Harry Belafonte, pjevač, tekstopisac i revolucionarni glumac koji je svoju zabavljačku karijeru započeo pjesmama "Day O" i "Jamica Farewell", prije nego što se okrenuo političkom aktivizmu, preminuo je u 97. godini, izvijestio je danas New York Times.

Uzrok Belafonteove smrti bilo je kongestivno zatajenje srca, rekao je za New York Times njegov dugogodišnji portparol Ken Sunshine.

Kao afroamerički vodeći čovjek koji je istraživao rasne teme u filmovima iz 1950-ih, Belafonte će kasnije nastaviti raditi sa svojim prijateljem Martinom Lutherom Kingom Jr. tokom pokreta za građanska prava u SAD-u ranih 1960-ih.

Šezdesetih godina snimio je i nekoliko živih albuma u Carnegie Hallu, a istovremeno je Belafonte postao ambasador UNICEF-a, zalažući se za prava crnaca u Africi, to jest protiv apartheida.

“Moram biti dio bilo koje pobune koja sve ovo pokušava promijeniti”, rekao je za New York Times 2001. godine te dodao: “Ljutnja je neophodno gorivo. Pobuna je zdrava.”

Rođen kao Harold George Bellanfanti u njujorškoj četvrti Harlem, preselio se na Jamajku prije nego što se vratio u New York da pohađa srednju školu. Opisao je svog oca kao nasilnog pijanca koji je napustio njega i njegovu majku, ostavivši Belafontea s čežnjom za stabilnom porodicom. Snagu je crpio od majke, neobrazovane kućne pomoćnice, koja mu je usadila aktivistički duh.

“Dobili smo upute da nikada ne kapituliramo, da se nikada ne predajemo, da se uvijek odupiremo ugnjetavanju”, rekao je Belafonte za Yes! časopis.

Zgodan i uglađen, postao je poznat kao “Kralj Calypso” na početku svoje karijere. Bio je prvi afroamerikanac kojem je dopušteno nastupati u brojnim otmjenim noćnim klubovima, a imao je i rasne proboje u filmovima u vrijeme kada je segregacija prevladavala u većem dijelu Sjedinjenih Država.

U “Otoku na suncu” iz 1954. njegov se lik bavio idejama o vezi s bjelkinjom koju glumi Joan Fontaine, što je navodno izazvalo prijetnje paljenjem kina na američkom jugu.

U 1960-ima vodio je kampanju s Kingom, a u 1980-ima je radio na okončanju apartheida u Južnoj Africi i koordinirao prvi posjet Nelsona Mandele Sjedinjenim Državama.

“Mi smo svijet”

Belafonte je 1987. putovao svijetom kao ambasador dobre volje UNICEF-a, Dječjeg fonda Ujedinjenih naroda, a kasnije je pokrenuo zakladu za borbu protiv AIDS-a. Godine 2014. dobio je Oscara za svoj humanitarni rad.

Dao je poticaj za “We Are The World”, muzičku suradnju svih zvijezda iz 1985. koja je prikupila novac za pomoć gladnim u Etiopiji. U pjesmi su sudjelovale superzvijezde poput Michaela Jacksona, Stevieja Wondera, Brucea Springsteena, Boba Dylana, Raya Charlesa i Diane Ross, a prikupljeni su milioni dolara.

“Mnogi ljudi me pitaju: ‘Kada ste kao umjetnik odlučili postati aktivist?'”, rekao je Belafonte u intervjuu za Nacionalni javni radio 2011, pa dodao: “Ja im kažem: ‘Bio sam dugo aktivist prije nego što sam postao umjetnik.'”

Antologija njegove muzike izdana je povodom obilježavanja Belafonteova 90. rođendana 1. marta 2017. Nekoliko sedmica prije predstavljanja, Belafonte je za časopis Rolling Stone rekao da je pjevanje način za njega da izrazi nepravde u svijetu.

“To mi je dalo priliku da dajem političke komentare, da dajem društvene izjave, da govorim o stvarima koje su mi bile neugodne  i stvarima koje su bile inspirativne”, rekao je.

Pridruživanje otporu

Tokom Drugog svjetskog rata ta su ga načela dovela do toga da se pridruži mornarici, što mu je također omogućilo stabilnost nakon što je napustio srednju školu.

“Mornarica mi je došla kao mjesto olakšanja”, rekao je Belafonte za Yes!

Nakon mornarice, Belafonte je radio kao domar u stambenoj zgradi i kao scenski radnik u American Negro teatru prije nego što je dobio uloge i učio s Marlonom Brandom i Sidneyjem Poitierom, još jednim pionirskim crnim glumcem koji će postati blizak prijatelj.

Također se pojavio na Broadwayu u “Almanahu”, osvojivši nagradu Tony, te u filmu “Carmen Jones” 1954.

Belafonteov treći album, “Calypso”, postao je prvi album jednog i zvođača koji je prodan u više od milion primjeraka. “Banana Boat”, pjesma o karipskim lučkim radnicima sa svojim zvučnim pozivom “Day O”, učinila ga je zvijezdom.

Godine 1959. počeo je producirati filmove i udružio se s Poitierom u produkciji filmova “Buck and the Preacher” i “Uptown Saturday Night”. Godine 1984. producirao je “Beat Street”, jedan od prvih filmova o break-danceu i hip-hop kulturi.

Belafonte je bio prvi crni izvođač koji je osvojio veliku nagradu Emmy 1960. svojim pojavljivanjem u televizijskoj specijalnoj emisiji. Također je osvojio nagrade Grammy 1960. i 1965. i primio Grammyja za životno djelo 2000, ali je izrazio frustraciju zbog ograničenja crnih umjetnika u show businessu. Godine 1994. Belafonteu je dodijeljena Nacionalna medalja za umjetnost, prenosi Reuters.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad