Nagradni fondovi na Grand Slamovima su izjednačeni, svi sudionici dobivaju isto, ali činjenica da tenisačice igraju na dva dobivena seta često za posljedicu ima drastične razlike u zaradi po jedinici vremena.

Tako se dogodilo i ove godine. Arina Sabalenka imala je mnogo lakši zadatak od Jannika Sinnera.

Šampionski čekovi u Melbourne Parku iznose po 3.150.000 australskih dolara, ali činjenica da ženski mečevi skoro uvijek traju kraće od muških, pravi razliku kada se ova zarada podijeli na vrijeme provedeno na terenu.

Na primjer, Bjeloruskinja je provela osam sati i 11 minuta u igri, što znači da je njena zarada po minuti iznosila 6.415 dolara. S druge strane, Sinner je na terenu proveo 18 i pol sati i zaradio 2.863 dolara po minuti.

Još je veća razlika kada je u pitanju samo finale. Sabalenki je za laku pobjedu protiv Kineskinje Qinwen Zheng trebalo samo 77 minuta, a Sinneru tri sata i 36 minuta. Kada se zna da je samo pobjeda u ovom susretu donijela 1.425.000 dolara, jasno je koliko je Talijan morao više znoja prosuti za istu nagradu.

Ovakve računice uvijek izazovu ljutnju dvaju suprostavljenih tabora – borce za žensku ravnopravnost i one koji smatraju da tenisači moraju biti plaćeni po uloženom radu, odnosno da mora postojati razlika između dvaju spolova.

Jedno ispitivanje baca interesantno svjetlo na ovakvu situaciju. Pitanje u anketi u jednom važnom teniskom magazinu bilo je što ispitani više vole gledati: 1. turnir na kojemu igraju 32 najbolja tenisača, 2. turnir na kojemu igraju 32 najbolje tenisačice, 3. turnir na kojemu igraju po 16 najboljih tenisača i tenisačica.

Najviše je glasova dobio treći odgovor. Teniski fanovi vole natjecanja na kojima igra elita obaju spolova i zato je vjerojatno i logično da nagrade budu iste. Naravno, to važi za Grand Slamove. Kada su u pitanju manji turniri na kojima elita ne igra, razlika u interesu je drukčija.