Legendarni košarkaški trener Bogdan Tanjević početak Svjetskog prvenstva u Kini pratio je na licu mjesta, kao gost Svjetske košarkaške federacije (FIBA). Zahvaljujući tome što je primljen u FIBA kuću slavnih, čime mu je dodijeljeno veliko priznanje za sve što je dao svjetskoj košarci, uživo je gledao utakmice grupe “A“ u kojoj su uz domaćina bili Poljska, Venecuela i Obala Slonovače.

Veli da grupa nije bila previše atraktivna, ali da ga je pozitivno iznenadila Poljska, koja je za njega uz Češku i Argentinu, najprijatnije iznenađenje SP. Uz to ističe da su Kinezi bili strašno razočarani činjenicom da se njihova reprezentacija nije plasirala u drugu fazu takmičenja.

No, nakon prvog kruga uslijedilo je ono najbolje na Svjetskom prvenstvu, borba za plasman u četvrtfinale, a zatim i polufinale. Svjetsku, a posebno javnost u regionu, neprijatno je iznenadila eliminacija Srbije, koju je u četvrtfinalu savladala Argentina. Prethodno su ih u grupi savladali i Španci.

Tanjević uzroke neuspjeha Srbije vidi u više razloga, a vjerovatno najveći je činjenica da ih je javnost u zemlji proglasila prvim favoritima turnira, što je u konkurenciji Sjedinjenih Američkih Država, u kakvom god sastavu bile, zvučalo pomalo neozbiljno.

Greška srbijanske javnosti, a ne vodstva ekipe

“Manje je to greška vodstva ekipe, više je javnost pretjerala. Bezmalo bi se trebao paziti, pa i da ne dobiješ sve utakmice u pripremnom periodu, kao što su oni dobili, kao i na početku takmičenja, kada su izgledali dominantno. To zovem neoprezom, koji se rodio iz te pretjerane sigurnosti. Ne valja ni pretjerana sigurnost, a ni pretjerana nesigurnost. Svi bi mi željeli da ekipa ima to samopouzdanje, a mi treneri bi željeli i da ima oprez. Što bi rekli Amerikanci, koji su veliki sportisti, ekipa koja nije spremna i da izgubi, bolje da i ne izlazi na teren. To je jedna dobra filozofija, koju sam u životu koristio“, kaže Tanjević za Anadolu Agency (AA) i nastavlja:

“Dakle, stvorila se jedna euforija, koja nije došla od Aleksandra Đorđevića. On je kao svaki trener nastojao da obori taj euforični nastup svih, i to svakodnevni. Zna se šta je košarkaška reprezentacija u Srbiji, to je prva zakletva. Sve je to fino i lijepo, ali je košarka košarka.“

Tanjević smatra da su u utakmicu sa Španijom ušli sa suviše samopouzdanja i sigurnosti u pobjede, iako je uvjeren da ih je Đorđević uvjeravao da ih čeka izuzetno težak posao.

“Uz to dva ključna španska igrača, Ricky Rubio i Marc Gasol, prije toga protiv Italije igrala su najgrđu košarku. Pa, ne mislite valjda da će da igraju opet tako. I onda još povedu lako desetak razlike, pa im je izgledalo da će i njih ‘nabiti’ 20 ili 30 razlike. Tokom jedne utakmice promijeni se pet ili šest puta atmosfera u timu i kod igrača. Od šuta koji je briljantan u utakmica koje dobijaš sa 25 ili više razlike, postane jako komplikovan kada je utakmica ‘budna’. To je onda druga ruka i drugi izbačaj. To se u košarci naročito osjeća, ta promjena raspoloženja, kada se sve pogađa i kada ništa ne ide. Kada su stignuti i prestignuti odjednom je Rubio pokazao koliko je veliki igrač, kao i Gasol. Počeli su rasti na krilima tog novog osjećaja sigurnosti, koji im je nedostajao protiv Italije, a obrnuto igrači Srbije su se ‘uvalili’ u neraspoloženje, razočarenje samim sobom. Tada se ne pogađaju lopte koje inače ulaze“, objašnjava Tanjević.

Argentina najprijatnije iznenađenje

Proslavljeni trener ističe da mu je najprijatnije iznenađenje među polufinalistima Argentina, koja je uz Poljsku i Češku ostvarila najviše u odnosu na očekivanja prije početka turnira.

“Argentina je od velikih ekipa najprijatnije iznenađenje. Igrali su protiv Srbije fantastičnu košarku. Onda su mi otkrili da imaju dovoljno asova, igrača od talenta, koje nisam poznavao. Godinama se nisam bavio južnoameričkom košarkom, niti sam pripremao ekipu za takva takmičenja, pa ih nisam pratio. Jako me iznenadio kvalitet tih igrača, jedino sam znao Facunda Campazza kroz igre u Real Madridu. Izrastao je u super košarkaša, bio je glavni igrač u toj pobjedi protiv Srbije. Rasturio je odbranu svojim prodorima i asistencijama, te je učinio nesigurnom. I Luis Scola nekako proizvodi više nego što bi čovjek mogao očekivati od njega, zahvaljujući jednom sretnom karakteru. To što ti Argentinci već 25 godina i više pokazuju taj fantastični osjećaj pripadnosti državnom timu, to je nešto neviđeno. Imaju mentalitet, koji je vjerovatno jedan od najzdravijih na svijetu“ ističe Tanjević.

Trijumf Francuske nad SAD-om smatra fantastičnom izvedbom jedne ekipe, koja zna šta hoće i koje su njene prednosti.

“Oni jedini mogu parirati Americi u atletizmu, brzini i skočnosti, a uz to su još i talentovani. Recimo jako sam iznenađen sa Rudyjem Gobertom. Uopšte ne znam kada ti Francuzi narastu i odu u NBA. Mislim da je on direktno iz Choleta otišao tamo. Dominirao je u utakmici. Zatvorio je sve prilaze, isprepadao ih, promijenio im puteve, blokirao i još dao 20 koševa. Protiv atleta kakvi su Amerikanci. U svakom slučaju Francuzi su najatletskija ekipa, ali su donijeli jednu sasvim dobru formu. Onda imaju onog ‘hafiza’ Nanda de Coloa. Taj sam izraz uveo još davno u Italiji, da takve igrače zovemo hafizom. Objasnio sam da je to čovjek koji zna Kur'an napamet. I on je upravo onaj ‘zlatni dodir’ Francuza. Ali, odmah da kažem ne bih smo staviti niti jednu liru na nekoga od četvero polufinalista da će na kraju osvojiti prvenstvo“, kaže za Anadolu Agency prekaljeni košarkaški trener, koji je Italiju odveo do titule šampiona Evrope, a Tursku do naslova vicešampiona svijeta.

Francuzi blagi favoriti protiv Argentinaca

Košarkaška javnost blagu prednost u polufinalu dala je Francuskoj u odnosu na Argentinu. No, Tanjević smatra da su Francuzi svjesni da su samo blagi favoriti i da, ako ne pristupe ispravno utakmici, lako mogu izgubiti.

“Oni jesu blagi favoriti, ako iznesu oprezu i respekt prema Argentini, koja igra sjajnu košarku. Imaju ono što Srbija nije imala, tu brzinu. Nemaju niti jednog beka, koji je mali i brzog prodora, koji ti kao šilo uđe u odbrana. Odbrana se najviše rani prodorom, pogrešno je misliti da je trojkom. Nije. U odbranu uneseš nemir kada uđeš ispod koša i postigneš poene ili podijeliš asistenciju. To poslije čini odbranu nesigurnom i krhkom. Francuzi imaju dovoljno brzine i na sličan način su igrali. Ali, objektivno dominacija visinom koju mogu donijeti Gobert, Vincent Poirier, pa i Mathias Lessort kao treći moglo bi biti presudno u tom polufinalu“, mišljenja je Tanjević.

Kada je riječ o drugom polufinalu između Španije i Australije nikome ne daje prednost.

“To je ljepota završnice ovog Svjetskog prvenstva, što stvarno svako od preostale četiri reprezentacije može doći do titule. Ne bih se ni na koga kladio“, ističe Tanjević.

Jako mu je žao što je Turska u prvoj fazi takmičenja propustila priliku i veliku šansu da pobijedi SAD, a zatim je porazom od Češke eliminisana iz borbe za visok plasman.

“Turska je dobijenu utakmicu protiv SAD-a, i takva utakmica se može izgubiti samo na način na koji su oni to uradili. Naravno, da sam tu bio veliki navijač Turske, to su sve igrači koje sam trenirao, u čijem razvoju sam učestvovao. U duelu sa Češkom prvo se mora priznati kvalitet protivnika. Češka nije samo tu utakmicu igrala dobro, nego je i u četvrtfinalu bila jako nezgodan rival Australiji, koja je objektivno favorit i ima veći broj igrača internacionalnog kvaliteta, da ne spominjemo i NBA igrače. Česi su ih držali u strahu iako nemaju niti jednog igrača najvišeg nivoa. Turci su pali nakon tog nesretno poraza sa Amerikom. Teško je ne preživjeti nakon toga šok, a Češka je potpuno za poštovanje. Da je bila neka druga utakmica možda i prošli, da je bio neki neoprezni tim“, smatra Tanjević.

Nagrađen za 46 godina u trenerskom poslu

Italija čiju je reprezentaciju godinama vodio i u tamošnjem savezu obavljao razne funkcije, u kojoj uostalom i živi, prema Tanjevićevom mišljenju, ostvarila je rezultat u domenu svojih mogućnosti.

“Nije ovo najbolje vrijeme talijanske košarke. Nicolo Melli nije bio tu, a oni inače imaju manjak tih visokih igrača. Onda dvojica najboljih igrača Luigi Datome i Danilo Gallinari imali su problema sa povredom, odnosno zdravljem, tako da nisu bili potpuno spremni. Jako su zabrinuli Španiju, malo je nedostajalo da dobiju. Ispunili su ono što je bio minimalan zahtjev, izborili taj olimpijski kvalifikacioni turnir za iduću godinu, nadajući se da će biti malo kompletniji. Igrači su već sada rekli da jedva čekaju da igraju taj turnir, što je u današnje vrijeme jako važno zato što imamo nesređenu situaciju. Igrači mogu da biraju hoće li igrati ili neće. Nije kao u fudbalu, gdje najveći igrači moraju da igraju čak i prijateljske, a kamo li ove takmičarske odnose“, kazao je Tanjević i izrazio nadu da će se ti problemi, koji su uzrokovani lošim odnosima na relaciji FIBA – NBA – Euroliga, konačno prevazići da će ljubitelji košarke moći da uživaju u duelima najjačih reprezentacija.

Na prijem u FIBA kuću slavnih, iako je riječ o velikom priznanju, gleda kao na logičan slijed događaja.

“Normalno da čovjek mora biti zadovoljan. To je na neki način bilo očekivano, da li ove ili iduće godine, ali bi se to desilo. Zgodno je bilo sada što me primoralo da odem do Kine, gdje sam bio prije 40 godina, da evociram uspomene i vidim ono što sam očekivao, a to je enormni napredak jedne fantastične zemlje. Dugo sam u tom poslu, i kao igrač. Bio sam u prvoj ekipi od 1962. godine, sa 15 godina. Poslije sam sa 24 počeo da radim kao trener. Dakle, 46 godina sam bio čovjek sa potpunom odgovornošću za proizvodnju onoga što zovemo košarkom, promovisanja igrača i ekipa. Realno nagrađen sam za sve to“, zaključio je popularni “Boša“.

Blistava trenerska karijera

Bogdan Tanjević je rođen 13. februara 1947. godine u Pljevljima, a trenerskim poslom počeo je da se bavi sa 24 godine u sarajevskoj Bosni. “Studente“ je odveo do najvećih uspjeha u klupskoj istoriji. Osvojio je dva naslova šampiona SFR Jugoslavije i jedan Evrope 1979. godine. U klupskoj košarci bio je nacionalni šampion još SR Jugoslavije, Italije, Francuske i Turske. Bio je trener Bosne, Juventus Caserte, Triesta, Olimpije Milano, Limogesa, Budućnosti, Asvela, Virtus Bologne i Fenerbahcea. Kao selektor predvodio je reprezentacije SFR Jugoslavije, Italije, Turske i Crne Gore. Osim zlata sa Italijom na Evropskom prvenstvu 1999. godine ima i srebro sa SFR Jugoslavijom iz 1981. Tursku je odveo do najvećeg uspjeha u istoriji, srebrene medalje na Svjetskom prvenstvu 2010. godine.