Prolazna vremena u tenisu nisu garancija ničega, ali ne treba ih ni zanemarivati. Na primer, Michael Chang je najmlađi šampion svih gradn slamova u historiji. Osvojio je Roland Garros sa 17 godina i nikada više nijedan pehar ovog kalibra. Boris Becker je u istom dobu, ali malo stariji, postao najmlađi pobjednik Wimbledona, ukupno je stigao do tri titule u Londonu, ali je daleko od Rogera Federera sa osam i Novaka Đokovića i Petea Samprasa sa po sedam.
Đoković kao mlad igrač nije imao pretjerano zvučne rezultate, ali je danas najbolji teniser svih vremena. Sada Carlos Alcaras pravi sjajne uspjehe u mladom uzrastu. Još nije ugasio 21. svećicu na rođendanskoj torti a već je jedan od najboljih u historiji među teniserima koji su tek izašli iz adolescencije.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!