Iako je na snimanju kriminalističke serije 'Bez granica' ovog travnja u Rovinju na setu slovio kao najveći mrgud te je izluđivao kolege svojim sitnim primjedbama, glumački veteran Donald Sutherland (80) u razgovoru za tportal pokazao se kao pravi džentlmen, topla i pristupačna osoba s jedinstvenim smislom za humor.
‘Nema razloga da me se plašite iako, znate, ja svojim gardom sve preplašim’, poručio je na početku razgovora u šali 80-godišnji glumac. No čim mu je postavljeno pitanje o njegovom psu koji ga prati i na snimanjima diljem svijeta, Sutherland je brzo pokazao svoju nježniju stranu. Boravak u Istri ove godine nije bio njegova prva posjeta Hrvatskoj. U Istri je, naime, bio i prije 47 godina, kada je snimao film ‘Zlato za odvažne’, a ono što se tada dogodilo obilježilo mu je život.
pročitajte još
‘Tada sam skoro umro. Razbolio sam se i pao u komu te iskusio kliničku smrt na pet sekundi. Bilo je to neobično iskustvo jer sam u jednom trenutku vidio svjetlo na kraju tunela i osjetio sam kako se krećem prema njemu. Pogledao sam dolje i gledao svoje beživotno tijelo. No nisam htio otići, nisam želio umrijeti. Producenti su mojoj supruzi poslali telegram s porukom da ne dolazi u posjet jer mi nema spasa i da će moje tijelo brodom poslati kući. Bio sam u bolnici šest sedmica, a nakon toga sam nastavio snimati’, prisjetio se glumac.
Osamdesetogodišnji Kanađanin tokom snimanja je s Goranom Višnjićem posjetio i Vižinadu, a prije dvije godine bio je u Umagu. ‘Hotel u kojem smo snimali ‘Zlato za odvažne’ bio je zatvoren, a u vrijeme Jugoslavije i Tita bio je jedini u kojem se moglo kockati i piti alkohol. Ništa drugo ne prepoznajem osim hotela jer se sve ostalo ondje promijenilo’, rekao je.
Za hrvatske glumca ima samo riječi hvale. ‘Goran je vrhunski glumac. Velik je profesionalac i bila mi je čast snimati s njim‘, tvrdi Sutherland. Nada se da će i sljedeće godine snimati u Hrvatskoj jer mu se jako sviđa hrana koju je kušao, a naročito riba: ‘Sve što jedete ovdje fantastično je. Posjetio sam nekoliko restorana i oduševljen sam.’
