Mersed Kovačević legendarni i najefikasniji napadač Slobode svih vremena odigrao je u crveno-crnom dresu odigrao je 264 utakmice i postigao 78 golova za deceniju posvećenosti Tuzlacima.

Mersed Kovačević već duže nije u strukturama Slobode, jer kako navodi dolaze “neki novi klinci” koji smatraju da više poznaju Slobodu.

“Meni to teško pada. Rezultati koji postiže Sloboda normalno da nisu zadovoljavajući. Oko kluba se se okružili neki novi ljudi. Nenormalno je da niko nas stare i uspješne igrače ne okuplja oko Slobode. Kada se pojavimo na Tušnju i nešto kažem, gledaju nas kao da su došli neki stranci i dušmani kluba. Moj otac je rođen na tom stadionu, ja sam odrastao i radio na tom stadionu. Volim Slobodu. Zlobnici iz kluba poturaju da mi nećemo da pomažemo. Nije stvar u nama, nego u ljudima koji vode klub” kaže Kovačević.

Sloboda proživljava teške trenutke koji bivšem napadaču crveno-crnih teško padaju.

“U zadnje vrijeme nemam volje ni da odem na stadion da pogledam utakmicu. Iz godine u godinu problemi su sve dublji. Mnogi koji su u klubu, pa čak i moje kolege sa kojima sa igrao, radili su na tome da ja odustanem od Slobode i odem. Jer ja sam osnovao školu fudbala kada sam bio u Slobodi. Imali smo oko 350 dječaka. To je bila jedna od najjačih škola u BiH. Obišli smo pola Evrope na turnirima. Vodio sam djecu na turnire, sve sam radio preko svojih poznanstava i sve to košta, ali smo se snalazili da finansijski to iznesemo”

Kovačević dalje navodi da je ključna stvar za budućnost Slobode omladinski pogon. Te da tim iz Rudarske 2 mora potpisivati ugovore sa talentovanim fudbalerima, a ne proizvesti igrača od kojeg kasnije neće imati nikakve koristi i na kome će drugi klubovi uzimati novac od transfera u velike klubove.

“Ta generacija iznjedrila je osam igrača koji igraju po Evropi. Drugi klubovi dižu na njima obeštećanja na njima i uzimaju pare. U Slobodi nisu mogli odigrati dvije utakmice i nisu potpisali profesionalne ugovore. Braća Eldar i Muharem Ćivić, Darko Todorović, Almir i Amer Bekić. Imate dakle i reprezentativce iz te generacije. Ima fudbalera koji su otišili iz kluba, a Sloboda nije za njih uzela ni 5.000 maraka. To je strašno! Predlagao sam da Sloboda potpiše sa njima profesionalni ugovore, ali niko nije gledao ni slušao. I sada su ti momci negdje drugo. Na kraju sam i odustao” 

“Meni takvi ne trebaju”

Kovačević je bio i sportski direktor Slobode, ali se tamo nije mnogo zadržao, pobunio se i uradio rezove među trenerima omladinskih pogona, zbog kako su kasnije tuzlanski mediji pisali sumnje da su pojedini treneri uzmali novac od roditelja djece.

“Ja sam bio u Slobodi, kada je bila u teškoj situaciji. Kada je ispala, niko nije htio da je preuzme. Tada su mi dali svi podršku, moji bivši suigrači i htjeli su da utiču na organizaciju kluba, a da ne odgovaraju za bilo šta. Tražio sam novac sa svih strana, vadio sam novac iz vlastitih džepova, da bi išli u goste da igramo utakmice. Do toga je dovedena Sloboda, koja ima takvo ime i tradiciju u BiH. Ljudi koji je sada vode i koji su bili tu zadnjih devet godina, evo vidite gdje su doveli to. A ne žele nas. Ne govorim samo o sebi, ima mnogo bivših igrača koji svojim poznanstvima mogu uraditi puno na klub”

“Legende su savjetodavci u svim velikim klubovima regiona”

Fudbalska ikona sa Tušnja mišljenja je da čelnici tuzlanskog kluba ne trebaju izmišljati toplu vodu, nego da kopiraju od susjednih velikih klubova.

“Imamo velike klubove u okruženju. Ne trebamo ništa izmišljati. Imamo Zvezdu, Partizan, Dinamo i Hajduk. Sve bivše legende su u klubovima i savjetuju stručni štab. Lakše je kada nas ima 10 do 15 oko kluba i damo savjete šefu struke, da li će nas poslušati, to je do njega. To rade u velikim klubovima. Igrao sam u velikim klubovima Galatasarayju i Bešiktašu. U Slobodi to nema, gledaju vas kao da ste došli da ih pobijete”

Ideja Merseda Kovačevića za Azmira Husića: FK Tuzla City da postane filijala FK Sloboda Tuzla 

“Azmira Husića sam ja doveo u upravu kluba Slobode. Čovjek se razumije i želi da napravi uspjeh, međutim ovi ljudi oko kluba ništa ne rade, samo sjede i imaju plaću, oni odlučuju o tome. Kada je Husić stigao Sloboda se vratila u Premijer ligu, ali svi su mu radili o glavi i radili na tome da čovjek da ostavku. Ja bi volio da je Azmir Husić ostao u Slobodi, ja vam garantujem da bi Sloboda do sada bila šampion Bosne i Hercegovine. I Azmir Husić ima nekih propusta, ali mislim da je ostao Husić, Sloboda bi uvijek bila u vrhu tabele i igrala u Evropi. Ja bi ponovo sjeo sa gospodinom Husićem i predložio mu da napravi Slobodu šampionskom generacijom. A Tuzla City bi hoće li se takmičiti ili Prvoj ligi Federacije, tu bi gradio perspektivne igrače i crpio talete za prvi tim Slobode”

Kovačević smatra da mnogo problema stvaraju menadžrski lobiji, ali da svakako rješenje vidi u omladinskom pogonu, koji će proizvoditi talentovane fudbalere.

“Treba staviti akcenat na omladinski pogon. Tu graditi i praviti jaku školu i dobre igrače izbacivati. Onda igrače profilirate i prodate ga u 25. ili 26. godini i zaradite. Sloboda treba okrenuti ploču i ako postoje uslovi za to da se dovedu sa strane dva ili tri iskusnija igrača, kojima pripojite mlade igrače. Menadžerski lobiji su krivi. Znam ko je 100%, ali nije u redu sada o tome da pričam. Dok struka ne bude vodila i sa njima ljudi koji vole Slobodu ne budu oko kluba, onda ne vidim bolja vremena”

Osvrnuo se i na imenovanje novog trenera Adnana Jahića.

“Mali Jaha je dobar momak. Dobar je igrač bio. Ovo je veliki zalogaj i dobar potez. Želim mu puno uspjeha i biće mu jako teško. Nema iskustva u Premijer ligi i treba mu pomoći. Prihvatio se te obaveze u najgorem trenutku za klub”

Mersed Kovačević igrao je za velikane turskog fudbala Bešiktaš i Galatasaray. Za “crne orlove” odigrao je 78 utakmica i postigao 34 gola, a za Galatu 87 mečava na kojima je protivičke mreže pogađao 28 puta. Popularni Meske igrao je i polufinale Lige prvaka u dresu Galatasaraya protiv Steaue predvođenom sjajnim Hagijem i Belodedićem. Prvi meč rumunska ekipa slavila je 4:0, a u drugom bilo je neriješeno 1:1. Milan sa Gullitom i Van Bastenom bio je prejak u finalu za Rumune, pobijedivši 4:0.

“Turska je posebna priča. Mogu da se pohvalim da sam jedan od najboljih strijelaca-stranaca u historiji turskog fudbala. Osvojio sam Kup i državno prvenstvo. Igrao sam polufinale Lige prvaka sa Galatasarayem. To treba doživjeti samo. Ne može se prepričati. Trenirali su me veliki treneri. To je filmska priča. Drugi je pristup navijača. Proživio sam šest godina divnog fudbala u Turskoj. Postigao sam maksimum koji sam mogao. Jednom prilikom igrali smo u Trabzonu i to nam je bila odlučujuća utakmica za titulu prvaka i pobijedili smo. Vraćali smo se avionom u Istanbulu, dočekalo nas je 300 hiljada ljudi. Pune kolone od po četiri trake napravile su veliku gužvu prema Istanbulu. Moja majka i supruga biel su tada u Istanbulu i prepoznali su auto, navijači su u jednom trenutku faktički digli auto i počeli da ga nose. Moja rahmetli majke kada je to vidjela rekla je ‘Dragi Mersede Tevbe ja Rabbi šta je ovo?'”