Jedni su bili rođeni pobjednici, drugi su gubili sve bitne mečeve. Jedni su na klupi imali Željka Obradovića, drugi su mijenjali trenere kao na traci. Jedni su imali Dimitrisa Diamantidisa, drugi pravog vođu ne. No, ljeto 2010. godine i jedan transfer je sve promijenio.
Pirejski Ahilej ili jednostavnije Billy Spanoulis i njegov menadžer Miško Ražnatović su imali drugi plan.
Kada su Panathinaikos i njegovi vlasnici braća Angelopoulos odbili da povećaju ugovor Spanoulisu rekavši mu da te pare nigdje neće dobiti, on je napravio odluku. Prešao je u redove suparničkog Olympiacosa i počeo pisati historiju. Navijači Panathinaikosa su bili ogorčeni, palili njegove dresove, lutke s njegovim likom, ali on nije mario za to. Panatha je godinu poslije uzela novu titulu Eurolige kada su porazili Maccabi u finalu i tada su počeli da mu se svete natpisima da je mogao sve imati. I imat će, ali par godina poslije.
Duda Ivković je usljed recesije napravio tim za kojeg se nije očekivalo da napravi velike stvari. Final four u Istanbulu 2012. godine je počeo da mijenja sve. CSKA, Panathinaikos, Barcelona i jedan autsajder. Printezis, Papanikolau, Mantzaris, Law, Hines, Antić, Dorsey i jedan Billy Spanoulis. Na drugoj strani Siskauskas, Teodosić, Krstić, Kirilenko, Khryapa. Niko nije očekivao takav rasplet. CSKA je neumoljivo punio Olympiacos, ali se u drugom poluvremenu sve okrenulo. Ljubitelji europske košarke će se zasigurno sjećati posljednjeg koša. Spanoulis je krenuo u prodor, djeličkom oka vidio slobodnog Printezisa koji je na sebi svojstven način baca na tablu i Olympiacos je prvak. Pirej slavi, drugi dio Atine tuguje (u polufinalu ih je moskovski tim izbacio). Godinu dana poslije Spanoulis radi iste stvari, ovaj put u finalu protiv madridskog Reala. Finale je madridski tim počeo furiozno. U prvoj četvrtini su napravili 20 – ak poena razlike, ali je onda na terenu postojao samo jedan tim predvođen Spanoulisom. Do kraja su napravili sjajne stvari i osvojili još jedan trofej u nizu.
https://youtube.com/watch?v=WCTUwPfA1Yo
U nedjelju će imati priliku da to urade još jednom. Vasillis Spanoulis je sinoć još jednom pokazao da je jedan od najvećih velikana ove igre u njenoj dugoj historiji. Šutirao je 0/11 iz igre do zadnje četvrtine, a onda je krenuo da sipa. Trice preko ruke su postali njegov trademark, ključni šutevi su nešto što on voli. Ne mijenja izraz lica kada promašuje. Ne mijenja izraz lica ni kada pogađa. Spanoulis je osvojio veliki broj trofeja u svojoj karijeri, ali je najbitnije uradio kada je izašao iz sjene Dimitrisa Diamantidisa i potvrdio da je veliki vođa na terenu.
Hvala Jeffu van Gundyu što su ga olako pustili iz Houstona da se vrati u Europu (Gregg Popovich je mijenjao Scolu za Spanoulisa, ali je Billy već prelomio). Hvala braći Angelopoulos što su odlučili da mu ne daju dodatnih 500.000 eura (jedan od njih je onaj što je napao sudiju poslije meča protiv CSKA). Hvala recesiji što je omogućila Olympiacosu da napravi budžetom limitirani tim.
Spanoulis – Rođeni pobjednik. Pirejski Ahilej.
