Izet Nalić, u Travniku poznatiji kao Švaljo ili Grmalj, dugogodišnji je prijatelj Miroslava Blaževića. Zajedno je sa Ćiro odrastao u vezirskom gradu.

Prijateljstvo Blaževića i Nalića postoji traje decenijama. Izet kaže da ga Ćiro nikada nije zaboravio. Kada god bi ga put naveo u Travnik Ćiro ne bi birao luksuzne hotele, nego bi išao na konak kod svog jarana Švalje.

“Jedini sam ja ostao još nema nikoga više od one generacije. Samo smo ja i on još bili ostali… Kad je bio u Zagrebu dolazio je ovdje i pričali smo…” prisjeća se na početku razgovora najbolji Ćirin drug iz Travnika.

Ćirina smrt je rastužila cijeli sportski svijet i one koji su ga poznavali. Nalić ističe kako je zaplakao kada je saznao vijest koja ga je duboko potresla.

“Vrlo mi je teško kad sam čuo. Odmah sam mu nazvao sestru Seku (Jozefina Dragun op.a.) u Zagreb. Bolest ga je zakačila, to je tako, žao mi je. Bolno i teško se osjećam zadnjih dana. Plakao sam ujutru kad sam saznao. Ja kad krenem spavati, radio je kraj mene i kad sam  se probudio, odmah sam čuo vijest da je preminuo. Odmah sam počeo plakati.” priča nam Izet Nalić, dok mu suze opet naviru.

N1

N1

N1

N1

Trener svih trenera ostvario je fantastične uspjehe u svojoj karijeri. Ali malo je onih koji su ga poznavali tako dobro kao njegovi drugovi iz djetinjstva. Put ga je iz Travnika doveo u Sarajevo iz kojeg je kasnije otišao za Rijeku, pa Švicarsku.

“Ima puno stvari po kojima ću pamtiti Ćiru, on je u našoj generaciji bio jedini koji nije pio alkohol. Bavio se skijanjem, bio je vrlo drag i prijatan. Mi smo ga uvijek željeli imati u društvu kako bi nam bilo veselo. Bile su igranke prije, pa izađe rumba, a niko je ne zna plesati. Orkestar svira, a nas 100 gleda kako on pleše sa nekom Šaćirom iz varoša. Odskakao je što se tiče kulture i znanja. Igrao je ovdje skupa sa mnom do 1957. godine. Kasnije odlazi u Sarajevo, a onda u Rijeku pa Švicarsku i nismo se vidjeli dok nije došao u Dinamo. Okrenuo se trenerskom pozivu, a to mu je išlo od ruke” rekao je Nalić te dodao:

“Imao je autoritet i znanje. Veliki je maher bio i znao pročitati šta misli čovjek. Kad je bio selektor reprezentacije pa je sastavljao spisak, pa kaže Papac lijevi bek ali ga neko nagovara da ne igra, on je to odmah pročitao. I ko je u reprezentaciji njemu šefovao on ga je otjerao. Znao je ocijeniti ko daje malo, a može dati više.”

Ćirine legendrane izjave se prepričavaju i sasvim sigurno neće biti zaboravljene. Svima poznati Švaljo se prisjeća jedne anegdote iz Zagreba u kojoj je Ćiro poveo njegovog kolegu u pozorište.

“Kolega moj ga je izuzetno cijenio i Ćiro ga odvede u Zagreb u kazalište. Kad je operska pjevačica krenula s nastupom, kolega se zaderao ‘dajte mi kaput da bježim’, a raja u smijeh. Jednom nam je došao i rekao da se spremimo i da idemo u Trst sedam dana. Spremimo se i odemo, dobijemo smještaj. Sve zahvaljujući njegovim poznanstvima, izlazio nam je u susret i pazio na nas.”

Ćiro nikada nije želio govoriti o smrti, niti o mjestu gdje će se ukopati, a Nalić ga je jednom u šali ispitivao.

“Jednom smo se zapričali i ja ga iz šale pitam gdje ćeš se ukopati, a on mi je odgovorio: ‘Idi u pet pi**i materina nemoj me to nikad više pitat’. Otac mu je ovdje ukopan na Bojni i dva brata u drugom groblju. On se kopa u Aleji Velikana i to je zaslužio svim svojim znanjem. Pogledajte šta je napravio sa Dinamom i reprezentacijom Hrvatske.”

Poznata je činjenica kako je Blažević bio zabavna osoba, puna pozitivne energije kojom je zračio. Zato su ga svi htjeli imati u svom društvu. Što se tiče porodice, Ćiro je često govorio kako najviše toga duguje majci. Ona je imala posebno mjesto u njegovom srcu.

“Uvijek je bio zabavan, uvijek se smijao i bio dobar za društvo. Također, uvijek je žene tražio. Imao je tri sestre, dvije su umrle i imao je dva brata i oni su preminuli. Majka mu je bila plemenita žena kao i otac Mato. Majka je vodila računa o njemu, usmjeravala ga na dobro dok od oca nije mogao dobiti nikakav savjet. Otac je mnogo pio, pa zbog toga i Ćiro alkohol nikada nije volio. Bio je privrženiji majci, ona ga je spremala, školovala. Odskakao je od nas svih i mislim da se nikada više neće takav poznavalac društva i ljudi roditi.” kaže Švaljo.

N1

N1

N1

Za kraj se najbolji Ćirin prijatelj iz rodnog grada prisjetio zanimljive scene koja se odigrala u Zenici na utakmici protiv Čelika.

“On bi mi uvijek govorio ‘šta gledaš koji ku**c?’. A ja mu kažem da sam ga poželio. Igramo jednu utakmicu u Zenici s Čelikom i Ćiro igra centarfora. A jedan Mujkić je bio strah i trepet u okolici jer je grubo igrao. Ćiro ga dva puta okrenu i loptu mu kroz noge probaci i Mujo Mujkić pade. Ćiro mu priđe, za nos ga uhvati i podiže. Mi mu govorimo ‘Je** ti Ćiro sve svoje ubit će te’, a on nama odgovara: ‘Ubit će me ku**c’. Niko mu nije mogao ništa.”