Komentar: Džeko i Ibišević ne igraju u odbrani

Nogomet 16. nov 201423:33 > 23:41
Anadolija

Bosna i Hercegovina izgubila je 3:0 od selekcije Izraela, u okviru kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. Nije bilo Džeke, nije bilo Ibiševića. Ali ni jedan ni drugi ne igraju u odbrani!

Niko i ništa ne može opravdati “propuh” u odbrani reprezentacije Bosne i Hercegovine u Haifi. Do 30. minute uspijevali smo nekako parirati rastrčanim Izraelcima koji su odbranu svoje mreže zanemarivali gotovo koliko i naša reprezentacija odbranu svoje.

Svoje šanse nismo realizovali, što zbog nepreciznosti Pjanića i Medunjanina, što zbog neoprostive greške Senada Lulića koji umjesto da na svega metar od gola zatrese mrežu, šalje loptu gotovo u aut, a što zbog čudesnih odbrana golmana Marciana, koji je “spustio roletnu” na svoj gol i u nekoliko navrata odbranio stopostotne šanse koje su stvorili naši.

Ali učinak u napadu u ovoj utakmici i nije toliki problem, jer Izet Hajrović ne može biti zamjena u napadu ni Džeki, ni Ibiševiću, iako je BiH do kraja prvog poluvremena mogla na svom kontu imati barem dva pogotka.

Problem je ležao u transformaciji iz napada u odbranu, gdje nakon propuštenih prilika, ili istrčanih kontranapada reprezentativci BiH nisu jednakim žarom branili svoj gol kao što su pokušavali ugroziti izraelski.

Vezni red je bio jednako nezainteresovan za odbranu, čak i Muhamed Bešić, najborbeniji među našima kao i uvijek, izgledao je nezainteresovano, stoga i ne čudi zamjena Safeta Sušića na poluvremenu.

I tako u 36. minuti stiže prvi pogodak Vermoutha, nakon što je Hadžića odvukao Ben Haim, a Spahić nije stigao zaustaviti, već samo zakačiti loptu koja vara Begovića za 1-0.

Kažu da se najbolje reprezentacije poznaju, između ostalog, i po reakciji nakon primljenog pogotka. A naša reakcija je bila – nikakva.

Umjesto da pokušamo odreagovati, samo devet minuta kasnije Izraelci nas ponovo kažnjavaju. Ovaj put je Damari imao nekoliko hektara slobodnog prostora, bez ikoga da mu ide u susret.

Rekao bi čovjek da će poluvrijeme donijeti mir i koncentraciju, savjete selektora kako odreagovati u drugom poluvremenu, kako spasiti obraz reprezentacije koja je samo prije nekoliko mjeseci igrala na najvećoj svjetskoj fudbalskoj smotri.

Ali umjesto toga, još jedna očajna reakcija u odbrani, crveni karton za Šunjića i zamalo još jedna lopta u mreži Begovića, ali sreća nam je ovaj put bila naklonjena.

Nismo bili te sreće u 70. minuti, nakon što je naša odbrana još jednom “zaspala”, a Zehavi iskoristio šansu da se upiše u listu strijelaca i faktički (ako to nije bilo jasno do tada) riješi pitanje pobjednika.

Izrael nije lagan protivnik, ali..

Niko ne tvrdi da je reprezentacija Izraela lagan protivnik. Izrael je u više navrata u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Brazilu pokazao da se radi o kvalitetnoj reprezentaciji koja je, pogotovo na svom terenu, pravila rezultate dostojne vrhunskih reprezentacija (pobjeda nad Portugalom je možda najbolji primjer), ali neki od prizora na terenu, pogotovo u drugom poluvremenu su jednostavno nedopustivi za ozbiljnu reprezentaciju kakva Bosna i Hercegovina želi biti.

Tako su naši izgledali poput reprezentacije Luksemburga (bez uvrede Luksemburžanima) kada su u više navrata gubili loptu na sredini terena, a onda dozvoljavali kontranapade u kojima se petorica Izraelaca poigravaju sa Spahićem i Lulićem, jedinom dvojicom koji su stajali u odbrambenoj liniji.

Krajnji rezultat i nije toliko bolan za navijače BiH. Daleko više boli totalna konfuzija koja je vladala na fudbalskom terenu među igračima koji su samo u rijetkim prilikama pokazivali kako se radi o fudbalerima koji igraju za neke od najboljih evropskih klubova.

Gdje je nestala ona reprezentacija u kojoj se ginulo za svaku loptu? Gdje je sada reprezentacija koja je odmah iza Engleske postigla najviše golova u kvalifikacionom ciklusu, koja je suvereno znala držati loptu u nogama strpljivo tražeći rupu u odbrambenim linijama?

Sada će biti izuzetno teško, gotovo nemoguće biti među prve dvije reprezentacije na kraju kvalifikacija. Možda je ambicija odlaska na Evropsko prvenstvo 2016. možda bila i nerealna.

Možda je Safet Sušić bio u pravu kada je ljetos prilikom objave spiska putnika u Brazil izjavio: “Ko zna kada ćemo opet otići na jedno veliko takmičenje?”