Sutra će BiH dobiti novog fudbalskog selektora. Po svemu Sudeći biće to legendarni fubaler Srbije, rođen u Bjeljini, Savo Milošević. Zanimljiv lik, nesporno dobar igrač i trener sa malo iskustva. Milošević je pored trenerske pozicije u Partizanu, kratko vodio Olimpiju, a od fudbalskih je funkcija obavljao i onu potpredsjednika Fudbalskog saveza Srbije. Milošević je u ovoj priči najmanje bitan lik. Jer da NS BIH sutra nekim čudom imenuje Jürgena Kloppa na selektorsku poziciju na njoj se očito ne bi puno zadržao ako ne bi slušao "sugestije i upute" fudbalskih vlastodržaca.

Vrijeme je za revoluciju, pišu navijači po forumima i društvenim mrežama. Očekuje se i od igrača da dignu svoj glas! Učinio je to Kenan Kodro, očekivano, kada su sa selektorske pozicije na način kakav nije viđen ni u 3. bugarskoj ligi, smijenili njegovog oca. Na kraju se o čelnicima saveza oglasio i sam Meho, kazavši da je sklonjen jer nije htio slušati sugestije i još ponešto…

Lajk revolucija u bh. fudbalu

Nogometna revolucija trenutno se mjeri lajkovima. Sportske redakcije otvaraju postove na objavama bivšeg selektora i njegovog sina i gledaju ko je to od igrača lajkao njihove objave. I to je sve.

Navijači očekuju od kapitena Edina Džeke da i on digne svoj glas, no, gledajući kroz historiju Džeko nikada nije bio onaj koji je javno komentarisao stanje u savezu. Svoje je dokazao sa najviše golova u mrežama protivnika, ostalo jednostavno nije njegov film. Do sada je kapiten uvijek i samo komentarisao nastupe na terenu, ono okolo nije ga zanimalo. Danas je ono okolo više na terenu nego sam kapiten, pa izjava Safeta Sušića da bi i Džeko mogao odlučiti da prestane sa nastupima za BiH itekako ima smisla. Bio bi to potpuni poraz, politički rečeno, profudbaslkih snaga u BiH. Džeko je lajkao.

Miralem Pjanić, Ibrahim Šehić i još poneki igrač lajkali su objave. Pjanić takođe nikada nije zucnuo protiv nogometnih čelnika. Navijači to od njega očekuju. No, prije će se i sa njim desiti “najcrnji” scenarij. Pjanić se već odavno ne bavi ozbiljnim nogometom, njegovi nastupi za reprezentaciju isti su kao i njegov odnos prema fudbalu uopće.

Smjena generacija u našoj će fudbalskoj reprezentaciji vrlo brzo značiti mnogo prostora za Sinišu Saničanina, fudbalera koji ima jedan nastup za beogradski Partizan. Prostora će biti i za Vladana Danilovića koji nastupa u Drugoj portugalskoj ligi. Prostora neće biti za Nermina Zolotića koji nastupa u Prvoj portugalskoj ligi. Zolotića, za razliku od navedene dvojice, ne zatupa menadžerska agencija Sport Clean. Zolotić, za razliku od navedene dvojice, nije igrao u klubu predsjednika saveza, Borcu iz Banja Luke. Bljesnuće i nova imena. Najverovatnije sa spiska klijenata pomenute agencije. Na posljednjem spisku U-17 reprezentacije bilo je 6 igrača povezanih sa Borcem, čitaj sa Vicom. (Iz Zrinjskog jedan, Zrnijski je prvi na tabeli u tom uzrastu.) Mlađe selekcije, dakle, rade svoj posao služe za kaljenje šefovih igrača.

Dok sportske redakcije budu prebrojavale lajkove, dok igrači budu stezali glasnice, bh. fudbal zasigurno će otići tamo gdje su dušmani zamislili, u potpunu propast. Gotovo da se ne vidi izlaz iz situacije koja je reprezentaciju koja je nekada bila ponos Bosne i Hercegovine dovela do prebrukavanja. Glas hiljada navijača sa plavo-bijelim zastavama sve se rjeđe čuje. “Volim te Bosno” ne grmi evropskim stadionima. Prave fudbalske legende okreću leđa plavom dresu. Neće ni da prate. ( Neki čije su trenerske karijere ugašene pokušavaju se dodvoriti nutkajući se preko medija…)

Neće o svom preranom odlasku iz reprezentacije progovoriti ni Edin Višća. Asmira Begovića davno su zaboravili. Barabarez piše kratke statuse na društvenim mrežama. Ubice bh. fudbala slave. Svi sretni i veseli i plus je Borac prvi na tabeli, sasvim slučajno.