O Bosni, košarci, Sarajevu, regiji, svijetu, životnoj filozofiji, društvu, balkanskom mentalitetu i Kući slavnih razgovarali smo sa slavnim košarkaškim trenerom Bogdanom Bošom Tanjevićem.

Podržali ste nezavisnost Crne Gore?

Dao sam jednu izjavu, ali nisam očekivao da će završiti na bilbordima. Zbog toga me i dio familije iz Pljevalja ne voli. Smatrao sam da Srbi i Crnogorci imaju različitosti i da su se Bog d'o razišli ‘91. godine. Možda bi bio mnogo manje krvav rat i bilo bi manje žrtava. Mislim da je to (Crna Gora) građanska republika i da je to zasluga vladajućih.

Ko vam se od političara u BiH sviđa?

Od onih starih vremena mi se dopadao Krešo Zubaka. Pomalo uvijek navijama za ove “lijeve”, volim jako Jasmina Imamovića. Vidim narod ga stalno bira.

Glasate li ikada?

Ne glasam.

Zašto kad pobjeđujemo previše se hvalimo, a kad gubimo uvijek nam je neko kriv?

Imam svoj stav da nakon završene utakmice kolegi, ako sam ja pobjednik, kažem “čestitam, imali smo više sreće”, a ako sam izgubio kažem “igrali ste bolje” i zahvaljujući tome, dakle, nismo pobijedili. Na tom principu bi se trebao graditi javni pristup. Svaki alibi koji kažeš to je tvoj slabost. Nikada nisam komentarisao sudije. U Beogradu su jednom protiv nas svirali 55 faulova. Pisali su da je to bila najveća sudijska krađa. Vodili smo utakmicu sa 20 poena razlike, a na kraju smo u produžetku ostali sa dva igrača. Ni tada nisam dao izjavu protiv sudija.

Kazali ste kako ste se razboljeli zbog tuge i čemera zbog ratova na ovim prostorima? Mnogi su isto doživjeli, čak su i umrli zbog toga.

To su ljudi koji su se osjećali izdanim na obećanu ljubav koju smo živjeli i onda su se razbudili ti neki negativni elementi koji se pretvore u bolest. U Italiji ima jedan prelijepi izraz koji u prevodu znači nešto kao “krepalo mu srce”. Dakle, te se stvari dešavaju od “krepanja” srca.

Trenirali ste mnogo košarkaške veličine. Koja vam je najbolja petorka?

Trenirao sam strašne igrače. Lakše bi mi bilo nabrojati 50 najboljih igrača ikada. Izdvajam uvijek Mirzu (Delibašića) zbog njegove ljubavi. Najznačajniji član kluba. Bez njega ne bi bili prvaci Evrope. Možda bi bili državni prvaci, ali on nam je to poklonio. Došao je kod nas umjesto da ide u Partizan. Tu je Bodiroga, Fučka, Dino Meneghin – najveći igrač Italije. Trenirao sam i Krešu Ćosića, on je meni najvažnija ličnost i kao igrač i kao trener u evropskoj košarci. Delipagić, Kičanavić…

Ko su trenutno najbolji košarkaši sa ovih prostora?

Trenutno su mladi Dončić i Jokić najbolji. Jusuf (Nurkić) je tu vrlo blizu, on je treći.

Hoće li povreda koštati Nurkića?

Neće. On je junak pravi, nema straha na terenu. On je Portland doveo do ozbiljne ekipe i mislim da će to prevazići.

Nekoliko ste puta rekli zbogom trenerskom poslu. Da li je sad konačno “zbogom”?

Našalio sam se da su mi ovo zvanje u Kući slavnih dali samo da me se oslobode, da se ne pojavim opet uz aut liniju.

Niste nikada bili selektor Bosne i Hercegovine. Jesu li vas zvali?

Ja sam ovdje kao kod kuće, na neki način sufliram, pitaju me…Desilo se to kada su angažovali super trenere, kao što su Duško Ivanović i Duško Vujošević, da sam u to vrijeme neočekivano bio trener Crne Gore. Mene su zamolili da radim godinu dana i vodim ekipu na tzv. olimpijske igre malih zemalja. Crna Gora je to osvojila i ja se opet “zapalim”. Oni mi kažu “bili ti ovo ozbiljno uzeo”. I nakon toga je stvarno kraj, ne mogu više.

Poruka za kraj. Šta možete preporučiti ljudima u regiji za “dekontaminaciju”?

Ja kažem novinarima nemojte “paliti”, probajte naći nešto pozitivno. Nikakva mržnja nije pordila ništa dobro, samo je ljubav i solidarnost. To smo vidjeli u teškim poplavama. To su stvari koje trebaju biti više u medijima nego negativne.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad