"U filmu "Toma" su se sve kockice sklopile kako treba. Od scenarija do montaže, ali ni to ponekad nije dovoljno. Iks faktor ovog filma jeste sam Toma Zdravković. Njegove pjesme, njegov život, njegova ličnost", kazala je ovo u intervju za N1 Paulina Manov, poznata srbijanska glumica.
Paulina Manov igrala je značajnu ulogu u filmu “Toma”. Riječ je o liku Ljiljane po kojoj je nastala pjesma “Za Ljiljanu” Tome Zdravkovića. Također, glumica je ostvarila uloge u serijama “Cvat lipe na Balkanu”, “Kamiondžije d.o.o.” i “Komšije”, a članica je Beogradskog dramskog pozorišta.
Manov je samo za N1 govorila o samom filmu “Toma”, ali i kada možemo očekivati seriju na malim ekranima. Između ostalog, osvrnuli smo i na aktuelne teme u regionu.
U proteklom periodu glumci iz Srbije našli su se na “udaru režima”, kako ona gleda na cijelu situaciju te očekuju li nas bolji dani samo su neka od pitanja na koje nam je odgovorila Manov.
Sa svojim sagovornicima najviše volim razgovor započeti pitanjem kako ste? Kako provodite ove ljetne dane?
Radno. Ljeto je vrijeme kada glumci nemaju obaveze u svojim matičnim pozorištima, pa je producentima mnogo zgodinije da snimanja serija i filmova obave preko ljeta. Trenutno snimam igrani film Ruski konzul, Miroslava Lekića i treći nastavak serije Kalkanski krugovi.
Kako je Paulina Manov postala Ljiljana u „Tomi“? Kada se osvrnute iz ove perspektive kako gledate na ulogu Ljiljane?
Ja sam Ljiljanu dobila na kastingu, na kom sam probala i Ljiljanu i Gocu. Već nakon prvog čitanja sam shvatila da mi je Ljiljana mnogo bliža po senzibilitetu. Bila je kompleksna. Bila je izazov. Temeljno sam se pripremala. Iskreno da kažem, mislim da sam opravdala očekivanja i reditelja i publike.
U čemu je tajna filma “Toma”?
To je jedan od onih filmova u kom su se sve kockice sklopile kako treba. Od scenarija do montaže, ali ni to ponekad nije dovoljno. Iks faktor ovog filma jeste sam Toma Zdravković. Njegove pjesme, njegov život, njegova ličnost.
Možete li nam otkriti neke nove projekte koje planirate u budućnosti?
Osim filma Ruski konzul i serije Kalkanski krugovi, u mojoj matičnoj kući, Beogradskom dramskom pozorištu, me očekuje premijera drame „1984“, po romanu Džorža Orvela, u režiji i adaptaciji rediteljke Alije Luke. Takođe, krajem godine počinjem probe sa rediteljkom Anom Đorđević u njenom autorskom projektu. Radujem se toj saradnji.
Kako je prošlo snimanje serije “Toma”? Možemo li je uskoro očekivati na malim ekranima?
Serija je snimana kada i film i ja je sa nestrpljenjem očekujem. Nemam informacije kada će biti emitovana i na kojoj televiziji.
Da li je teže raditi na pozorišnim ili televizijskim projektima i šta je za Vas draži dio posla?
To su dva potpuno različita procesa i zahtjevaju drugačiju vrstu koncentracije. I jedno i drugo je izazov za mene. Dragi su mi projekti koji počivaju na dobrom tekstu oko kog se okuplja dobra ekipa koja garantuje dobru atmosferu u procesu, bez obzira da li je riječ o snimanjima ili probama na sceni.
Da li postoji neka uloga za koju mislite da bi je sada odbili, tačnije da li se kajete zbog neke uloge koju ste odigrali?
Ne. Glumcima se to izuzetno rijetko događa.
“Stani uz glumce i prijavi se na spisak za odstrel”, akcija je Glumačke organizacije Srbije kojom žele da podrže sve svoje kolege koje danima dobijaju prijetnje i uvrede preko društvenih mreža. Moram da Vas pitam kako Vi komentarišete trenutnu situaciju?
Situacija je neprijatna. Moje kolege su čistog srca, sa punim uverenjem, izašle na ulicu da kažu: Stop nasilju. Niko od njih nije stao iza nekog političara. Stali su u kolonu sa svojim narodom, sa svojim sugrađanima, a onda su gurnuti u blato dnevne politike. Ružno je to.
Kako mislite da će se okončati ovaj “rat” režima sa vašom profesijom?
Ne znam. Niko od mojih kolega to nije želio. Reakcije strukovnih udruženja nisu proračunate da bi bile u službi neke politike. Reaguje se ljudski na napade i prijetnje. Problem na ovim našim prostorima je što se svaka vlast poistovećuje sa državom. Kada vi, kao pojedinac ili strukovno udruženje reagujete na neki problem u društvu, a zadatak intelektualca jeste da reaguju, niko ne ponudi društveni dijalog kao neki put za rješavanje problema, već vas guraju u blato dnevne politike u kom vi ne želite da budete.
Ne mogu da se ne osvrnem na tragične događaje u Srbiji u proteklom periodu. Tragedije koje su uznemirile kako javnost u Srbiji, tako i u zemlje u regionu. Kakvi ljudi postajemo i hoće li nas ovo malo “trznuti”? Hoće li sve ostati isto ili više ništa neće biti kao prije?
Svi bismo željeli da imamo odgovore na ta pitanja, ali ja se plašim da nemamo razloga za optimizam. Nije dovoljno da uvedete policajca u školu i da sakupite milion dugih cijevi. To su površne mjere koje nam neće donijeti ništa. Nama je potrebna promjena sistema vrijednosti, a time niko ne želi da se pozabavi. Niko ovde ne želi da relaksira atmosferu. Politika je ušla u naše domove, a politika i na globalnom nivou, generiše mržnju i strah, insistira na podjelama. Nije to naš patent. Mi živimo u vrijeme cancel kulture, koja je samo uvod u jedan novi totalitarizam. Građani trpe ogroman pritisak. Osjećaju se nemoćno i nesigurno. Nemaju gdje da se sklone. Iz osjećanja nemoći se rađa bijes i s vremena na vrijeme neko pukne. Žao mi je što ovim pitanjem stavljamo tačku na intervju, ali čini mi se da neće biti kao prije: Biće samo gore.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!