Senad Lulić član je zlatne generacije reprezentacije Bosne i Hercegovine koja se plasirala u Brazil na Svjetsko prvenstvo.

Rođen je u Mostaru 1986. godine, a teško djetinjstvo imao je u Jablanici, ali se izdigao iznad svega i uspio. Tri godine nakon završetka rata 1998. porodica Lulić otišla je za Švicarsku. Njegova majka Ziba Lulić u razgovoru za N1 priča nam, da je prošao trnovit put do uspjeha.

“U Jablanici granate padaju, ja njega po parku tražim s loptom, a onu loptu ćuška. Vazda je bio vani i volio to. Trnovit put je bio. U Jablanici kad je bio nije imao ni obuće. Bose noge vazda bile. Ali je igrao i trenirao. Nismo imali uslova. Onda smo otišli po kampovima za Švicarsku i onda tamo eto hvala Bogu probio se.” prisjeća se.

Senad nije toliko prisutan u bh. javnosti, a skromnost je usvojio od svoje majke, koja nam je ispričala i malo narodne mudrosti.

“Nit’ se diži što imaš, nit’ se niži što nemaš. Moj Senad nije imao hljeba u šest dana, pa eto danas hvala Bogu dočekao da ima sve.”

Senad Lulić karijeru je započeo u jablaničkoj Turbini. Onda je zaigrao u švicarskom Churu, a kasnije igrao za još tri kluba iz Švicarske: Bellinzona, Grasshopper i Young Boys, te u konačnici Lazio, gdje je i okonnčao karijeru koja je trajala 18 godina.

Deset godina posvetio je nebeskoplavim u kojima je zabilježio 371 utakmicu i bio kapiten, postigavši 34 gola uz 49 asistencija. Osvojio je sa klubom iz Rima po dva Kupa i Superkupa Italije.

U dresu Zmajeva odigrao je 54 meča u kojima je postigao četiri pogotka i upisao 10 asistencija. Oprostio se od reprezentacije BiH krajem decembra 2017. godine.