Kontraverzni predsjednik AC Milana riješio se jučer još jednog trenera. Siniša Mihajlović više nije na klupi Rossonera. Na njegovo mjesto zasjeo je trener omladinskog pogona Christian Brocchi. Popularni Miha je još jedan u nizu Milanovih trenera kojih se, prema mišljenju navijača, Silvio Berlusconi previše lako odriče.

Predsjednik Milana je postao većinski vlasnik „milanskih đavola“ 1986. godine, kada je klub bio skoro na izdisaju i u tim teškim trenucima odlučio Milan vratiti na stare staze slave i učiniti ga najboljim nogometnim klubom svijeta. Na tom putu je gotovo i uspio.

Milan je za vrijeme dok je on predsjednik postao druga najtrofejnija ekipa svijeta, ako se uzmu u obzir internacionalni trofeji, odmah iza Real Madrida i sa jednakim brojem trofeja kao aregentinska Boca. Ali na tom uzlaznom putu Berlusconi je promijenio mnogo trenera, mnogi od kojih su se na klupi Rossonera zadržali tek nekoliko mjeseci. Tek su rijetki oni koji su zlatnim slovima ispisali historiju ovog velikog kluba, koji danas teško dostiže najbolje u Evropi i svijetu.

U nastavku donosimo sve trenere u eri Berlusconi.

Niels Liedholm

Legendarni nordijski napadač koji u Milanu i danas drži brojne rekorde bio je prvi Berlusconijev trener, i to 1987. godine. Imao je potpuno povjerenje predsjednika sve dok iste godine nije zamijenjen novim, mladim trenerom koji je tek počinjao peći svoj zanat – Fabiom Capellom.

Fabio Capello – prvi put

Danas trenerska legenda, Capello je te 1987. godine vodio Milan tek nekoliko mjeseci. Uprava na čelu sa Berlusconijem je odlučila zahvaliti se tada mladom Italijanu. Najbolje od Capella Milan, Italija, Evropa i svijet će vidjeti tek kasnije.

Arrigo Sacchi – prvi put

Danas radi kao analitičar na televiziji, ali je 1988. Sacchi, na iznenađenje mnogih postao trener Milana. Ono što mu je obezbijedilo poziciju su dobre partije Parme, koju je sa uspjehom do tada vodio. Sa njim na čelu je Milan odmah osvojio Scudetto, a nakon toga i dva puta Kup šampiona, današnju Ligu Prvaka, dva Interkontinentalna kupa i dva evropska Superkupa. Ostao je na klupi Rossonera sve do 1991.

Fabio Capello – drugi put

Capello je Berlusconiju oduvijek bio drag. Nakon Sacchijevog odlaska dobio je priliku i iskoristio ju je na najbolji mogući način. Pod njegovim vodstvom za pet godina, od 1991.-1996., Milan je osvojio četiri Scudetta, tri italijanska Superkupa, jednu Ligu prvaka i jedan evropski Superkup. To doba fanovi Milana poznaju kao „doba nepobjedivosti“.

Oscar Tabarez

Nakon što je Capello navijače „razmazio“ i navikao na velike rezultate, došao je Tabarez, koji je nakon izgubljene utakmice Superkupa Italije protiv Fiorentine i nekoliko loših utakmica Rossonera dobio otkaz prije kraja godine. Prošlo je tek jedanaest prvenstvenih utakmica.

Arrigo Sacchi – drugi put

Nakon kratke avanture sa Tabarezom, Berlusconi se odlučio ponovo pozvati Sacchija, koji je na klupi Milana završio sezonu 1996-1997, ali nije želio, tako su tada pisali italijanski mediji, obnoviti ugovor sa Rossonerima zbog haotičnog stanja u svlačionici.

Fabio Capello – treći put

1997. Berlusconi ponovno poziva Capelloa u nadi da će nakon dvije godine neuspjeha miljenik pronaći način da vrati ekipu na pobjedničke staze. Ovaj put eksperiment ne uspijeva, a na kraju sezone Capello podnosi ostavku.

Alberto Zaccheroni

Nekada trener Udinesea, Zaccheroni je 1998. u Milanu naslijedio demoralisan tim i mnogo problema sa igračkim kadrom. Ipak sa najmanje zvijezda u timu u Berlusconijevoj eri, trener uspijeva osvojiti Seriju A. I pored svog podviga, manje od tri godine kasnije, predsjednik Milana odlučio je zamijeniti Zaccheronija većim trenerskim imenom.

Cesare Maldini

Dugogodišnji igrač Milana i otac Paola Maldinija na klupu Rossonera sjeo je 2001. Tu se zadržao tek jednu sezonu, u kojoj je osvojio šesto mjesto, koje je bilo dovoljno za kvalifikaciju u kup UEFA. Iako nije bio osobito uspješan u Milanu, pamti se da je on na mjesto prvog asistenta doveo Maura Tassottija, još jednu klupsku legendu koja će svoje trenerske vještine pokazati nešto kasnije kao asistent.

Fatih Terim

Turski trener u sezoni 2001-2002 bio je predmet tretmana kakav je imao Oscar Tabarez. Prije kraja godine dobio je otkaz nakon niza rezultata koji nisu zadovoljili Berlusconija.

Carlo Ancelotti

Za razliku od mnogih drugih, Ancelotti je bio pun pogodak. U Milanu se zadržao osam godina što je do danas najduži staž jednog trenera u Berlusconijevoj eri. Staž su mu produžili po jedno osvajanje Serije A, Kupa Italije, italijanskog Superkupa, Interkontonentalnog kupa te po dva puta Ligu prvaka i evropski Superkup.

Leonardo

Najveće iznenađenje otkako je predsjednik Berlusconi. Leonardo, nikada prije na klupi bilo koje ekipe u ruke dobija jednu od najskupljih ekipa svijeta. I pored toga, zbog loših rezultata daje otkaz, a nekoliko mjeseci nakon toga postaje trener mrskog rivala Intera, što mu navijači ni danas nisu oprostili. Na klupi Milana se nije zadržao ni cijelu sezonu.

Massimiliano Allegri

Tri puta trener godine u Italiji, prije dolaska u Milan, Allegri je bio najveća nada Italije kada su treneri u pitanju. 2010., u svojoj prvoj sezoni osvaja Seriju A, a godinu kasnije u moru kontraverzi Milan gubi prvo mjesto u korist Juventusa. U sljedećoj sezoni Berlusconijevo strpljenje je iscurilo, te i on dobija otkaz.

Clarence Seedorf

Tek što je završio igračku karijeru u prvoj brazilskoj ligi, Seedorfu je, kao miljeniku navijača i kluba ponuđeno mjesto prvog trenera. Iako sa igračkim kadrom na raspolaganju nije mogao mnogo, Berlusconi mu uručuje otkaz o kojem se i danas burno raspravlja. Mnogi navijači priželjkuju njegov povratak na klupu Milana, iako je tamo kao trener bio tek dva mjeseca.

Filippo Inzaghi

Odlaskom Seedorfa i dolaskom Inzaghija nastavljaju se problemi u crveno-crnom taboru. Inzaghi je završio sezonu koju je započeo Seedorf, ali je usput dokazao da pravilo da itekako vrijedi pravilo da ne mora značiti da će neko biti dobar trener samo zato jer je bio veliki igrač. Dobio je otkaz na kraju sezone 2014-2015.

Siniša Mihajlović

Dugo je Mihajlović „plesao na žici“. Od samog početka je njegov zadatak bio ravan nemogućoj misiji. Podići Milan iz blata bez velikih ulaganja u igrački kadar. Miha je zavrnuo rukave i prihvatio se posla. Dobio je otkaz dok je ekipa bila na šestom mjestu koje nikoga ne zadovoljava, a izborio je i finale Kupa Italije, koje prema mišljenju Silvija Berlusconija nije dovoljno. Fatalna su bila dva poraza od Juventusa i nekoliko neočekivanih kikseva u prvenstvu.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.