Vjerovatno ne postoji ljubitelj košarke i iskreni navijač reprezentacije Bosne i Hercegovine koji ne pamti čuvene rečenice "kakav je to koš Markovića za tri poena" sa utakmice protiv Hrvatske u novembru 1998. godine te "kakvu ruku ima taj čovjek" protiv istog protivnika godinu ranije kada je tricama donio pobjede nacionalnom timu svoje zemlje.

Nenad Marković bio je neprevaziđeni vođa na parketu i izvan njega u Bosni, Limogesu, Hapoelu, Olympiakosu i brojnim drugim klubovima, a potom trener i selektor bh. reprezentacije.

Popularni Neno, kako ga zovu u Sarajevu, danas predvodi turski Trabzonspor, klub koji je u četvrtak (12. mart) ostvario najveći uspjeh u historiji kluba plasmanom na Final Four Eurochallenga.

Nakon velike pobjede protiv Avtodora u Rusiji, ekipa je izgubila dan i po u povratku zbog loših vremenskih uslova. Dan nakon povratka kući, čekala ih je teška, četvrta utakmica u osam dana, protiv Darussafake koju su izgubili.

Kako je Marković rekao u razgovoru za Anadoliju, poraz nije pokvario okus velikog uspjeha plasmanom na Final Four Eurochallenga.

“I ta utakmica je samo zbog našeg umora otišla na njihovo stranu. Da smo bili odmorni i spremni drugačije bi završilo. Poraz nam nije pokvario ništa. Već smo napravili veliki uspjeh plasmanom u Final Four Eurochallenga, što je bila velika želja sponzora i ljudi koji ulažu u klub, kao i navijača”, rekao je trener osmoplasirane ekipe turskog prvenstva.

Spašavanje “žive glave”

On je kazao kako se ekipa sada pokušava plasirati u play-off turske lige, ali da neće biti katastrofa i ako ne uspije.

“Ako se plasiramo to će biti fenomenalan uspjeh, puno veći nego što je bilo ko mogao da zamisli. U momentu kad sam došao, ova ekipa je imala sedam poraza i jednu pobjedu, tako da niko tada nije pomišljao na play-off već samo da ‘spasimo živu glavu'”, rekao je Marković, naglasivši:

“Pokušavao sam i da poslije prvih pet pobjeda zaredom smirim loptu, prikažem da ova ekipa razmišlja od utakmice do utakmice i da ne stvara sebi nikakve pritiske. Potencijala definitivno nekog imamo, ali toliko je turska liga teška i komplikovana, toliko ima jakih ekipa da mi možda po kvalitetu nismo ni blizu play-offa. Ali opet kažem, ne pobjeđuju i ne prave rezultat ekipe koji imaju najveći budžet i najbolje igrače. Ima tu puno stvari”.

Ističe da Trabzon ima tradiciju velikog kluba, više fudbalskog, nego košarkaškog, s armijom navijača koji prate voljeni tim gdje god igra, bez obzira da li je to u Ankari, Izmiru, Mađarskoj, Njemačkoj ili Belgiji.

“Gdje god smo igrali uvijek je bilo naših navijača, ne turskih nego baš ljudi iz Trabzona koji imaju dresove, šalove kluba. Trabzon je kao fudbalski klub veliki i samim tim ima armiju navijača iza sebe od kojih je jedan dio počeo da prati košarku, koja je za njih još uvijek na većem nivou nepoznanica. To su uglavnom fudbalski navijači, ali evo pomalo košarka postaje popularna. Imamo između tri i šest hiljada ljudi na utakmicama. Zadovoljni smo, jer je lijepo kad igrate u Belgiji i imate 500 navijača svog kluba ili u Ankari pa pola sale navija za nas. Osjećate se da ste dio nečega velikog”, pričao je Marković svoja iskustva s navijačima iz grada na obali Crnog mora.

Potpisao novi ugovor na dvije godine

Iako je Marković pokušavao smiriti euforiju zbog pobjeda, čelnici kluba su nakon prvih pet-šest pobjeda željeli pregovarati o novom ugovoru. Marković je kazao da nije želio iskoristiti euforiju zbog pobjeda da bi dobio bolji ugovor.

“Meni to nije cilj, vjerujem u svoj rad i mogućnosti i ako vidimo da smo napravili dobru hemiju sjest ćemo i razgovarati. Mjesec dana smo razgovarali oko novog ugovora da bismo ga na kraju realizovali”, rekao je Marković koji je prije nekoliko dana s predsjednikom kluba Abisom Hopikogluom potpisao novi ugovor na dvije godine (1+1).

S dobrim rezultatima u turskom prvenstvu i plasmanom u Final Four Eurochallenga, želje čelnih ljudi kluba rastu. Marković je kazao kako on i ekipa ne bježe od odgovornosti, ali želi da bude realan. Smatra kako svaka od četiri ekipe učesnice završetka takmičenja imaju jednake šanse da podignu pehar.

“Mi ćemo se boriti da dobijemo organizaciju Final Foura što bi nam donijelo prednost u odnosu ostale ekipe. Taj domaći teren može biti i opterećenje za klub i igrače, da se stvori pritisak. Onda se moramo boriti i protiv toga da bi svi igrači i ljudi u klubu shvatili da to što smo domaćini ne znači da ćemo biti prvaci”, istakao je Marković.

Nekoliko puta tokom razgovora Marković je rekao da je turska liga jako kvalitetna i izuzetno teška. Novac smatra jednim od razloga za takav uspjeh.

“Svaka ekipa ima šest kvalitetnih stranaca. U turskoj ligi je svaka ekipa vrlo opasna. Liga je jaka, svi imaju kvalitetne sponzore, veliku organizaciju, puno ljudi se oko kluba brine o svemu. Ovo što vidim u Trabzonu sam kao igrač imao još samo u Olympiakosu, koji je trostruki evropski prvak. Toliko je ljudi oko kluba koji pomažu da nikome ništa ne fali. Šta god padne na pamet igračima i ljudima koji rade u klubu, to je za dva sata pred vama. Uvijek se biraju najbolje avionske linije, spava se u najboljih hotelima, igrači imaju sve što im treba, samo treba da rade svoj posao. Što se toga tiče turska liga je ispred svih”, rekao je proslavljeni bh. košarkaški as.

Sportski u Turskoj imaju poseban tretman

Na život u Trabzonu se navikao. Kaže da je to fudbalski grad u kojem vlada euforija za tim sportom, ali da se počela stvarati euforija i oko košarke. Govori da nema previše vremena da “hoda”, stalno je na treningu i putovanjima, a živi u dijelu grada koji je “izolovan”.

“Naravno, gdje god idem, svi me prepoznaju. To su olakšavajuće okolnosti, od parkinga do kupovine. Sportisti kod njih imaju tretman svetinja. Nemam ni ja drugačiji tretman. Ipak, nije kao u Istanbulu, Ankari ili Izmiru. Moram reći da su navijači jako fanatični, više zbog fudbala, jer spadaju u veliku četvorku turskog fudbala“, kaže Marković.  

Kad je došao u Trabzon, u klubu su već bili srbijanski košarkaš Novica Veličković i bh. reprezentativac Andrija Stipanović. Marković je rekao da su mu po dolasku mnogo pomogli, dali mu neophodne informacije da ne bi trošio vrijeme kako bi shvatio u čemu je problem i da bi lakše stvorio sliku kako bi počeli pobjeđivati.

“Sada živimo 200 metara jedni od drugih. Naravno da se družimo, pričamo, ‘naši smo’. Odlični su momci, dobro se ponašaju i igraju i to je za mene najvažnije. Ne koriste tu neku situaciju što smo naši da bi imali povlašteni položaj. Ponašaju se sasvim normalno i čak šta više i bolje od toga. Uvijek su prvi na treningu, uvijek dobro treniraju, imaju dobro ponašanje”, tvrdi Marković.

“Neno” je reprezentaciji BiH dao mnogo, pa je i u intervjuu za Anadoliju neizostavno pitanje bilo šta najbolja bh. selekcija može na Eurobasketu gdje će igrati u grupi „A“ sa Francuskom, Finskom, Poljskom, Izraelom i Rusijom, koja je smještena u Montpellieru.

„Sigurno imamo kvalitetnu reprezentaciju i trenera (Duška Ivanovića op.a.). Imamo igrače koji su sazreli i koji igraju eurolige, eurokupove… Ne pričamo više o nekoj ekipi koja nema iskustva ili igrača. Imamo možda jednu od najkvalitetnijih centarskih linija koje smo ikada imali sa Kikanovićem, Stipanovićem, Nurkićem i Teletovićem”, rekao je Marković koji je uvjeren da će se kapiten bh. selekcije oporaviti od embolije pluća zbog koje je prerano završio sezonu u Brooklyn Netsima:

“On je jak i karakteran momak. Vjerujem da je i njemu stalo da igra za svoju zemlju na EP i da se nakon pauze vrati u igrački ritam. Što se tiče Nurkića, nisam htio da komentarišem te neke slučajeve koji su se dešavali odranije. Mislim da je Jusufov posao da igra košarku i da manje brine o drugim stvarima, kao i da ima moralnu obavezu da pomogne svojoj reprezentaciji bez obzira ko vodi Savez i da li se on slaže s tim ljudima ili ne. To nije njegov posao. Njegov posao je da igra i treba tome da se posveti. Mislim da to trebamo izgladiti na neki normalan način i da se svi oni stave u servis reprezentacije. Na kraju krajeva čitava država će to da gleda. Niko nema pravo da kaže da neće da igra zato što je tamo neko trener ili generalni sekretar i direktor i tako dalje. To su nebitne stvari. Ono što je bitno je da si košarkaš, patriota koji želi da igra za svoju reprezentaciji i da joj pomogne.”

Teško mu zbog Bosnine agonije

Govorio je i KK Bosna, klubu u kojem je stekao igračku afirmaciju i u kojem je završio karijeru.

“Meni, koji sam Bosnino dijete, je teško što je klub uopšte došao u situaciju da mora da ide u bankrot ili da se zatvara pa da se takmiči pod drugim imenom, ali dobro… Recimo da je to bio jedini izlaz u tom momentu. Mislim da su ljudi koji su ušli u projekt Bosne Royal imali najbolju namjeru da spase Bosnu. Nije to ništa nezakonito i nenormalno. Mene je iznenadila činjenica da, koliko god se trudili, da su opet došli u situaciju da ispadnu iz lige što ne mora biti ni loša stvar. Ako se napravi dobar igrački i finansijski plan, ako afirmišu mlade igrače, stabilizuju se pa se vrate ponovo”, kazao je Marković i podsjetio da “horuk” sistem nikome ne pomaže.

Podsjetio je da država BiH ne ulaže u sport, ni u reprezentacije, a kamoli u lige i klubove.

“Da bi se napravio ozbiljan projekt mora se imati podloga, pod broj jedan, finansijska. Onda možete da planirate kakve mlade igrače da dovedete. Planovi se ne prave unaprijed šest mjeseci, već da se rezultat napravi u naredne dvije, tri, četiri ili pet godina. Ništa se u sportu ne dešava preko noći”, ističe Marković.