Knjiga "A ko si ti ?", sa podnaslovom "Automonografija Predraga Mikija Manojlovića", predstavljena je danas na sceni "Raša Plaović" Narodnog pozorišta u Beogradu.
Udruženje dramskih umjetnika Srbije (UDUS) obavilo je knjigu u saradnji sa saizdavačima “Vukotić media” i JP “Službeni glasnik”, kao sastavni dio glumačke nagrade za životno djelo “Dobričin prsten”.
Manojlović je 2012. godine postao 28. laureat tog najvišeg glumačkog priznanja UDUS-a.
Na početku promocije v.d. upravnika Narodnog pozorišta Dejan Savić uručio je Manojloviću Pečat Narodnog pozorišta. On je podsjetio da se Manojlović u dugoj i plodnoj karijeri vezao samo za jednu instituciju, prije nego što je uzeo status slobodnog umjetnika.
“Ponosni smo što je bio član Narodnog pozorišta, do početka 90-ih. Ovdje se još sjećamo njegovog Sirana, Ričarda Trećeg, Veličanstvenog Rogonje… Mi pamtimo velikane, one koji su ugradili sebe u našu kuću i u srpsku kulturu”, rekao je Savić uručujući priznanje.
Manojlović je rekao da je “iznenađen ovom počašću”.
“Period mog života ovdje bio je kratak, ali ne mogu da zamislim svoj život bez onoga što sam ovdje igrao i bez ljudi sa kojima sam tu radio”, istakao je on.
Član Predsjedništva UDUS-a Goran Jevtić napomenuo je da su knjige o dramskim umjetnicima rijetke, a da Udruženje nastoji da sačuva sjećanje na njih i do sada je objavilo 20 monografija o laureatima Dobričinog prstena.
Najnovija malo kasni, zbog finansijskih problema, rekao je on, zahvaljujući se saizdavačima, kao i Ministarstvu kulture i informisanja koje je pomoglo da knjiga ipak izađe.
pročitajte još
To nije klasična monografija, jer je u njoj objavljeno više od 60 intervjua koje je istaknuti glumac davao različitim medijima različitim povodima još od 1979. godine, pojašnjavajući svoje stavove o glumi, pozorištu, filmu, kulturnim prilikama, ljubavi, prijateljstvu, o tradiciji i budućnosti, o eliti, primitivizmu…
Zahvaljujući se na lijepim rečima, Manojlović je podsjetio da su ga za Dobričin prsten 2012. predložili Jovan Ćirilov i Egon Savin.
“Zahvalan sam i njima, žiriju koji me je izabrao, mom Udruženju i predsjedniku Voji Brajoviću, saizdavačima, kao i Narodnom pozorištu – domaćinu ove promocije, ali i nedavne premijere “Romeo i Julija””, rekao je reditelj te srpsko-albanske predstave.
Na zadnjim koricama knjige je fotografija njegovih roditelja Zore i Ivana Manojloviića. “Ne bi me bilo ovakvog da nije njih. Rastao sam i vaspitavan u stabilnoj, skromnoj porodici koja je razvijala obrazovanje i moralnu pripremu za život”, istakao je on dodajući da su se protivili da upiše Pozorišnu akademiju.
“I ja bih danas nekog mladog odgovarao od toga. Ne može se biti glumac bez ispovjednog tona, a to vas raznosi”, rekao je on, uz primjedbu da ima i onih koji se bave glumom bez zamaranja.
U knjizi se, kako je izjavio, “može videti presjek jednog čovjeka kroz jedno vrijeme”.
“Govorio sam bez zazora i bez računice. Intervjui su dati hronološki, a tu su i javni govori, autorski članci. Sve zajedno pokazuje kako vrijeme prolazi, a ustvari – stoji i kako javna riječ, društveno odgovorno ponašanje nema dovoljno odjeka u ovom duštvu i u ovom uzburkanom vremenu”, zaključio je Manojlović.
