Indira Kaljo profesionalna je košarkašica. Želju za igranjem na sportskim terenima dobila je gledajući treninge starije sestre. Prije godinu je odlučila nositi hidžab i doživjela veliko razočarenje, jer prema FIBA-nim pravilima nije mogla igrati zvanične utakmice.
“Onda kad sam saznala da ne mogu više igrati moju košarku, koju sam igrala od malenih noga, preko srednje škole do fakultet, bilo mi je baš čudno”, kaže Kaljo.
Prvobitno razočarenje nije trajalo dugo. Kaljo je počela borbu za svoja prava. Peticijom koju je pokrenula prikupila je 70.000 potpisala, podržali su je i Olimpijski komitet SAD-a i njenih 20 saveznih država i uspjela je. FIBA je u septembru 2014. na dvije godine dopustila nošenje marame, ali i drugih vjerskih odijevnih predmeta u nacionalnim ligama.
“Mi smo kazali da nema razloga, da ne samo hidžab, nego turban i jamakas, da svi koji ih nose mogu igrati bez problema. Mi kažemo prvo pogledaj jesmo li mi pravi košarkaši ida li možemo pokoditi koš. Takve stvari imaju veze, ne šta ja nosim na glavi”, smatra Bosanka.
vezana vijest
Gledaoci i saigrači su bili iznenađeni kada su je prvi put vidjeli na terenu. Kako kaže, prije je bilo nezamislivo da žene uopće igraju košarku, sada je to ubičajeno, pa se nada da će tako biti i sa igranjem s maramom.
“Prvi put kad sam igrala u Kaliforniji bila je pomalo smiješno ja skroz pokrivena i gledaju me pa su se vjerovatno pitali kako ću igrati.Osjećala sam da mi je dužnost d aim pokažem da sam dobra košarkašica”.
Nakon pola godine kako je FIBA-ina privremena odluka o vjerskim odijevnim predmetima na snazi, kaže da su uspjeli dokazati da razlike među igračicama nema te se nada da će privremena odluka prerasti u trajnu. Do tada, Kaljo nastavlja borbu za žene u sportu kroz svoju fondaciju Global aktivne.
Dok je bila na univerzitetu, Kaljo je bila 13. igračica u cijeloj SAD prema broju postignutih trica (75 posto joj je učinak trica u utakmicama). Iz BiH je otišla s 4 godine. Kako je odrastala rasla joj je i nostalgija za rodnom zemljom. Trenutno igra u Jeddah United u Saudijskoj Arabiji, ali se želi vratiti u SAD kako bi i dalje promovirala igranje s maramom. Profesionalno želi igrati košarku još dvije do tri godine, a onda će se u potpunosti posvetiti afirmaciji žena u sportu i njihovom radnom osposobljavanju kroz Fondaciju Global aktivne. U prosjeku postiže 25-30 poena po meču.
