Razlika između prosječnog, dobrog i genijanog filmskog ostvarenja je jako jednostavna. U posljednjim kadrovima, odnosno u finalnom činu.
Scenaristi će se složiti da je najteži dio pisanja scenarija zapravo kraj, odnosno onaj momenat koji vjerovatno vječno ostane u sjećanju.
Casablanca, Godfather, Citizen Kane, Vertigo, Mulholland Drive i slični naslovi su to uspjeli, vrhunski momenat na kraju koji ih je zakucao u vasionu, barem kada je o sedmoj umjetnosi riječ.
S druge strane, godinama, decenijama se suočavamo sa površnim, lošim i prosječnim finalima filmova, koji generalno učine da ih jako brzo i zaboravimo.
Ali, ne treba ni zaboraviti one filmove sa jako dobrim plotom, pričom i radnjom, te razrađenim likovima, kojima samo fali kraj.
Upravo s tom mišlju u nastavku donosimo listu odličnih filmova koji su možda mogli postati remek djela, ali su uništeni neinventinvim krajevima.
Upozorenje: Tekst sadrži spoilere koji bi vam pokvarili gledanje filmova, ukoliko ih do sada niste imali priliku pogledati.
TITANIC (1997.)
Generalno, dobar film. Ali falilo mu je mnogo da postane još bolji. Historijski kraj filma Titanic je generalno poznat svima. Teoretičari zavjere imaju svoju verziju, ali kinematografska, odnosno ona koja nas sada interesuje je upropaštena na više nivoa.
Leonardo Di Caprio nakon potonuća Titanica, stavlja Kate Winslet na komad broda koji je ostao da pluta. Iako je taj komad, sasvim dovoljan da oboje stanu na njega (možda i još neko) Di Caprio (Jack) umire od hipotermije uzrokovane ledenom vodom, dok se Winsletova (Rose) emotivno okreće za njim, što znači kraj ljubavi, i još bitnije – kraj koji je upropastio možda sasvim dobar filma.
SUPERMAN (1978.)
verzija koju je režirao Robert Donner sa Christopherom Reevom u glavnoj ulozi je nominovan za tri nagrade Oscar, ali njegovo finale…
Mnoštvu ljubitelja superherojskih filmova (osim zagriženih fanova Supermana) neke nelogične moći Supermana su prosto ”trn u oku”. Klark Kent, Superman oblijeće oko Zemlje kako bi obrnuo njenu rotaciju, odnosno kako bi vratio vrijeme unazad samo da bi spasio Lois Lane, čiju ulogu tumači Margot Kidder.
Jednostavno je letio oko zemlje, ne držeći se ni za što, najbrže što je mogao i ona je od njegove sile koju je uzrokovao prosto uskrsnula. On to valjda može, on je Superman.
THE WOLVERINE (2013.)
Hugh Jackmanu se za ulogu Wolverina mora odati počast, budući da je unutar X-Man franšize njegov Wolverine postao omiljen lik.
U filmu Jamesa Mangolda iz 2013. godine, sve je išlo odlično, do samog kraja. Onda dolazimo do onog ”ali”.
Logan je dokazao da ne mora biti borac kako bi bio interesantan lik. Film je introspektiva sa odličnim akcionim scenama u Japanu, gdje se Jackman na koncu bori sa Samuraj robotom, napravljenim od Adamancijuma, kao i sa femme fatale likom. Zaista nije bilo potrebe za tim. U samo nekoliko minuta Wolverine je upropašten.
SAVAGES (2012.)
Oliver Stone kao režiser zaista ima odlične ideje, a film koji je uradio na noveli Dona Winslova je išla fantastičnim tokom, sve negdje do posljednjih pet minuta. Genijalan plot, sa odličnim kastingom je zaslužio mnogo bolji kraj od ponuđenog.
O, Ben i Chon su trebali da umru jedni drugima u naručju kao pravi ”divljaci”. Međutim svi prežive, uključujući i negativce nakon što ”premotaju” momenat u kojem su ”živjeli sretno do kraja života”. Čini se da se Oliver Stone prepao malo kraja originalnog romana, ili je možda svjestan činjenice da publika obožava maloprije pomenuti ”živjeli su sretno do kraja života”.
MATRIX REVOLUTIONS (2003.)
Epska trilogija, barem kako je najavljivana braće Wachowski je zaista mogla postati kultna. Ipak, knjiga je pala samo na jedno slovo, odnosno na prvi dio Matrixa.
Napravljen je film u kojem je kraj zapravo umjesto da odgovori na sva pitanja oko Nea, Agenta Smitha i Matrixa kao fenomena, zapravo samo postavio još više pitanja.
Posljednji dio trilogije nije odgovorio ni na jedno postavljeno pitanje. Jednostavno, loše odrađen zaključak. Otprilike, kao kad fudbaler promaši prazan gol sa dva-tri metra.
THE NINTH GATE (1999.)
Roman Polanski je jedan od najboljih režisera koje Hollywood ima. Njegovoj kreativnosti kada se doda kameleonski glumac poput Johnny Deppa, prosto morate da očekujete odličan film.
Radnja je jednostavna. Trgovac rijetkim knjigama traži posljednje kopije demonske knjige koja bi trebala skupiti sve snage Sotone na jedno mjesto.
Na koncu, dobili smo film u kojem sami morate odlučiti šta se desilo. Polanski ima dugu historiju simbolizma kroz karijeru, ali ovdje jednostavno to nije trebao uraditi. Možda nam je samo trebao kraj u kojem Depp putuje kroz Deveta vrata?
SINGNS (2002.)
Sve je išlo po planu. Imali smo odličan Sci-Fi film u kojem nam je trebao twist da bi napravio konkluziju. Porodica iz Pennsylvanije pokušava da preživi invaziju vanzemaljaca, visokointeligentnih bića.
Upravo ti visokointeligentni vanzemaljci, napali su zemlju koja se sadrži od 72 posto vode. A ta voda, je njihova najveća slabost. Pitamo Night Shaymalana, da li je moglo bolje?
I AM THE LEGEND (2007.)
Klasična priča u kojoj virus koji je napravljen da liječi rak ubije 90 posto populacije, a preživjele pretvori u Dark Seekere je adaptacija djela Richarda Mathesona.
Richard Neville, kojeg glumi Will Smith nije svjestan situacije da je zapravo još neko živ osim njega, te tako danima luta u postapokaliptičnom New Yorku sa Samanthom, negovim psom.
Nakon što pronađe imune preživjele, uhvati i jednu zaraženu ženu koju pokušava da izliječi, te u tome uspjeva.
Kraj je jedan od najrazočaravajućih u historiji. Prije nego li je bacio granatu, kojom će raznijete sebe, Seekere, Anni i Ethanu, preživjelim daje uzorak krvi, kako bi mogli tražiti i druge preživjele, te ih liječiti.
Prejednostavno za film koji je mogao ući u listu klasika. Alternativni kraj koji se kasnije pojavio je zapravo mogao biti dosta bolji, sa viuše filozofije koja bi ga učinila dosta boljim filmom.
A.I ARTIFICIAL INTELLIGENCE (2001.)
Vizija Stevena Spielberga da uobliči Sci-Fi Pinocchia, robota koji želi postati pravi dječak, kako bi mogao voljeti svoju majku, koja ga je usvojila .
Zbog toga, Haley Joel Osment koji glumi Davida mkora postati ”Plava Vila”.
Sve je to bilo zaista uredu, da se David na koncu filma ne nalazi na dnu ledene sekcije okeana, gdje ga pronalaze drugi roboti-vanzemaljci, koji mu ispunjavaju želju da vidi svoju majku posljdnji put.
Spielberg, ovo je moralo biti kreativnije, osim ukoliko cilj nije bio zadovoljiti širu filmsku publiku, ali i nešto zaraditi.
