Derbi vječitih rivala Sarajeva i Željezničara večeras nema takmičarski značaj, no moglo je biti i gore.

Sarajevski derbi na stadionu Asim Ferhatović Hase večeras će se odigrati za prestiž. Dva fudbalska velikana iz glavnog grada odigrala su sezone kojima navijači ne mogu biti zadovoljni, no u proteklom periodu bilo je i prečih stvari od rezultata, oba kluba u pandemijskom periodu borila su se za finansijski opstanak.

Promjena vlasničke strukture u klubu sa Koševa donijela je stabilnost. Ismir Mirvić u klub je investirao potrebni kapital ali sportski rezultati i reakcija navijača, kojih je na najvećem bh. stadionu sve manje, izostali su.

Željezničar sa vjernim navijačima nema problema, Grbavica je jedan od najposjećenijih stadiona u regionu ali ima problem sa svim ostalim stvarima i funkcijama koje su potrebne da jedan klub postoji. Od momenta kada ih je napustio bivši direktor Senad Misimović, plavi su u finansijkom smislu potonuli. Kada je funkcionisanje Želje postalo upitno, 12.000 navijača odazvalo se na apel kluba za pomoć. Velikim uspjehom, nova uprava proglasila je dobijanje licence za narednu sezonu. Edis Mulalić trener Želj na jednoj je od svojih uvijek zanimljivih press konferencija kazao da igrači Želje imaju plate od 800 KM. Pandemija je Željezničaru zadala jak udarac, bio je na konopcima, ali se poput starog i iskusnog šampiona, podigao, nadati se da će pobijediti. Prednost, ali i teret kluba sa Grbavice je imovina. Već desetak godina različiti se “investitori” motaju oko Želje,  pomoćni teren koji je u vlasništvu Željezničara 1/1 siguran je dobitak, stambeni kompleks, hotel, šoping centar, koji bi bio izgrađen u centru Grbavice investitoru bi zasigurno donio milione, pitanje je da li bi išta ostalo za klub? Mnogi od tih “spasitelja” Željezničara za cilj su imali samo jedno, da ga unište. Ljubav navijača Želju je i ovaj put spasila. Za funkcionisanje ozbiljnog modernog kluba to niej dovljno. Od ljubavi i have se ne živi.

Novi vlasnik Sarajeva, koje u administrativnom smislu nema probleme kao Željezničar, ali nema ni imovinu,  napravio je izuzetno ambiciozan plan popularizacije i finansijske samoodrživosti kluba. Zamijenjena je upravljačka struktura. Podnijete krivične prijave protiv bivših uposlenika koji su se prema navodima nove uprave debelo okoristili o FK Sarajevo. Stigao je i novi trener, igrači, no osim povremenih bljesaka, ekipa nije zadovoljila visoke zahtjeve bordo navijača. Finale Kupa BiH koje Sarajevo igra sa Veležom moglo bi popraviti situaciju, ukoliko se osvoji trofej i obezbijedi učešće u evropskim takmičenjima.

Podatak da je superiorni Zrinsjki osvojio skoro isto bodova kao oba sarajevska  kluba ukupno dovoljan je pokazatelj da su dva velikana u proteklom periodu zalutala kada su sportski rezultati u pitanju.

Oproštaj od Osima, učiti od Osima

Navijači Željezničara i Sarajeva večeras će imati priliku odati počast i velikom fudbalskom stručnjaku, ljudskoj gromadi, intelektualcu, legendi, Ivici Osimu. Neki od citata legendarnog Švabe mogli bi poslužiti kao misija za oba kluba. Vrijednosti koje je gajio put kojim bi trebali ići i jedni i drugi. Osimove dubokoumne rečenice i vizionarski pristup nogometu jedini su pravac koji garantira uspjeh. Osim i njegova razmišljanja za neke će zauvijek ostati kvantna fizika ali neke je zaista lako shvatiti. Klubovi moraju crpiti igrače iz omladinskog pogona, uzimati samo one najbolje iz BiH koji će znati šta znači nositi dres velikana, okrenuti se svojim legendama…

Želejezničar u vrijeme kada je osvojio titulu u Jugoslaviji, što bi se u ovom vremenu moglo poistovijetiti sa u najmanju ruku osvajanjem Konferencijske lige, nije trenirao stranac. Isto je i sa Sarajevom. Safet Sušić, Predrag Paišić, Muhamed Janjoš, Husref Musemić, Faruk Hadžibegić nisu igrači koji su stizali preko sumnjivih sportskih agencija iz egzotičnih zemalja. Na ovoj su zemlji uvijek stasale noge koje znaju sa loptom, no nažalost, tim se nogama previše podapinje, naročito u Sarajevu.

Onda kada namjere postanu čisto sportske. Kada se na Željezničar ne bude gledalo kroz prozor velikog nebodera na pomoćnom stadionu, a na Sarajevo kao na dobar izvor finansija za pojednice, fudbal će se vratiti. Vratiće se i puno Koševo.  Vratiće se titule. Onda kada igrači ne budu preplaćeni štićenici menadžera od koji svi imaju korist osim kluba vratiće se i stari sjaj sarajevskih velikana.

U fudbalu se, kao i u životu sve dešava prebrzo. Sad te ima, sad te nema. Sarajevskih plavih i bordo velikana ima i biće, nadati se.