Već smo duboko zagazili u mjesec januar 2021. godine, a Fudbalski savez Bosne i Hercegovine i dalje nema selektora A selekcije.

Posljednjih sedmica se kroz medije saznalo mnogo toga, možda i više nego što je trebalo da izađe u javnost, ali kada se selektor bira u tako delikatnom trenutku poput ovog, koji prethodi smjeni vlasti u bh. fudbalu, moglo se možda i očekivati da će izbor selektora biti tačka na kojoj će se lomiti koplja.

Najavile su to izmjene Statuta N/FSBiH, govorilo se o tome naširoko u javnosti, ali vjerovatno niko nije mogao očekivati da će skoro dva mjeseca pred prve reprezentativne obaveze u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Kataru, sleketorska klupa i dalje biti upražnjena. Potpuna blokada u radu Izvršnog Odbora paralizirala je Nogometni savez naše države, ali se malo ko od čelnih ljudi te organizacije brine zbog te situacije.

Dok vrijeme polako ističe, pozicije se sve više utvrđuju. Bošnjaci, Srbi i Hrvati (tako ih prema novom Statutu prepoznajemo) u Izvršnom Odboru ne odustaju od svojih kandidata, a šteta se samo povećava.

Šteta je velika po sve kandidate. Za Ivayla Peteva, kao čovjeka o kojem se najviše pisalo posljednjih sedmica, to je njegova reputacija. Njegovo se ime provlači i utapa u blatu, iako nije imenovan za selektora. Neki od kandidata poput Marca Simonea, odbijaju ponude drugih klubova očekujući poziv. Neki, poput Sergeja Barbareza žele što manje da se uopšte spominju u medijima, naročito u kontekstu cirkusa koji je stvoren oko izbora selektora. Bilo je, doduše, i onih koji su na vrijeme izašli iz reality showa i našli solidne angažmane, poput Husrefa Musemića, novog trenera Tuzla Cityja i Sergeja Jakirovića, koji je potpisao za Zrinjski.

Štetu članovi izvršnog odbora čine i sami sebi. Pokazuju još jednom kako ne mare za interese bosanskohercegovačkog fudbala, da je interes, etnički, ili pojedinačni, zvijezda vodilja osobama koje vedre i oblače savezom, čime unaprijed gube kredibilitet za budućnost.

Štetu će vjerovatno osjetiti i sami igrači na terenu. Autoritet, sloga, zajedništvo gradi se i zahvaljujući ljudima koji vam daju povjerenje i koji čvrsto stoje iza vas kada vam ukažu priliku da preuzmete kormilo državne selekcije. Odsustvo svega toga generisat će manjak samopouzdanja, a samim tim smanjuju se šanse za pozitivnim rezultatom.

Ogromna je šteta i za sam savez. Čak i kada prođu izbori i kada dobijemo novu fudbalsku vladu, slika iza haosa oko izbora selektora neće biti nimalo prijatna. Ko će u budućnosti željeti na ovakav način razgovarati sa organizacijom u kojoj se kandidati takmiče kao na konkursu, i gdje se u borbi za poziciju iznosi sav “prljavi veš” s ciljem da se našteti protivniku? Vjerovatno niko, ukoliko svoj posao smatra ozbiljnim.

Ništa od onoga što se događa proteklih sedmica nije u interesu bosanskohercegovačkog fudbala. A vrijeme i dalje neumoljivo teče. Sedamdesetak dana pred prvu kvalifikacionu utakmicu ljudi u savezu zapeli su na dva imena, a uskoro vjerovatno neće ni biti bitno ko će biti selektor. Sa toksičnom atmosferom koja je stvorena oko reprezentacije, ko god bude s klupe predvodio igrače imat će gotovo nemogući zadatak da ostvari neki rezultat. Stručni štabovi ostalih selekcija uveliko se pripremaju za pohod na Katar, ali ne i naš. Čini se da je bitnije ko će od funkcionera imati posljednju riječ.

A vremena gotovo da više nema. Iako je već kasno da se napravi kvalitetan plan, fudbalska reprezentacija mora dobiti selektora. Pa, hoćemo li gospodo?