Posljednji ispraćaj i komemoracija legendarnom treneru Miroslavu Ćiri Blaževiću koji je preminuo u 88. godini 8. februara nakon duge i teške bolesti, bit će održani danas u Hrvatskoj.

Od 10:00 sati u dvorani Vatroslav Lisinski bit će održana komemoracija Ćiri Blaževiću, a sprovod počinje u 14:00 sati na gradskom groblju Mirogoj, u Aleji velikana.

Također, Vlada Hrvatske je na telefonskoj sjednici, održanoj u utorak, donijela Odluku o proglašenju 15. februara 2023. godine Danom nacionalnog saučešća u povodu smrti Miroslava Ćire Blaževića.

Dan nacionalnog saučešća obilježit će se isticanjem zastave Republike Hrvatske na pola koplja, saopćeno je iz vlade.

Ćiro Blažević je nogometnu karijeru započeo 1954. godine u travničkom klubu Bratstvo. Potom se preselio u Dinamo, 1955. odlazi u Lokomotivu, a zatim se vraća u Bosnu i Hercegovinu, u Sarajevo, gdje igra do 1958. godine. U Hrvatsku se vratio 1958. godine, ali ovog puta u Rijeku, gdje je igrao sve do 1961. godine. Potom godinu dana igra za švicarski nogometni klub Sion, a prvo mjesto trenera dobio je u niželigašu FC Veveyu.

Trener svih trenera je u dugogodišnjoj trenerskoj karijeri vodio 19 klubova u Švicarskoj, Hrvatskoj, Grčkoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Kini i Iranu, a trenirao je i pet reprezentacija (Švicarsku, Hrvatsku, Iran, BiH, kinesku U-23).

Međutim, dva velika rezultata obilježila su mu karijeru: Dinamov naslov prvaka bivše države 1982. godine te bronca hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj.

“Uvijek ’82. Nikada nije bilo dileme. Dinamo ’82 je na prvom mjestu, pa onda dugo ništa, pa moji Vatreni”, kazao je Blažević u decembru 2021. na premijeri dokumentarnog filma o Miroslavu Ćiri Blaževiću autora Sabahudina Topalbećirevića.

Popularni je Ćiro na klupu Dinama zasjeo u decembru 1980. godine nakon što je odstupio Ivan Đalma Marković, dva kola prije kraja jesenskog dijela takmičenja. U ta je zadnja dva decembarska kola momčad vodio njegov dotadašnji asistent Rudolf Cvek u statusu v. d. trenera.

Blažević je momčad krenuo brusiti na australskoj turneji u januaru i februaru 1981. godine, a debitovao je na Marakani odigravši s Crvenom zvezdom 0:0. Bio je to senzacionalan remi s tadašnjim prvakom Jugoslavije jer je Dinamo u proljeće 1981. godine krenuo s 14. mjesta. Na kraju je podigao momčad do petog mjesta.

No, naredne sezone je uslijedila Dinamova eksplozija, a sve je kulminiralo nezaboravnim plavim proljećem 1982. kad je Dinamo, predvođen Velimirom Zajecom, Zlatkom Kranjčarom, Markom Mlinarićem, Stjepanom Deverićem… protutnjao do naslova prvaka. Prvog nakon 24 godine. Godinu kasnije Plave je vodio i do pokala pobjednika Kupa, posljednjeg Dinamova trofeja u bivšoj SFRJ.

Blažević je u prvom mandatu u Dinamu ostao do 1983. godine, vratio se potom 1986. i ostao do 1988., treći put je Modre vodio od 1992. do 1994., a posljednji put u sezoni 2002./2003., kada se oprostio naslovom prvaka.

Blažević je jedini trener koji je s Dinamom osvojio naslov prvaka i u bivšoj državi i u HNL-u, jedini je trener koji je osvojio Kup i u doba SFRJ i u samostalnoj Hrvatskoj. Maksimirsku je momčad vodio u čak četiri različita mandata u tri različite decenije i osvojio tri naslova prvaka, dva Kupa i Superkup.

Osim hrvatske reprezentacije, Blažević je vodio nacionalne selekcije Švicarske, Irana, Bosne i Hercegovine te Kine U-23, a na klupskom se planu okušao u brojnim klubovima, uključujući i Rijeku, Osijek, Varteks, Hajduk, Zagreb, Zadar te u inozemstvu Nantes, PAOK, Grasshopper, Prištinu, Muru…

“Kad rezimiram cijeli svoj život, onda imam potrebu da se zatvorim u svoja četiri zida i da toliko plačem, da nikada ne prestanem. Ništa me u životu nije mimoišlo! Dva raka sam imao, a sada se, evo, pojavio i treći. U djetinjstvu sam bio takva sirotinja da sam gaće na štapu nosio, a kasnije u mladosti, kada sam se već bio i oženio, supruga i ja nismo znali hoćemo li imati za ručak ili nećemo. Život mi je bio jedna obična kalvarija i trebalo je sve to proći. Ni ovaj trenerski posao, koji možda izvana drugačije izgleda, nije ništa drugo nego jako malo satisfakcije, a puno razočarenja”, napisao je Ćiro u jednoj od svojih posljednjih objava.

Kao rođeni Travničanin i čovjek koji je srcem bio vezan za BiH, Ćiro se u gostovanju u emisiji Pressing na N1 televiziji 12. juna 2019. godine, između ostalog, upitao zašto svi ljudi nisu kao Bosanci.

“Meni smeta, kada čovjek dođe u ovu dob da se borim sa mišlju kako odlazim, jer svi su mi otišli. Nema niko od mojih vršnjaka da je živ. Još jedanput ću reći da imam toliko primjera koji potvrđuju ovu moju dijagnozu. Bože, zašto svi ljudi nisu kao Bosanci? Mi imamo dušu, imaju i ovi dušu, ali ona je malo izopačena. Ne znam, oprostićeš mi, ali kao da sam se umorio. Imao sam neku lijepu poruku za sve, pa mi je negdje pobjegla, ali ću završiti sa jednom istinom. Pozdravljam vas i sve vas volim“, kazao je tada.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad