Fudbal je igra koja unosi i sreću i nesreću naše živote. Svi oni koji zbog svog kluba i reprezentacije iz sedmice u sedmicu proživljavaju "blaže" nervne slomove jako dobro znaju kakav je to osjećaj.

Neku ekipu možemo voljeti ili ne voljeti, ali ono na što ne ostajemo imuni su tragedije koje se dese tokom meča.

Kada se 2003. godine igrao Kup Konfederacija u Francuskoj, nismo ni očekivali, niti smo mogli vjerovati da ćemo po prvi put u modernijoj eri fudbala, dok su upaljene TV kamere svjedočiti smrti fudbalera kojeg smo svi voljeli.

Marc Vivien Foe bio je jako poznat igrač tada, pogotovo onima koji su igrali Winning 11, odnosno Pro Evolution Soccer – i koji su da bi parirali Brazilu ili Holandiji uzimali Kamerun, jer su bili među najbržim reprezentacijama te edicije popularne igrice.

Naravno, pratilo se i Svjetsko prvenstvo u Francuskoj nekoliko godina ranije, kada je Foe bio jako važan točak u svojoj selekciji.

Na Stade de Gerlandu u Lyonu, za kojeg je Foe uspješno nastupao od 2000. do 2003. godine – Marc Vivien Foe izgubio je bitku, onu najvažniju – životnu. Kolabrirao je u sred meča i pao na sredini terena.

Njegova reprezentacija igrala je protiv Kolumbije u polufinalu Kupa Konferedracija. Foe je držao vezni red na okupu u tom takmičenju, a svojim igrama pomogao je da Kamerun izbaci favorizovanu Tursku i Brazil. Trener ga je odmarao protiv SAD-a, jer se Kamerun već bio kvalifikovao dalje.

26. juna 2003. godine, u 73. minuti susreta Kolumbija – Kamerun Foe je pao na centru, niko od igrača nije mu bio ni u blizini. Nakon nekoliko pokušaja da se reanimira na terenu, hitno je prebačen u medicinski centar na stadionu.

Oživljavanje je trajalo 45 minuta, nakon čega je konstatovana smrt. Tragičan gubitak fudbalera koji je tada imao 28 godina, bio je igrač Lyona – na čijem je stadionu pao, ali tada je igrao kao pozajmljen igrač u Manchester Cityju.

Prva autopsija nije dala značajne rezultate koji bi to uzrok smrti mogao biti. Govorilo se da je u pitanju “sunčanica”, odnosno toplotni udar – no druga autopsija pokazala je da je Foe imao urođenu srčanu manu, odnosno genetske predispozicije za infarkt.

Zvaničan naziv njegove bolesti je hipertrofična kardiomiopatija, koja povećava rizik od srčanog udara usljed fizičke aktivnosti.

Njegova udovica, Marie-Louise kasnije je kazala da je Foe nekoliko dana prije imao želučanih problema praćenih dijarejom. No, za susret je izgledao spreman.

Winfried Schafer, selektor Kameruna nakon tragedije izjavio je da ga je nekoliko minuta prije htio zamijeniti, jer mu se činio umornim. Foe je signalizirao da želi nastaviti igrati.

Njegova smrt bila je veliki šok. Poznat je bio kao pozitivan igrač, vedrog duha sa sjajnim smislom za humor. Svaki fudbaler nakon tog meča, iskazao mu je počast sa uperenim prstom ka nebu.

Kup Konfederacija i Stade de Gerland su vrlo lako mogli biti preimenovani u Kup Marc Vivien Foe i Stade de Marc Vivien Foe, no do toga nije došlo. Manchester City je zaključao njegov dres sa brojem 23, a budući da je City tada igrao na manjem stadionu, Maine Roadu – Foe tu ima spomen ploču.

Marc Vivien Foe, iako je najduže igrao za Lens, pet godina čak – strastveno je volio Lyon, koji mu je bio drugi grad. Umro je pred svojim navijačima, na svom stadionu. Ekipa Lyona zaključala je dres sa brojem 17, ali nedugo nakon Foea, Jean II Makoun potpisao je za ovaj klub.

Foeov sunarodnjak objasnio je čelnicima da želi odati počast svom uzoru na taj način, te da će taj potez mnogo značiti ljudima u Kamerunu koji su Marca Viviena istinski voljeli.

Prije prvog meča Kupa Konfederacija 2009. godine, u finalu između SAD-a i Brazila, 14-godišnji Foeov sin održao je govor pred punim stadionom nakon kojeg mnogi nisu uspjeli sakriti suze.

Foeova priča je jedno od najtužnijih sportskih sjećanja naše generacije.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.