Sylvester Stallone u 80. godini prvi put o svemu: "Mogao bih od kajanja sagraditi zamak"

Otac koji ga je "šutnuo u stomak i otišao u crkvu", majka koja ga "nikada nije zagrlila"; prvi put priznaje poremećaj u ishrani i drogu za održavanje fizičke forme; o smrti sina Sagea, napadima anksioznosti i preokretu od "Ramba" do "svi ratovi su besmisleni"

Pola stoljeća nakon što ga je "Rocky" od gladnog glumca pretvorio u jednu od najvećih zvijezda Hollywooda, Sylvester Stallone u 80. godini skida oklop. Njegovi memoari "The Steps" – nazvani po stepenicama Muzeja umjetnosti u Philadelphiji koje je ovjekovječio 1976. – izlaze 29. septembra, a u opširnom intervjuu za New York Times, koji je u petak emitovan i kao epizoda podcasta "The Daily", glumac je govorio o stvarima koje je, kako kaže, decenijama skrivao.

Počinje od rođenja. Njegova majka Jackie, ispričao je, "zaista nije bila materijal za majku": imala je grandiozne planove za život, "pa je trudnoća sa mnom bila velika smetnja" – porodila se u autobusu, u blizini nečega nalik dobrotvornom odjeljenju. Komplikacije s forcepsom oštetile su mu facijalni nerv, ostavivši mu trajnu djelomičnu paralizu lica i govornu manu. "Bilo je strašno odrastati jer sam nerazgovijetno govorio i mumlao." U svakoj novoj školi zadirkivali su ga zbog iskrivljenih usta.

Kao vrlo mali poslan je da živi u pansionu, gdje su ga roditelji posjećivali jednom mjesečno. "Odgojili su me stranci", rekao je za NYT.

"Moji roditelji nikada nisu bili nježni, pa je to zapravo bio bonus u odnosu na ono gdje sam živio." Nakon razvoda, s oko 11 godina, otišao je ocu Franku u Maryland – čovjeku "velikih ruku" kojeg opisuje kao nasilnog i nepredvidivog. Jedno sjećanje ga i danas progoni: otac ga je prije crkve poslao po hljeb, a on se, sreo prijatelje i vratio s pogrešnim. "Šutnuo me u stomak, udario me, oborio, ušao u auto i otišao u crkvu." Ostao je ležati na ulici. Na pitanje je li ga to očvrsnulo, odgovara: "Na pogrešan način, da. Učinilo me vrlo tvrdim."

Do 16. godine izbačen je iz 12 škola u Philadelphiji, pa je poslan u Devereux, ustanovu za problematične tinejdžere u Pennsylvaniji. Kaznu za bijeg da bi vidio djevojku odslužio je u bloku koji su zvali "Zmijska jama" – "u suštini duševna bolnica koja radi i kao samica", kaže. "Smrad, prljavština, ljudi trče goli, grebu, vezanih ruku, sline. Time su mislili da će te impresionirati da nikad više ne prekršiš pravila." U memoarima opisuje kako ga je tamo u kupatilu napao stariji pacijent, a čuvari potom pretukli napadača. "Bio si u kotlu ludila."

Najveće priznanje, međutim, tiče se odraslog Stallonea: prvi put javno govori o poremećaju u ishrani i upotrebi steroida i drugih supstanci kojima je godinama održavao filmsku tjelesnu građu, o napadima anksioznosti, o aroganciji prema novinarima i boli koju je nanio porodici. "Mogao bih od kajanja sagraditi zamak", kaže. Govori i o smrti sina Sagea 2012, o rivalstvu s Arnoldom Schwarzeneggerom koje je preraslo u prijateljstvo, i o strahu da mu ponestaje vremena.

Pisanje knjige, kaže, bilo je "pomiješano": "Bilo je suza, smijeha, ljutnje i gorčine. A onda sam pomislio: možda je upravo to bila motivacija da uradim nešto izvanredno, umjesto da nemam nikakav nemir u sebi." Iz tog nemira nastali su Rocky Balboa i John Rambo – lik koji ga je, kako sada priznaje, politički definisao više nego što je ikada želio. Kad je "Rocky" izašao, tvrdi, nije ni znao razliku između demokrata i republikanaca; zastave u "Rockyju" i nacionalizam "Ramba" stvorili su mu identitet složeniji od stvarnih stavova. Danas, kaže, misli da su "svi ratovi besmisleni". Stabilnost koju nije imao u djetinjstvu, dodaje, dala mu je vlastita porodica – supruga Jennifer Flavin i kćerke.