Ademir Zurapović sudio je košarkaško finale na Olimpijskim igrama u Tokiju. Bh sudac Zurapović dijelio je pravdu u utakmici između reprezentacije SAD - Francuske. O iskustvu koje nosi sa ovogodišnjih OI Zurapović govorio je u Novom danu.

“Sigurno je da je ovaj period, pogotovo ova sezona od februara pa do finala Olimpijade bila izazovna. Uspio sam se tek dva dana odmoriti. A nakon finala olimpijskih igara, u subotu me očekuje put u Sjevernu Makedoniju, gdje ću suditi na prvenstvu za momke do 16 godina. Ide se sa jednog na drugo takmičenje,” kazao je Zurapović.

Ističe da je zaista kruna njegove karijere to što je sudio na Olimpijadi.

“Kruna je to dvadesetšestogodišnje karijere, ali i obaveza da se još više i jače nastavi raditi. U zadnjih 50 godina, što se tiče modernih Olimpijskih igara, sa prostora zapadnog Balkana, bivše Jugoslavije, samo su dvije osobe sudile finale. Jedna od njih je moj kolega iz Slovenije Istok Rems i moja malenkost. Izuzetno mi je drago što je prepoznat moj lični kvalitet, kvalitet ljudi koji žive ovdje u BiH. Mi možemo dati dobar servis na takmičenjima visokog rizika kao što je Olimpijada ili Svjetsko prvenstvo. Znači da su svi vidjeli tu dobru, pozitivnu sliku o BiH,” ističe Zurapović.

Zurapović je FIBA sudija od 1995. Ove je godine sudio Finale Interkontinentalnog kupa, finale FIBA Lige šampiona, ali i play off za odlazak na Olimpijadu. Pitali smo ga šta misli koja je to naredna stepenica u njegovoj karijeri, možda finale Eurolige?

“ Ja pripadam FIBA-i koja nema dodirnih tačaka sa organizacijom Eurolige ili Eurocupa. Tako da moje eventualno učešće u tome ovisi o tome hoće li se te dvije organizacije dogovoriti. Tu možemo povući paralelu da bi to bilo kao da ja 4 sata radim za Vašu TV kuću, a još 4 za na primjer NOVU. U ovom trenutku je to nemoguće sve dok postoji taj jaz, koji samo u Evropi postoji.”

O tajnama sportske, sudijske psihologije, u padovima u karijeri, Zurapović naglašava sljedeće:

” Pad nas samo može učiniti jačim. Vrlo je važno da shvatite gdje ste napravili grešku i šta da učinite da je na narednom takmičenju ne bi ponovili. Većina misli da je sudijski posao lagan, ali to je velika odgovornost. Sa velikom moći dolazi velika odgovornost. To je nešto što je u ovom poslu jako važno.. Na TOP nivou se ne razgovara o pravilima igre, mehanici, nego o tome kako da kontrolišete igrače i postavite visoke standarde suđenja. Igračima jasno treba biti da visoki standard suđenja na OI nisu bile odluke koje su sudile donosile na način da su svirale u pištaljku, zaustavljale igru, već odluke koje nisu svirane. Niko ne želi gledati utakmicu na kojoj imate četrdeset grešaka, gdje je skoro svake minute igrač na slobodnim bacanjima. Svi žele dobru, dinamičnu utakmicu, s puno lijepih poteza, otvorenom igrom. To je bit ove košarke, ovog sporta, bit koju nosi ta magična narandžasta lopta koja je meni mnogo toga pružila u životu. Ono što je priznanje za sve ovo jeste izjava Lillarda nakon finala kada smo ga pitali kako je igrati u svijetu po FIBA pravilima, na šta je on rekao da je mnogo fizički jača igra, odnosno odbrane u svijetu na FIBA-inim takmičenjima nego u NBA. Tu sam izjavu prvi put čuo od Tonyja Parkera 2009. na Eurobasketu.”

O ćaskanju sa Dončićem i Popovichem Ademir Zurapović kaže:

” Gregg Popovich me iznenadio kada mi je na polufinalnoj utakmici prišao i na engleskom me pitao Ademire kako si. Kultura je Amerikanaca da koriste vaše ime kada razgovaraju o poslu. A onda me pitao kako to da si od mene mirniji. Pomenuo sam mu nešto iz privatnog života, ne bih o tome u javnosti, na šta mi je on rekao razumijem te. Luka Dončić je jedan izuzetan, vrhunski mladi igrač koji mora puno da radi na sebi u smislu da emociju spusti, da se nastoji kontrolisati. Detalj koji mu ne ide u korist je to što je u NBA treći po tehničkim greškama. Ipak, kada ga gledate na terenu to je toliko nevjerovatna košarkaška inteligencija, imam osjećaj kao da je igra na PlayStationu. Rekao mi je u jednom trenutku da ništa ne sviram za njih, na šta sam mu odgovorio da je moj posao zaštititi igru, a ne tebe. Sudijama je utakmica prioritet, zatim sudijski tim i na kraju sam ja kao individua. Ja ne mogu odlučiti da ne odlučujem. Ako se desi nešto što je svima očigledno, a niko od nas u dvorani to ne vidi, onda imamo problem.”

Glede institucionalnog ulaganja u košarku, pohvalnog rada saveza i budućnosti sudijske scene u BiH Ademir Zurapović kaže da je KSBIH, pod čijim okriljem kao republički sudija sudi još od 1990., da je najbolja košarkaška kuća na svijetu. Ističe da ne dopušta da se loše govori o KSBIH, te da to mogu samo oni koji mu pripadaju. Ali ga moramo i štititi.

” Svim ljudima u savezu se želim zahvaliti što su uvijek imali razumijevanja za ono što radim. U sudijskom smislu mi zaista imamo prostora da napredujemo i da se razvijamo, jer nemamo toliko jake klubove na međunarodnoj sceni, pogotovo u FIBA-inim takmičenjima, reprezentacija je napravila dobar rezultat, ali to je svake 4 godine. Budućnost je tu, ali ljudi moraju shvatiti da je košarkaško suđenje timski samo na terenu. Van terena je to individualno. Bitno je to koliko ste se spremni odreći i koliko ste voljni pripremiti se fizički i mentalno, da ulažete u sebe.”

Zurapović je opisao i kako izgleda jedan dan košarkaškog sudije:

” Sudije FIBA-e svaki mjesec dobijaju plan i program fizičkih priprema, gdje imamo 4 do 5 treninga sedmično. Uz utakmice koje sudite. Fenomenalan je taj dio fitness programa sudija, gdje se u FIBI zaista brinu o ishrani, fizičkoj pripremi i zdravlju sudija. Zadnjih deset godina je to doprinjelo tome da su sudci mnogo više fizički spremniji. Što se tiče ostalog, to je klasično skautiranje ekipa s kojima radite utakmice. U prvenstvu BiH ja volim uvijek da pogledam prethodnu utakmicu ekipe, šta mogu očekivati. Tu se zadnjih pet godina košarka promijenila, pogotovo što se tiče nas sudaca. Ne govori se više o pravilima, nego o tome koliko poznajemo košarkašku igru. Došli smo u situaciju da ulazimo u jedan dio trenerskog posla kojeg treneri mnogo bolje znaju, ali ja moram da znam osnove svega toga ako želim da sudim na visokom nivou.”

O uspjehu ženske košarke i činjenici da su u savezu pravi ljudi na pravom mjestu, Zurapović kaže:

” Velika mi je čast bila kada me je selektor Goran Lojo, na njihovim pripremama u Tuzli, pozvao da ispričam košarkašicama šta ih to eventualno očekuje na Eurobasketu, kakav je to kriterij suđenja, na šta treba da obrate pažnju. Tada sam vidio tu nevjerovatnu hemiju među njima, tu međusobnu podršku, zajedništvo, za šta su najviše same one zaslužne, ali i staff oko njih koji im je davao podršku. KSBIH je primjer kako bi sport institucionalno organizovati. Ipak, i dalje ima prostora za rad, pogotovo u sudijskom dijelu. Sudije u ovom trenutku zaostaju za jedan korak što se tiče košarkaškog takmičenja u BiH. Također, ponekad je prisutan maćehinski odnos kolega kada su u pitanju utakmice mlađih kategorija, gdje oni razmišljaju samo o tome hajde da to odradimo. Sudija nekada tako može svojim odlukama da ubije želju u tom djetetu. Mi zato ponekad moramo da imamo adekvatan odgovor KSBIH prema takmičenjima u okviru saveza jer košarka u našoj zemlji to zaslužuje u svakom pogledu.”

O šansama BiH na Eurobasketu za muškarce 2022. Ademir Zurapović ističe da, na osnovu svog iskustva sa osam Eurobasketa, je to čisto hodanje po ivici noža jer su to utakmice nadahnuća.

” Mogu nam se ponoviti Jesenice. Vedrana Bosnića poznajem još od njegovih juniorskih igračkih dana. On je donio nešto što je reprezentativnom dresu dosta falilo, a to je sportski bezobrazluk. Donio je taj način igre da se igra za jedan koš više. Doveo je veliki broj igrača u reprezentaciju iz domaćeg prvenstva. Ti igrači osjećaju šta je najbolje potrebno za ovu državu. Uz kompletan staff, Nurkića i Musu, sigurno je da ta reprezentacija može dosta toga. Odlazak na Evropsko prvenstvo je velika čast i momcima to treba da bude jasno. Kao što sam ja dobio Olimpijadu. Izgovor ne može biti da fali igrača, Francuska ih ima preko 20.000 registrovanih, NBA i Euroliga nisu izgovor, imate još igrača. Svi ti savezi imaju minimum dvije do tri rezervne reprezentacije. Ali isto tako imate primjer ovog turnira za Olimpijadu u Beogradu i njihovu reprezentaciju koja se nije plasirala. To je veliki udar za njih. Isto i pred-olimpijski turnir u Hrvatskoj. Ni Hrvatska se nije plasirala. Morate čekati sad naredne tri godine i vidjeti da li ćete se kvalifikovati. To što neko igra u najjačem sastavu ne mora ništa da znači. Tu je najbolji primjer posljednji Mundobasket i evo sad na Olimpijadi reprezentacija Češke. Imate Saturanskog i Veselog, koga još znamo? Ostali igraju u Češkoj ili nekim drugim ekipama. A pobijedili su Kanadu s NBA igračima. To su priče kojima se želi nečiji uspjeh umanjiti. Nastupi u tom trenutku najboljih 12 koje je selektor odabrao.”

Zurapović uvijek s ponosom ističe da je Tuzlak i to što je njegov grad, grad sporta. Smatra da se košarka u punom kapacitetu može vratiti u Mejdan, ali da je to proces koji se može desiti preko noći.

” Tuzla je radnički grad i ljudi žele naglasiti svoje kapacitete, sposobnosti. Sjećam se da sam kao dijete bio na utakmicama Jedinstva na kojima je bilo sedam hiljada duša. Ali, ovih zadnjih nekoliko godina kvalitet je pao. Samo treba raditi i biti strpljiv. To je proces koji treba da traje minimalno jedan ili dva olimpijska ciklusa da bi se postigao neki rezultat. Moramo se i raširiti izvan regiona, da ne baziramo košarku ovdje, na tome da sve počinje i završava sa ABA ligom. Moramo vidjeti kako igraju ekipe u Evropi, jer onda će se vratiti i publika,” zaključuje Zurapović.