Vaha Halilhodžić neslavno je okončao svoj angažman u Maroku, iako je sa tom selekcijom izborio nastup na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Ranije nije o tome govorio, ali u intervjuu za N1 je otkrio detalje svog odlaska sa klupe selekcije koja je kasnije igrala polufinale Mundijala.
Vaha je četiri puta, sa četiri različite selekcije izborio Mundijal, ali je doživio da ostane na kormilu samo sa jednom. Za ostale tvrdi da imaju nešto zajedničko, a to nešto se ponovilo i u Maroku.
“To je rad koji traje godinama, i svaki put se desi da neko preuzme ono što sam uradio. Reći ću vam šta se dogodilo. Nisam želio pristati na to da predsjednici saveza određuju 15 dana prije prvenstva koji će igrači ići na prvenstvo, a koji ne. Sponzori su željeli također da odlučuju, političari. Nisu mogli na mene utjecati. Uvijek sam bio stava da sam ja taj koji bira sa svojim stručnim štabom, jer smo mi ti koji su napravili uspjeh i bio sam protiv toga da neko drugi odlučuje. Međutim, oni odlučuju o meni, oni su patroni, ti si sitna mala ribica, samo te maknu. Ok, usput te i plate, ali igrati na svjetskom prventvu? To se ne može platiti. Možete li zamisliti sa još tri nastupa na Svjetkom prvenstvu, kakav bi bio moj imidž, moj renome, kredibilitet? A ja znam da bi sa svim tim selekcijama napravio neki uspjeh. To je teško prihvatiti čovjeku koji toliko rada i truda uloži u jedan takav projekat. To je jedan ciklus koji traje četiri godine i neko ti to oduzme”
Halilhodžić tvrdi da su razmirice na njega ostavile posljedice, čak i traume.
“Utakmice svjetskog prvenstva gledaju milijarde ljudi. Danas kada putujem u Afriku, u Aziju, po Evropi, ljudi me prepoznaju. Možete li zamisliti kako bi to bilo da sam bio na ta tri svjetska prvenstva. Ni jedan trener nije uspio da plasira četiri reprezentacije, a još manje, po belaju, tri puta da ne ode. To je jedna trauma koju je strašno teško svariti i prihvatiti. Čak i kao igrač sam imao slične traume. Htio sam da postanem najbolji strijelac Svjetskog prvenstva, da doživim pravu afirmaciju, međutim ni to mi se nije dogodilo. Tako da imam neke svoje traume koje bole, ali život teče dalje. Za sada sam zdrav, ali vjerovatno sve to što se dešavalo tokom mog života i mojoj karijeri, sve to utiče i na zdravlje”
VEZANA VIJEST
Vaha tvrdi da se od svog odlaska nikada ni sa kim iz Maroka nije čuo.
“Neki su igrači pokušavali da me dobiju, jer oni nisu smjeli da pričaju u medijima, da daju izjave. To je sve politika. To je tako. Ima mojih bivših igrača iz drugih zemalja koji me i danas zovu, ali iz Maroka nisam želio nikome da se javim.”
Lakše je nekada preći preko vlastitih principa kako bi se došlo do cilja, ali prema svemu sudeći, to nije način na koji funkcionira Vahid Halilhodžić.
“Kad si ti trener u jednom klubu, ili reprezentaciji, treba da radiš sve ono što smatraš po tvom mišljenju da je dobro, da se sutra ne bi kajao. ‘Zašto nisam uradio ovo, ili ono’. Ja se ne kajem za bilo šta što sam uradio. Oni (u Maroku) nisu bili zadovoljni sa tim, rezultatima su bili prezadovoljni. Ja sam smatrao da kredibilitet jednog trenera se gradi najviše rezultatima, međutim danas moraš da se baviš i politikom. Za mene je najvažniji i dalje sportski aspekt”
Posao je izgubio kada je iz reprezentacije odstranio Hakima Ziyecha i Noussaira Mazraouija i odbio da ih povede na Svjetsko prvenstvo u Katar. Vaha kaže kako sebi ne bi mogao oprostiti da je pristao na pritiske saveza,sponzora i tamošnjih političara.
“Zamislite da ja igrača sa kojim sam otišao na Svjetsko prvenstvo izostavim, a povedem momka koji mi je sve vrijeme pravio probleme? Kada sam o tome odlučivao sebi sam postavljao pitanje kako bih se ja osjećao? Dao sve za reprezentaciju i na kraju ‘hvala lijepo, ti izađi, a ja da stavim ovoga što pravi probleme zato što je neki predsjednik odlučio ili neko iz politike da on ide’. To nije stvar sporta. To je za mene stvar ponosa. To bi me tištilo u životu. Znam kako je meni bilo kada mi je učinjena nepravda u reprezentaciji bivše države, koliko sam ja to teško prihvatio. Znao sam da sam bolji od svih, ali neki drugi su igrali. To je teško prihvatiti. Ja sam se time vodio i kao trener. Uvijek imam dvadesetak igrača. Ima pola onih što igra, i pola koji te mrze jer ne igraju. To je tako svugdje. Ali najispravnije je ostati svoj da, kad se pogledaš u ogledalo, da možeš reći da si uradio sve iz pravih razloga, a ne jer nekoga mrziš, ne voliš, ne cijeniš. To je samo sportski izbor. Trenerski posao nije samo treniranje. To je jedan pedagoški, psihološki rad koji se sprovodi svakodnevno prema tridesetak igrača, plus stručni štab, ukupno oko 50 ljudi. Svaki dan si na nekom ispitu i svi te posmatraju”, zaključio je Vahid Halilhodžić za N1.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!