Prije 19 godina, na današnji dan, napustio nas je jedan od najvećih košarkaša bivše Jugoslavije i najbolji iz Bosne i Hercegovine, Mirza Delibašić. I danas su se oni koji su igrali, ali i trenirali Kindžeta, prisjećali kakav je bio i kao košarkaš, ali prije svega kao čovjek.

“Prvo sjećanje na Mirzu Delibašića i kada sada pričamo o njemu, iz ove moje perspektive – jedna čista emocija”, priča Mladen Jojić, košarkaški trener.

Prije 19 godina grad Sarajevo i Bosna i Hercegovina ostali su bez najvećeg sportiste u historiji BiH i džentlmena među sportistima – Mirze Delibašića. U svojoj karijeri Kinđe je osvojio sve, a najvažnije od svega osvojio je srca svih koji su imali tu čast da provode vrijeme s njim i da žive u vremenu u kojem je on živio.

“Fenomen Mirze Delibašića je da je on bio apsolutno najvoljeniji igrač na svim terenima gdje se pojavljivao”, ističe Bogdan Tanjević, nekadašnji trener KK Bosna.

Mirza je rođen 9. januara 1954. godine u Tuzli, a u redovima Slobode počeo je košarkašku karijeru. Dres Slobode nosio je do 1972. godine, kada je prešao u redove sarajevske Bosne. Sa Bosnom je 1979. godine osvojio titulu prvaka Evrope, a prvak Jugoslavije sa “Studentima” bio je dva puta. Nakon Bosne igrao je i za madridski Real s kojim je osvojio titulu prvaka Španije.

“On je u svojoj prvoj godini u Madridu izgradio tu popularnost i ljubav gestovima nekim velikog kavalira. Kupi čuvaru stadiona motor zbog toga što mu se žalio da daleko stanuje i mora promijeniti tri prevozna sredstva. Sve to nikada niko nije uradio u Madridu. On je bio najbolji drug s Brabenderom, s Corbalanom, sa svim tim velikim igračima”, pojašnjava Tanjević.

“Ono što su mi rekli konkretno u Madridu zadnji put, jeste da su mislili da znaju šta je košarka, prije nego što je Mirza došao u Real i da su shvatili da nisu znali i da im je on kroz par godina pokazao šta je suština košarke i ljudskosti”, kaže Danko Delibašić, sin Mirze Delibašića.

Mirza je postao i ostao prvak Evrope i svijeta s reprezentacijom Jugoslavije, ali i osvajio zlatnu olimpijsku medalju. U FIBA-inu Kuću slavnih izabran je 2007. godine. Bosna i Hercegovina 2000. godine proglasila ga je najvećim sportistom u svojoj historiji. Kao selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine 1993. godine osvojio je osmo mjesto na Eurobasketu, što je do danas najveći uspjeh naše reprezentativne košarke.

Kinđe, iako nije rođen u Sarajevu, izgradio je posebnu i neraskidivu vezu s gradom na Miljacki. Postao je simbol jednog vremena. 2001. godine u samo šest mjeseci Bosna i Hercegovina je ostala bez Mirze Delibašića i njegovih najboljih prijatelja, velikana – Darija Džamonje i Davorina Popovića.

“Ta ljubav između njih dvojice je bila jedna fantastična stvar. Kao i obično što malo govori, za sebe je samo ispustio, imao je malo daha već i rekao: ‘Ko će ga sada tamo naći’. To je fantastično, to je čista herojska poezija – poezija heroja”, naglašava Tanjević.

Danas se u Sarajevu po njemu zove velika dvorana u Skenderiji, kao i park kod FIS-a, ali ostaje dojam da se Mirzi nikada nismo dovoljno zahvalili i odužili za sve uspomene i radosti koje nam je poklonio.

“Ja generalno mislim da ovaj grad i ova država se Mirzi Delibašiću nikada nije odužila na onaj način na koji je on prezentovao ovaj grad, ovaj klub i ovu državu”, smatra Jojić.

Svi imamo obavezu da čuvamo uspomenu na Mirzu i da se sjećamo istinske legende Bosne i Hercegovine.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad