Nekadašnji prvotimac Sarajeva, strijelac čuvena dva gola za reprezentaciju SFRJ, na posljednjem takmičenju, Mundijalu u Italiji 1990, govorio je za Sport klub.
Gost ulcinjskog “Mundijala prijateljstva” iznenadio je pojavom, prvi put poslije dužeg vremena, u društvu starih drugova.
JOŠ SPORTA
Jozićeva figura, govor i stav apsolvirali su još jednom temu da ni sijede vlasi ne mijenjaju dječačke navike.
Kao da nije prošlo više od tri decenije i nezaboravnih utakmica, zaokruženih golovima Njemačkoj i Kolumbiji, na Mundijalu 1990, Davor je za SK zborio sa neviđenom hladnoćom, mjereći svaku riječ, skoro neprimjetno…
“Lijepo je bilo druženje u Ulcinju. Tražili smo koji minut više da se prepoznamo, poslije je sve lakše išlo. Prošle su mnoge godine, nismo se vidjeli tri decenije i više. Hvala domaćinima na sjajnom ambijentu, Ulcinj je oduševio, duhom i toplinom. Vratićemo se, nadam, brzo ovde”, nije odolio izazovu Davor Jozić da u startu pohvali domaćine iz najjužnijeg grada Crne Gore i origanalan idejni projekat Pavla Pepđonovića i Ivana Gudelja.
Nekada fudbalska dika Konjica, reprezentativac, iako nenametljiv, smjestio se u vrh liste najpoželjnijih gostiju Ulcinja, s kraja novembra 2023.
“Vidio sam veliki broj poznanika, iz Sarajeva, Želje, Mostara, sa svih strana, Zvezde, reprezentativaca naše generacije…”
Ostao je Jozić vjeran fudbalu i domicilnom, italijanskom, gradu Ceseni.
“Igrao sam i ostao da živim u Italiji, gradu Ceseni, između Bologne i Riminija. Evo, sad ide 34. godina, više od polovine života provodim na Apeninskom poluostrvu. Radio sam kao šef, konkretno direktor, omladinskog pogona Cezene. Od juna sam na odmoru, vrijeme je bilo poslije neprekidnog rada za malu pauzu. Iza kluba su burne godine, nekada standardan član Serije A prošao je stazom od elite do ‘beton’ lige, sad se polako podiže u društvu trećeligaša i planovima da u dogledno vrijeme ponovo bude među zapaženim italijanskim klubovima.”
Nezadovoljan je bivši reprezentativac opštom fudbalskom slikom u regionu.
“Vidim malo mladih igrača, očigledno da čitavom prostoru nedostaje svježih snaga. Ne vidim ni naznake jasne orijentacije na rad sa djecom, čini mi se da nije adekvatna fudbalska politika ni u školama. Razumijem, nema novca, investicija, ali naši prostori prepoznati su u Evropi kao vrela fudbalskih talenata. Nije, ipak, konačna slika pozitivna.”
A, šta to nedostaje da fudbal od Triglava do Đevđelije opet podsjeti na stare dane? Nikako da se vrati, samo neka podsjeti.
“Prvo da krenemo od uslova! Govorimo o našem regionu – Prva, ili Druga liga, u bilo kojoj zemlji, ne mogu da se podiče dobrim uslovima za rad, treninge, utakmice… Znam, takve investicije nisu male, niti isplative na prvi korak, zahtjevaju vrijeme. Opet, bez njih, nema napretka na duži period. Dobar dio konačnog rezultata kroji i politika fudbalskih saveza.”
Imalo je proteklih decenija uspješnih modela u radu sa mladima. Iz Jozićevog ugla, zanimljivo, ne i u rezultatski najuspješnijim klubovima – Crvenoj zvezdi i Dinamu.
“Partizan se uvijek provlači u pričama o dobrom i zdravom školovanju talenata. Hajduk, takođe! Zavisi i od podneblja, prostori sa više talenata nude šansu i za njihovu afirmaciju. Nisam upoznat sa situacijom u Bosni i Hercegovini.”
Druženja nekadašnjih sportista velike Jugoslavije nose u sebi i teškaške razgovore o budućnosti na ovdašnjim prostorima, potencijalno i obnavljanju lige bivše velike države.
“Ideja je ok, ipak, nije došlo vrijeme za realizaciju. U ovom trenutku, daleko od realnosti. Sportisti nisu problem, generalno, na fudbalskom planu sigurno bi to bio napredak. U ostalim segmentima, bojim se, daleko smo od uslova za realizaciju i organizaciju takmičenja na prostorima bivše SFRJ, ili Balkana, kako god. Košarka je bila ‘pilot projekat’, a vidjeli ste šta se skoro dogodilo u Zadru. I to poslije dužeg vremena. Svi incidenti režirani su van terena.”
U Ulcinju, s kraja novembra, sasvim drugačija slika.
“Mundijal prijateljstva primjer je da sportisti, fudbaleri, košarkaši, rukometaši i ostali, mogu zajedno.”
Slično je svakog juna i na Zlatiboru – Kup prijateljstva okuplja mlade iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Sjeverne Makedonije.
“Lijep događaj, dokaz da države nastale raspadom velike Jugoslavije, od 24 miliona stanovnika, moraju da se naslanjaju jedna na drugu. Ovako, nedovoljno konkurentne, sa malim brojem ljudi, gube pojam realnosti. Potrebno je izaći iz okvira nekadašnjih republika, izmjeriti se sa ostalima, provjeriti rad na djelu”, poruka je Davora Jozića, tihog simbola fudbalski ponosne velike Jugoslavije…
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!