Kobe Bryant. 'Crna Mamba'. Rođeni pobjednik ili manijakalni egoista. Napucavač vlastite statistike ili pravi lider. Jedno je sigurno; Na spomen imena velikana ove igre, niko ne može ostati ravnodušan. Sredine nema. Ili ga mrzite i prezirete ili se divite svakom njegovom potezu.
Njegova priča je vrlo jednostavna i većini košarkaških zaljubljenika vrlo jasno poznata. Sada već davne 1996. godine je izabran kao 13. pick na NBA draftu od strane Charlotte Hornetsa. No, tada se desilo nešto vrlo čudno. Naime, Bryant je u svim medijskim istupima govorio da jedini klub za kojeg želi da nastupa su Los Angeles Lakersi. Za njega nije bilo rezervne opcije. Samo grad u kojem se stiče najveća slava.
Lakersi su se na treninzima prije drafta uvjerili da Kobe posjeduje enormni talenat i da ima urođene pobjedničke sposobnosti. Nisu dugo čekali, Vlade Divac je otišao u suprotnom smjeru i velika karijera je mogla da počne. Pamtit će se dosta stvari iz ove sada već legendarne. Tri titule u seriji od 2000. do 2002. godine. Jednostavno, Lakersi su tada bili nepobjedivi. Oni koji ga ne vole će reći da su titule plod dominacije jednog od najboljih centara svih vremena Shaquilla O'Neala.
Zaboravit će kako je O'Neal u polufinalnoj seriji sa San Antonio Spursima bio praktično izolovan u napadu, a Admiral (David Robinson) i vremešni Tim Duncan ga jednostavno slamali na oba kraja parketa. Zaboravit će sigurno i sjajne partije poslije Shaqa. Kada je nosio svoj tim na leđima. Kada je u istom danu imao suđenje za navodno silovanje, a uvečer nemilosrdno zatrpavao koš protivnika.
Dolazak Gasola i novi početak
No, onda je došao preokret. Pau Gasol je došao u Lakerse i došle su dvije titule.
Lakersi su pod vodstvom Phila Jacksona osvojili dva uzastopna naslova i jednostavno je došlo do zasićenja. Kobe je često znao pretjerati, često je znao da ‘privatizuje’ utakmicu i razigrava prvo sebe, pa tek onda suigrače. Ali, jedna stvar mu se nikada nije mogla zamjeriti. Kada se lomila utakmica, kada je isticao napad, odlučivale titule, velike utakmice, Bryant je bio taj koji je preuzimao stvar u svoje ruke. Nikada nije pokušavao krivicu svaliti na saigrače, na trenera, stoički se nosio sa kritikama. Pogodio je toliko bitnih šuteva u karijeri, da bi bilo potrebno napisati poseban tekst samo o tome.
U vrijeme kada se piše ovaj tekst, Kobe je ‘samo’ 291 poen iza velikog Michaela Jordana sa kojim ga porede cijelu karijeru. Danas je na brojci od 32.001 poena i samo su osim velikog Air Jordana još Kareem Abdul-Jabbar i Karl Malone ispred njega. Sigurno je da će do kraja sezone prestići i Jordana.
Kobe je i danas praktično ‘sam’ u Lakersima. Druga strana medalje kaže da je uzeo enorman ugovor i da ga je njegova pohlepa udaljila od borbe za nove pobjede. O'Neala je otjerao, ali mu poslije pokazao da može uzeti titule i bez njega. Jer Kobe je Kobe. Svaki novi dan donosi novu glad za koševima, pobjedama i sa istim žarom igra ovu igru kao i prije 18 godina. A tada je kao i danas želio samo jedno. Igrati za Los Angeles Lakerse. Manijakalni egoista ili rođeni pobjednik?
