Gošća regionalne teme Novog dana bila je Razija Mujanović, najbolja košarkašica bivše Jugoslavije, tri puta proglašavana za najbolju igračicu Evrope, pet puta osvajala titulu klupskog prvaka Starog kontinenta i ličnost koja se nalazi u krugu od 98 kandidata za prijem u Kuću slavnih FIBA-e.
“Ova nagrada je vrhunac moje karijere, drugačije je kada se igra u periodu da razmišljate o tim nagradama. Međutim, kad se povučete iz sporta, onda kada ta nagrada dođe posebno je čovjeku draga”, izjavila je Razija Mujanović.
“Kod nas je veliki problem taj da kada se povučeš sa terena, onda te svi zaborave. U regionu je to drugačije. Dosta su priznati sportisti – na sve moguće načine, pa tako i finansijski, što kod nas nije slučaj. Kod nas je dok traješ dobar si, kada odeš zaborave te. Nemamo privilegije kao veliki sportisti“.
O NBA ligi i principu igre, Mujanović je kazala: “Svakako da postoji razlika u igri. U Americi se više igra spektakularna košarka i nije toliko bitan rezultat jer dolazi jako puno publike pa tako i na ženskoj košarci što kod nas nije slučaj. Razlika je da se u Evropi uopšte igra za rezultat”.
Istakla je ipak da se rado sjeća svoje karijere.
“Taj period je jako lijep. Uvijek se nešto događa i uvijek postoji težnja za rezultatom. Sve su to lijepa sjećanja, druženja. Meni je sve ostalo u jako lijepom sjećanju ostalo, ono što sam provela u inozemstvu i kod nas”, dodala je.
O pripremi knjige o njenoj karijeri je prokomentarisala: “Već dvije godine pripremamo tu knjigu. Radi se o mojoj karijeri s obzirom na moje rezultate. Mislim da bi bilo da se to sve prenese, da ostane knjiga za naredne situacije, da se vidi na koji način se može uspjeti u sportu“.
Na pitanje šta se može naučiti od Razije Mujanović, rekla je: “Dosta odricanja i težiti ka boljem i nikad se ne treba zadovoljiti trenutnim rezultatom, uvijek možete bolje. Koliko god igrač da od sebe, sigurno da postoji još rezerve i da se može dati više. Ja nikad nisam bila sto posto zadovoljna svojim davanjem na terenu, uvijek sam sebe kritikovala. Stalno sam nalazila neke propuste, nikad nisam bila u potpunosti zadovoljna“.
Na pitanje kako bi nova Razija Mujanović na našim prostorima danas bila otkrivena, izjavila je: “Najboje bi bilo potražiti po osnovim školama djevojčice koje su izrazito visoke. Visina je bitna, a talenat nije toliko prevashodan koliko je potrebna visina i naravno dobar rad. Trebalo bi uložiti u rad sa takvim djevojčicama”.
Na pitanje da li su je zvali i pitali da bude dio stručnog tima, odgovorila je: “Sedam godina je otkako sam prestala igrati i niko nikad nije imao sluha da me pozove da bih imala neku funkciju u klubu ili savezu“.
O karijeri u regionu, rekla je: “Nisam o tome razmišljala. Dugi niz godina sam bila u inozemstvu i poželjela sam da dođem u domovinu i da tu nastavim svoj život, jer sam ovdje počela svoju karijeru. Mislila sam da sam potrebna ovoj državi što se tiče košarke“.
Na pitanje koliko je visoka i kako je živjeti s tom visinom, Mujanović je rekla: “Visoka sam 2,02 centimetra. Možda u periodu od 13 i 14 godina, kada ste mnogo visočiji od vršnjaka, tada bude problem jer je djeci to čudno. Međutim, kada uđete u sport i kada počnete susretati tako visoke igrače jednostavno živite u toj sredini i postane vam normalno. Tada ljudi ne gledaju vašu visinu nego postane ličnost koja je interesantna. Niko vas ne gleda, nego vam se počnu diviti“.
Na pitanje da li igra danas, kazala je: “Vrlo rijetko, jer ja sam takav tip. Ukoliko bih izašla na teren, ne znam kako bih mogla rekreativno se time baviti“.
