Pop ikona Madonna na reviji u Štokholmu, koja je bila inspirisana dešavanjima u Srebrenici, nosila je kreaciju Fočanke Lamije Suljević koju je vezla Halida Suša iz Donje Luke kod Ilijaša. Modeli su kreacije za koje je ona radila dizajn nosili na svjetskim pistama među kojima one u Londonu, Parizu, Barceloni, New Yorku.
Samouka dizajnerica vezla je papuče, takozvane aladinke, i za italijanskog dizajnera Roberta Cavallija. Sve to je uspjela zahvaljujući upornosti, danonoćnom radu i želji da pokaže svoj talent.
Ona je Feni kazala da se izradom rukotvorina intenzivno bavi 15-ak godina, ali da veze, kera, hekla, smišlja nove dezene više decenija. Svoje rukotvorine je uglavnom poklanjala, išli su u mnoge krajeve svijeta, te je na taj način uspjela ostvariti saradnju s poznatim modnim imenima.
Sarađivala je s bosanskohercegovačkim dizajnericama Sarajkom Manuelom Filipović i Fočankom Lamijom Suljević, ali i s kućom mode Granoff.
“Nikoga nisam tražila da radimo skupa, čuli su za mene i ponudili mi saradnju, sve ostalo sam uspjela zahvaljujući upornosti, zahvaljujući tome što svaki rad dovedem to savršenstva, ili nikako”, istakla je Suša naglašavajući da joj je hobi dugo vremena bio posao koji je radila i po 15 sati dnevno, od kojeg je mogla zaraditi više nego dobru plaću.
To joj je, kaže, pomoglo da ne radi u firmi i da, uz pomoć muža, osigura sve što joj je potrebno. Danas ne radi velike projekte, ali još uvijek uspjeva da osigura neku zaradu.
“Možda je i sada unosan posao, ali ne mogu više da radim toliko, satima, danima, noćima, sada mi je ponovo hobi, ali uradim poneku vjenčanicu, šal, šešir, narukvicu, neki poklon, ukras i slično”, navela je Suša.
Svaki rad joj je unikat, bez obzira na broj. Kaže da je za Cavallija dizajnirala 3.000 aladinki i da nijedna nije bila ista. Ne radi po šablonu i svaki rad joj je nova inspiracija.
Ne voli da ide od kuće ako ne može ponijeti materijal za izradu svojih rukotvorina, nosi ih na odmore, a kaže da se na plaži uvijek žene okupljaju oko nje da vide kako radi te na taj način ostvaruje brojna prijateljstva.
Najgore joj je bilo u ratu, kada u izbjeglištvu nije imala uvjeta da radi.
“Kada smo izbjegli u Fojnicu nigdje nisam mogla naći konac, tražila sam od žena samo da mi daju vunicu i konca jer bez ovog ne mogu, molila sam, tek kad sam objasnila da ne tražim nikakvu naknadu za rad i da moram raditi dale su mi. Pleli smo džempere, pape, rukavice, a čim sam se vratila kući otišla sam u svoju sobu da vidim šta mi je ostalo”, prisjetila se Suša.
Mladima je poručila da se bave onim što vole te da budu uporni, jer osnovnim problemom kod mladih ljudi smatra to što nemaju strpljenja. Smatra da su ljubav prema poslu, strpljenje i upornost ključ uspjeha.
