Na stvaranju albuma Beyond rock učestovala su mnoga eminentna imena, a jedno od njih je i Tom Newman. Kako je bilo raditi s njim?

Tom Newman je jedan producentski genij kojeg sam slučajno upoznao u Londonu. Njemu se dopao moj rad i sam se ponudio da producira album koji sam već uveliko pripremao. On je suosnivač nekada ogromne diskografske kuće Virgin Records zajedno sa Richardom Bransonom. Danas mu je preko 80 godina i uvjerio sam se da i dalje bolje čuje nego mnogi moderni producenti. Došao je u Mostar – Pavarotti Studio sa suprugom te samo za 15 dana sa uživanjem završili Beyond Rock. Njega smatram drugim ocem, a on mene, kako kaže (ako ne laže 🙂 ), mlađim Mikeom Oldfieldom. Za one koji ne znaju, sa Oldfieldom je napravio razna remek-djela, uključujući legendarni Tubular Bells. Za mene, kao i sve uključene u projekat, to je bilo vanzemaljsko iskustvo gdje smo ponizno gledali u njegove producentske vještine, nevjerovatnu dozu skromnosti i pozitivne energije. Dao mi je puno savjeta koje, zbog svoje trdoglavosti, možda i ne bih prihvatio od nekoga drugog, ali su se ipak pokazali kao dobitna kombinacija. Zato je inače u studiju važno imati dobrog producenta, a muzičari bi se trebali fokusirati na sviranje. Kada dođu bolja vremena, album se planira i na engleskom jeziku, a tamo će nas ugostiti Tom u svom studiju u Velikoj Britaniji.

Slušate li pop muziku i šta mislite o današnjem muzičkom stvaralaštvu općenito? Postoje li neki mladi ljudi čiji rad vam se dopao u posljednje vrijeme?

Muziku više ne slušam sa onim žarom kao u vrijeme dok su postojale ploče/kasete i kad u studio nije mogao ući bilo ko. Današnje muzičko stvaralaštvo se većinom svodi na elektronsku muziku, a ja sam školovan muzičar sa hiljadama sati vježbanja i nikako se ne uklapam u moderne trendove. Dođe do mene često sve što se danas sluša, ali nisam skoro naišao na nešto što je u meni izazvalo oduševljenje ili što se već i ranije nije čulo. Razni su razlozi zašto se muzika u zadnjih 20-30 godina razvijala takvim tokom. Još od nastanka mp3 formata, a kasnije YouTubea, bilo je jasno da će svaki klinac uz malo mašte i jeftine opreme moći imati milionske preglede bez ikakvog elementarnog muzičkog znanja i tako marginalizirati stvari koje su suštinski važne da bi ste se uopšte mogli zvati muzičarem. Nije jako loše da svi imaju medij gdje će pokazati svoje umijeće, ali se u isto vrijeme tako nagomilalo i malo više smeća iz kojeg je sad teško izaći. I u ostalim sferama umjetničkog izražavanja situacija je skoro ista. Vidim da su danas popularna TV takmičenja gdje većinom glasaju tetke, familija i neke djevojke u tinejdžerskom dobu trošeći kredit od telefona da se njihov miljenik/ca popne na tron. Nije ni to tako loše ako je to iskrena platforma za promociju i ako je žiri kompetentan i dovoljno obrazovan za obavljanje takvog posla. Bojim se da ni to nije baš tako nego samo obični show business, a to većinom potvrdi i sam taj žiri samom svojom pojavom. Organizatora (medij) donekle i razumijem.

Imate li najdražu pjesmu, onu koju najviše volite svirati i onu ne tako dragu? Zašto?
Nemam.

Kako će se uticaj pandemije korona virusa odraziti na umjetnost

Smatrate li da će se novonastala situacija u vezi sa korona virusom odraziti na umjetnost u kompletu, pa tako i na muziku?

Ne samo da će se odraziti na umjetnost, nego i na sve sfere društvenog života. Mislim da stvari više nigdje neće biti iste. Bojim se samo hoće li ljudi nešto iz svega ovoga naučiti. Dugo se planeta borila sa šljamom koji joj je malo i dosadio pa ga sad kažnjava jednim šamarčićem. Ja to tako gledam kao stanovnik planete Zemlje. Kad me pitaju gdje ti je domovina, ja kažem “tamo gdje sam intelektualno ostvaren”. To mjesto još uvijek tražim. Shvatio sam da su moje najveće prepreke političke granice. Geografski pripadam Zemlji i to je tema koja se većinom proteže kroz moju muziku i tekstove. Kada bi ljudi shvatili prave vrijednosti i blagodati koje su nam prirodno podarene, ljudska energija i resursi bi se trošili na stvari koje preventuju ovakve situacije. Puno je vremena izgubljeno na gluposti pa je sve nekad moralo doći i na naplatu. Sebe smatram kolateralnom žrtvom, ali na žalost nemam tenk protiv takve artiljerije.

Predviđanja su da kafići i koncertne dvorane zadugo neće moći biti otvorene. Šta to znači za muzičare i muzički svijet? Imate li možda neki prijedlog za vlastodršce, s obzirom na manje zarade za muzičare?

Znači propast, a prijedlog nemam. Jedino što mogu je nadati se da će se veći skupovi u skorijoj budućnosti odobriti. U protivnom ne vidim isplativost koncertnih aktivnosti, kako za muzičare tako i za organizatore.

Kako vi provodite dane u izolaciji? Primijetila sam da ste imali nekoliko live nastupa na Facebooku. Da li će to biti praksa i u budućnosti?

To radim onako da se vidi da sam živ. Inače to spontano dolazi i ne osmišljavam detaljno takve stvari. Kod mene je većinom sve improvizacija. U izolaciji sam sa porodicom gdje se najviše bavim kuhanjem i pomaganjem ćerkama oko online škole. Kroz njihov školski program se prisjetim kako je to bilo u moja vremena pa se čudim kako se ovakva katastrofa nije i ranije desila. Neka mi zamjeri ko hoće, ali je činjenica da su se ranije ljudi više bavili suštinom.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad