Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine već dugo igra kao da je ograisala. Gledajući deset utakmica unatrag izgubili smo osam, a dobili samo dva, i to mečeve protiv Liechtensteina.
“Opsihreno” je bilo dosta selektora, na desetine igrača i članova raznih stručnih štabova ali protiv nedostatka magije u nogama naših fubalera, osim one crne, još nismo našli lijek.
Naravno, uvod ovoga teksta zvuči neozbiljno, no, po prvi put smo se susreli sa izjavom koja povezuje te šejtanluke i naše fudbalske reprezentativce.
Izrekao ju je otac našeg najboljeg obrambenog igrača, bahatog, razmaženog i neprofesionalnog stopera tima koji je prošle godine ispao iz lige primviši “sitna” 104 gola. Spominje se da bi Ahmedhodžić mogao promijeniti klub, pa bi pregovori o novom angažmanu mogli biti razlog njegove najnovije povrede. Milioni na računu mladog fudbalera umnogome su promijenili njegov odnos prema svijetu, prema dresu reprezentacije, a njegov otac tvrdi i prema porodici. No, u te stvari nećemo ulaziti, neka ostanu privatne. Njegov je odlazak selektor Barabarez, prokomentarisao u polušali, kako to već godinama radi popularni Barba. Čini se da ga je prokomentarisao na način da bi još jedan incident nestašnog defanzivca mogao oprostiti. A oprostiti se ne smije. Mnogi će reći, mi boljeg od njega nemamo. No, istina je da mi nemamo njega.
Na tribinama je nakon što je Ahmedhodžić odlepršao završio još jedan defanzivac, Dennis Hadžikadunić. Selektor Barbarez kazao je da na treninzima nije djelovao zainteresirano. Kada su Nizozmeci izrešetali našu mrežu i nanijeli nam jedan od težih poraza u historiji, selektor je primjetio da se u Hadžikadunićevo lice vratilo rumenilo pa će večeras protiv Mađara najvjerovatnije biti u prvih 11.
Ovo gore, jedan od najtežih poraza u historiji, napisano je namjerno. Jer je tako. Naša reprezentacija, koja je u svojoj prošlosti prošla turbulencije koje bi teško osmislili i reditelji indijskih beskonačnih sapunica nije mnogo puta primila “pet komada”. Portugal, Argentina i Španija reprezentacije su koje su punili našu mrežu na takav način. Holanđani jesu moćni, ali selektorov veto na nazivanje tog poraza teškim je nešto što treba da zabrine.
Barbarez je nekoliko puta nakon utakmice ispravio novinare i kazao da se ne slaže sa definicijom poraza u kojem su nas Holanđani aposlutno raznijeli po terenu, teškim, iako je, realno takav. Raznijeli su nas, devastirali, igrali se sa nama kao na terminu, i da nije zabljesnuo mladi Bajraktarević, ubili u nama svaku želju da gledamo reprezentaciju. Dodaćemo i da Holanđani osim Gibraltaru nikome u posljednjih 3-4 godine nisu dali pet golova. Statistika je super stvar.
Barbarez stvara novu ekipu, u tome ga ne treba ometati na način da se propituju rezultati protiv super jakih protivnika sa kojima se u elitnoj grupi Lige nacija susrećemo, ali daleko od toga da se ne propituje njegov odnos i odnos reprezentativaca prema igri i dresu Bosne i Hercegovine.
I sam je selektor tokom duge historije poraza posljednjh godina često svojim “kratkim komentarima” ukazivao na loše partije. Bilo bi zanimljivo vidjeti šta bi to kazao na ove svoje lagano izgubljene utakmice. Utakmice u kojima se teško primjećuje napredak, a još teže dodir selektora u taktično-tehničkom smislu. Barbarez stvara, ali prije ili kasnije treba mu se postaviti pitanje šta je, kako i dokle stvorio?
Pozivanje 0 igrača iz domaćeg prvenstva koje dvije godine zaredom daje učesnika u grupnim fazama evropskih takmičenja jedno je od pitanja koje takođe treba postaviti selektoru negdje na tom putu stvaranja.
Do kada će šansu dobijati igrači koji ne igraju u svojim klubovima ili koji nemaju klub?
Koju formaciju gaje reprezentativne selekcije?
Kada ćemo nekoga pobijediti?
Duel sa Mađarima koji su istinski uzdrmani teškim, uh, laganim porazom od 5:0 protiv Njemačke možda je prilika da budemo konkuretni. Da probamo.
U slučaju novog poraza vrijeme je da teške stvari nazovemo pravim imenom. Selektor i njegov tim imaju zaista veliku podršku svih nas, podršku trebaju imati do svog konačnog cilja (to je valjda plasman na Svjetsko prvenstvo), a na tom putu moraju nam dati makar nešto sitno, makar nadu da može biti bolje.
Stavovi iznesneni u ovom tekstu ne odražavaju stavove N1.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!