Dražen Petrović ili kako ga sportski svijet naziva "košarkaški Mozart" svojim pristupom košarci i preranom, tragičnom smrću u najvećem usponu karijere ostavio je neizbrisiv trag u sjećanju poklonika košarke. Kako u Šibeniku, Zagrebu i Madridu, tako i u NBA ligi koja ga pamti kao prvog prihvaćenog evropskog košarkaša.
Dražen Petrović zasigurno spada među sto najvećih ličosti čitave hrvatske historije. Njegova vještina s loptom dovela ga je u mnogim knjigama uz bok Marku Maruliću, Nikoli Tesli, Ruđeru Boškovići ili Slavoljubu Penkali.
Draženova majka Biserka Petrović, uz oca Joleta Petrovića suosnivačica Muzeja Dražen Petrovića, kaže kako je na ideju muzeja došla nakon što je primijetila veliki broj posjetitelja Draženovog groba na zagrebačkom groblju Mirogoj.
U muzej dolaze ljudi iz cijeloga svijeta, ali najviše Španlci, jer je Dražen nekad igrao u Real Madridu.
Muzej je smješten u podnožju visokog Ciboninog tornja, kluba u kojem je Dražen ostvario svoj košarkaški ugled, a sam trg ispred muzeja, kao i obližnja sportska dvorana, isto nose njegovo ime.
Biserka kaže kako joj je ovo mjesto bilo idealno za muzej, jer je smješten na pravom mjestu, na mjestu na kojem je Dražen stvarao osobnu, a kasnije i košarkašku legendu Cibone.
Muzej uspješno radi već deset godina i, prema Biserkinim riječima, pročuo se globalno, a prepoznat je i od strane muzejske struke. Ovo je prvi privatni muzej kojemu je vlasnik Zaklada Dražen Petrović.
Muzej čuva sve Draženove osobne trofeje, čemu su, uz ostale memorabilije, posvećena dva kata muzeja. Trofeji koje je osvojio za klubove za koje je igrao, čuvaju klubovi.
Draženova majka Biserka često je u muzeju kako bi osobno provela grupe djece ili odraslih kroz postavu i upoznala ih s načinom Draženovog života.
Rad i ljubav bila su njegova dva osnovna slogana koja su ga vodila na putu uspjeha, kaže Biserka Petrović.
“Dražena nije zanimao novac nego ljubav prema poslu. On je svojom loptom radio kao da je sjedio za klavirom i svirao”, kaže njegova majka Biserka.
Talijanski novinar Enrico Campana prozvao je Dražena “košarkaškim Mozartom”, što je nadimak koji mu je ostao za života, ali i nakon tragične smrti u automobilskoj nesreći 1993. godine.
Mnogi sportski stručnjaci tvrdili su kako Draženovo sportsko umijeće prelazi u umjetničku sferu. Novinari HRT-a dodijelili su mu priznanje za košarkaša 20. stoljeća, a oficijelno su mu podignuta tri spomenika: u Šibeniku, Zagrebu i Lausannei.
O Draženovoj legendi američki producenti snimili su i dokumentarni film “Nekad braća” u kojem je protagonist košarkaš Vlado Divac, s kojim je Dražen do početka rata bio blizak prijatelj. Početkom rata u Hrvatskoj, Dražen je kao igrač NBA lige u Americi štrajkao glađu kako bi ukazao na rat u svojoj zemlji, za što je nagrađen i Spomenicom Domovinskog rata, a odlikovan je ukupno od tri hrvatska predsjednika.
Povodom 50. Draženova rođendana napravljen je i strip o njemu, a očekuje se i izrada prvog crtanog filma koji bi bio edukativan za djecu, najavila je Biserka.
Biserka, koja je gotovo dva desetljeća radila u šibenskoj biblioteci, najavila je kako će napisati i knjigu o Draženu koja će, rekla je, biti emotivna i govoriti o Draženu iz drukčije, osobnije perspektive.
Ovo mjesto čuva sve najintimnije Draženove uspomene, od najranijih fotografija i tenisica u kojima je odigrao svoju posljednju utakmicu, do osvojenih trofeja i nagrada koje je dobio u svojoj karijeri.
