Jusuf Nurkić ekskluzivno za N1: BiH nije obaveza već dio života, DNK i krv se ne mogu mijenjati (VIDEO)

Pripreme, povrede i važnost playmakera

Priključio si se reprezentaciji prije nešto više od 20 dana. Jesi li lično zadovoljan urađenim poslom i vjeruješ li da ste spremni za Eurobasket?

"Kao i svake pripreme, uvijek postoje razni faktori koji mogu uticati na sve - povrede, putovanja, ritam treninga. Mislim da nije bilo objektivno igrati utakmicu sa Srbijom odmah nakon dolaska, praktično direktno iz aviona, bez ijednog timskog treninga. To su ipak samo pripremne utakmice – pobijedili ih ili izgubili, one su apsolutno nebitne. Najvažnije je uigravanje.

Imali smo dosta promjena – povrede Muse i Castanede, promjene među strancima u ekipi, a i kapiten Miralem Halilović imao je peh sa ložom. Okolnosti su takve i moramo ih prihvatiti, ali smatram da smo izvukli maksimum iz svega. Uvijek postoji poseban 'vibe' oko nas, no mi imamo svoj put", kazao je bh. centar.

Može li proraditi naš poznati inat, sada kada nas mnogi možda otpisuju zbog svih navedenih problema?

"Tako je. Ranije je bio ogroman pritisak na uspjeh, a sada je možda i rasterećenije. Očekivanja navijača su nešto manja, i iskreno bih volio da i protivnici tako gledaju na nas. Ali vjerujem da na terenu neće izgledati onako kako ljudi misle."

Povratak Johna Robersona?

"Svaki igrač nam je važan. Roberson je ključan za bekovsku liniju, posebno da rastereti mene i saigrače svojim šutem. Sigurno će nam biti potreban. Ne možemo još govoriti u kakvom je stanju stigao, jer ne možete mjeriti formu odmah po dolasku iz Amerike. Ovo niko nije očekivao, ali moramo izvući najbolje što možemo iz cijele situacije."

Polemika oko playmakera

Mnogo polemike u javnosti izazvala je priča o playmakeru. Selektor Bećiragić objasnio je zbog čega se odlučio za Robersona umjesto Castanede, dok su mnogi priželjkivali Garzu. Tvoje mišljenje?

"Pa iskreno, prvo o Garzi i cijeloj njegovoj porodici – sve najbolje. Mislim da ni oni ne mogu uticati na situaciju, kao ni mi igrači. Ne znam zašto se to ne razumije malo više, s obzirom na to da je riječ o tehničkoj stvari, na koju selektor može, a i ne mora imati uticaj. U momentu okupljanja imali smo dosta visokih igrača, pa bi dovođenjem još jednog visokog došli do brojke od pet visokih, što bi dodatno zakomplikovalo raspodjelu minuta svima.

Kako god okrenemo, KS BiH i FIBA stoje na jednoj tehničkoj ispravnosti. Mislim da nismo uradili sve što smo trebali kako bi Luka bio domaći igrač. Barem tako FIBA objašnjava i nama igračima i javno. Sve se to vrlo lako može provjeriti", kazao je Nurkić i dodao:

"S druge strane, ne znam, možda je razlog to što je selektor izašao i rekao neke stvari o meni – možda je to bio triger za navijače. Ali, kao što kažu, suludo je govoriti o mojoj formi ili treninzima, pokazat će se na Eurobasketu. Pa ćemo vidjeti ko je u pravu. Mislim da je suludo izlaziti u javnosti i pravdati za nešto što nije tačno", rekao je Bosnian Beast.

Odnos Nurkića i selektora Bećiragića

Da li je izjava selektora - "Nurkić je van forme, ne može puno da trči" - možda bila izvučena iz konteksta?

"Nije mi bilo u interesu davati bilo kakve izjave i unositi novi val negativnosti u reprezentaciju, iako to apsolutno nije pošteno. Previše je interesa i loših namjera. Na primjer, utakmica sa Srbijom - kako smo otišli i izgubili. Slovenija je sinoć izgubila na vrlo sličan način, da ne kažem isti, a kod nas se pisalo u fazonu 'sve je u redu'. Nije isti kriterij za sve. Razumijem našu volju i želju za nekim klikovima, ali jednog dana će se i ovo posložiti u reprezentaciji i savezu. Radit ćemo na tome da odnos igrača, navijača i saveza bude što ispravniji. Sve u svemu, nije u redu, ali ne mogu kontrolisati šta će ko pisati. Moje je da igram i dam sve od sebe - i to ću apsolutno raditi."

Selektor Bećiragić ranije je govorio o Nurkiću u jako pozitivnom kontekstu.

"Jusuf Nurkić. Ja ga zovem babo. Ljudi ne znaju da je to momak koji je veliki profesionalac. Voli ovu državu i bio sam zabrinut kada je trebao doći. On ima drugačiju percepciju košarke od nas. U Americi je košarka drugačija od naše. Samo mu je dovoljna jedna riječ - da mu kažeš 'Juka, nije to loše, ali nama treba ovako'. On odmah odgovori: 'Coach, u redu je'. Prihvati sve bez ijedne ružne grimase.", kazao je tada selektor bh. košarkaša.

Kakav odnos imaš sa selektorom Bećiragićem?

"Sada je to još kontradiktornije nego ikad. Moj posao je biti profesionalan - nevezano da li mi se sviđa odluka trenera, stručnog štaba ili saigrača. Jedna od najvažnijih stvari koje sam naučio u životu jeste da vam se odluka može sviđati ili ne, ali je morate poštovati ako želimo nešto napraviti.

Momci koji igraju u prozorima, kada nema NBA igrača, igraju jedan atipičan stil košarke, kako selektor kaže - sa puno trčanja i lakih poena. Sada, kada dolaze kompletne reprezentacije, to se mora mijenjati. Selektor i ja imamo profesionalan odnos - bez toga ne ide. Morate poštovati čovjeka koji je lider ekipe ako želite napraviti rezultat. Ako ja ne poštujem trenera, onda ga neće niko poštovati u ekipi. Morate pokazati da je sve u redu s distance, kako bi i svi ostali bili u redu."

"Možemo igrati sa svima, pokazali smo to hiljadu puta"

Želim da prijeđemo na naše naredne protivnike i prokomentarišemo grupu na Eurobasketu. Prvo igramo protiv Kipra, zatim slijede aktuelni prvaci Španija, pa dueli s jakim selekcijama Italije i Grčke, a grupnu fazu zatvaramo protiv Gruzije. Mnogi nas već otpisuju i predviđaju scenarij u kojem će o prolasku odlučivati posljednja utakmica s Gruzijcima.

"Sve je nekako dramatično, kao i cijela situacija kod nas. Moramo ići utakmicu po utakmicu. Po meni, vrlo je bitno šta mi radimo, a ne šta će Španija, Italija ili Grčka. Mi smo, uprkos svim problemima, vrlo kompetentna ekipa. Imamo zaista dobrih igrača i samo se nadam da ćemo svi ostati zdravi. Tako je i protiv Kipra - mora se pokazati respekt prema svakome. Izgubili su sve utakmice, a ako se opustiš i pomisliš da je sve lagano, ljudi će dati sve od sebe da opravdaju domaću publiku. Mi možemo igrati sa svima, to smo pokazali hiljadu puta."

Gledate li snimke iz Skenderije, recimo utakmicu protiv Francuske kada ste pobijedili, da se dodatno motivišete za naredne mečeve?

"Takve utakmice, kada igraš protiv velikih ekipa, same po sebi donose motiv - tu motivacija nije potrebna. Ne da ne poštujem druge selekcije, ali imamo momka koji ima 19 godina i kojem će ovo biti ogromno iskustvo. Mislim da će biti i najmlađi igrač na prvenstvu."

Dres Bosne i Hercegovine nosite s posebnom emocijom, predstavljate našu domovinu na najvećoj košarkaškoj sceni svijeta. Kakve su to emocije, da li se mogu pretočiti u riječi? Šta za vas znači Bosna i Hercegovina?

"Nikada to nisam gledao kao obavezu, već kao dio života. Možda zato što sam iz tako malog mjesta i potekao, pa sam rano, sa 14 ili 15 godina, otišao u svijet. Ostalo je nostalgije jer nisam odrastao ovdje u nekim ozbiljnijim godinama. Kad god se vratite, imate osjećaj da je sve bolje nego što je bilo. Ne znam da li je pravi odgovor zbog ovog ili onog, jednostavno – tako je. DNA se ne može promijeniti, krv ne možemo mijenjati, tu smo zajedno u svim dobrim i lošim stvarima. Nekome će se svidjeti, nekome neće, ali ja pokušavam živjeti svoj život, a ne tuđi."

Od mjesta sa 500 stanovnika do NBA lige

Tvoja životna priča je impresivna, Jusufe. Iz malog mjesta Svojat, koje broji tek nešto više od 500 stanovnika, stigao si do NBA lige. Prije sedam godina pročitao sam u jednom intervjuu da si rekao kako ćeš napisati knjigu o svom životu. Da li je još rano ili to možemo očekivati uskoro?

"Ne znam iskreno. Ljudi su me kontaktirali mnogo puta, bilo je i priče oko filma, pa možda knjiga dođe i prije. Još nije krenulo pisanje, ali svakako će je biti."

Za razgovor s tobom pripremili smo jednu fotografiju koja bi mogla probuditi uspomene iz školskih dana - nastala je prije više od 20 godina.

Kada pogledaš ovu fotografiju, volio bih da nam odgovoriš - šta je sve stalo u te dvije decenije? Koliko pobjeda i poraza, borbi, truda, znoja i mukotrpnog rada?

"Sjećam se... Ovo je Osnovna škola Bašigovci. Najvažnije je da su to počeci treninga, učenja, trčanja i osnovnih stvari u košarci. Počeci u toj sali s prijateljima, danas već odraslim ljudima... Nažalost, nisam u kontaktu s njima onoliko koliko bih volio, jednostavno vrijeme nije dozvolilo. Ali to su vjerovatno najljepše uspomene. Dolaziš u tu fiskulturnu salu da trčiš, iako možeš trčati bilo gdje. Lopte su bile tu, ali još nisam bio spreman. Tek tada su moji školski drugovi prepoznali da želim nešto napraviti. A ja u tom trenutku nisam ni znao šta zapravo radim na tom treningu i zbog čega sam tu", prisjeća se Nurkić, pa dodaje:

"Moramo jednom napraviti neku maturalnu večer. Skoro sam čak vidio i razrednog, direktora i nastavnike. Pokušavam učiniti sve što mogu za tako malo mjesto. Sramota je za cijelu regiju da toj djeci i nastavnicima nisu osigurani najbolji uslovi za školovanje."

"Zdravlje je najveći blagoslov"

Koliko je važan mentalni aspekt u sportu? Čini se da se mentalnom zdravlju sportista još uvijek ne posvećuje dovoljno pažnje u javnosti. Iz ugla profesionalnog košarkaša koji već 11 godina igra najjaču ligu svijeta i iza sebe ima skoro 600 mečeva, kakve su to unutrašnje borbe?

"U pravu si. Pogotovo prije desetak ili petnaest godina, o tome se nije smjelo pričati. Sve što te pratilo, dobro ili loše, morao si sam nositi na leđima. NBA je drugi svijet, tamo je taj problem riješen i uvijek možeš potražiti pomoć. Suštinski problem nastaje kada udariš u zid i sam ne možeš izaći iz toga. Neko nema porodicu, prijatelje ili suigrače kojima se može povjeriti, i onda postane teško. Nekada ti je i žao opterećivati druge. Ali mislim da je i u BiH situacija sve bolja. Svi mi prolazimo kroz probleme. Ljudi možda imaju percepciju da ako si uspio u životu, nemaš problema – ali svi smo mi od krvi i mesa. Teško je razgraničiti teren i privatne stvari. Ne možeš kontrolisati šta će neko napisati ili reći, i najlakše je to prihvatiti tako. Malo je teže porodici, pogotovo ako se radi o ružnim stvarima, da shvate da to nema veze s tobom. Slažem se da je bolje nego što je bilo, i nadam se da će otići na još viši nivo. Ali uvijek je važno imati nekog svog, na koga se možeš osloniti."

Šta je za tebe sreća, Jusufe? Kada si bio najsretniji?

"Ja sam uvijek sretan. Kada si zdrav, uvijek trebaš biti sretan. Ljudi generalno potcjenjuju važnost zdravlja. Puno radim s djecom s poteškoćama u razvoju i ljudima koji su u potrebi. To mi je uvijek na umu - probudili ste se zdravi i imate zdrave ljude oko sebe, to je najveći blagoslov. Nikada ne znaš šta se može desiti. Oko nas se stalno mnogo toga dešava, trudimo se pomoći koliko možemo, ali ostalo nije do nas. Svi imamo svoje sudbine. Sreća je vjerovatno prolazna, ali kada uspiješ biti u trenutku - čim si zaista u momentu – onda je sve lakše."

Religija ti je jako bitna. Koliko ti ona pomaže da savladaš sve prepreke?

"Iz mog ličnog iskustva - puno. Otišao sam sam u svijet 'preko bare' s nepunih 20 godina. To iskustvo nosi i pozitivne i negativne strane. Kada se nađete sami, ako nemate vjere, vrlo brzo možete skrenuti s puta. U mom slučaju vjera je sigurno najviše doprinijela da ostanem u zdravom kolosijeku, kako volim reći. Da budem ruka spasa, a ne ruka koja traži. Nijet je najvažniji - time se vodim. Ako uradim dobru stvar, to ne znači da će drugi uraditi isto ili baš onako kako sam ja zamislio. Najbitnije je da je nijjet ispravan. To mi je vodilja. Mnogo stvari ne možemo kontrolisati, ostalo nije do nas."

Porodica ti je, kao i svakom čovjeku, važna. Ranije si pričao o svom bratu Kenanu. Kakvu karijeru mu predviđaš?

"Teško je to razumjeti. Današnje generacije su mnogo drugačije od moje, a samim tim i od vaše. Vjerujem da svako ima svoju sudbinu. Na prvi pogled izgledalo je bajno, ali Kenan ima 18 godina i još nije posložio šta uopšte želi. To je najveći izazov generacija koje dolaze. Internet je ogroman izazov. Ja sam odrastao i bez interneta i s njim, a za njih je to potpuno drugačije. Najveći izazov je posložiti život.

Ne znam šta bih tačno odgovorio o Kenanovoj karijeri. Potrebno je puno odricanja, što ljudi često ne razumiju. Pokušao sam mu objasniti - moraš se odreći svega što misliš da je 'normalan život'. Ako nemaš suštinski cilj, jedan ili dva jasna smjera kuda želiš ići, teško je ići pravo dok stalno skrećeš lijevo ili desno. Nadam se najboljem za njega. Šta god mu bude trebalo, tu sam. Mislim da trenutno ne ide u smjeru u kojem sam ja želio, ali to razumijem – ne možemo svi biti isti. Ja imam svoj put, on svoj. Nadam se da ćemo se u tim putevima susresti."

Važnost Lillarda, "Hall of Fameri" i Utah Jazz

Igrao si s mnogim vrhunskim košarkašima. Koja imena su ostavila najveći utisak na tebe?

"Ne mogu izbjeći Damea Lillarda - od osobe do igrača i svega što smo zajedno prošli. Igrao sam s posebnim ljudima. Devin Booker, Kevin Durant, Bradley Beal, CJ McCollum... Lista je ogromna. Tu su i Hall of Fameri. Damea bih morao izdvojiti zbog svih okolnosti.

Ali, naravno, tu su i naši – Luka Dončić, Nikola Jokić, Giannis Antetokounmpo, Dennis Schröder, braća Wagner, Porzingis... Prije nas su neki otvorili puteve, a mi smo danas napravili autoputeve. Nekada su to bili Rađa, Divac, Kukoč, Petrović, Nowitzki... Sigurno sam nekoga nenamjerno zaboravio, da nikoga ne uvrijedim. Vjerovatno smo danas mi veći faktor nego što su oni bili. Nemoguće je bilo da u toj tranziciji ne napravimo uspjeh, s obzirom na sve prilike koje smo imali. A oni, s druge strane, takve prilike nisu imali."

Poslije Eurobasketa slijede novi izazovi u NBA ligi. Novo poglavlje u Utah Jazzu?

"Što se organizacije tiče, sve je super - možda i jedna od najboljih. Unutar kluba sve funkcioniše perfektno. Mnogo ljudi iz Bostona je prešlo u Utah. Danny Ainge, njegov sin Austin koji je predsjednik... Imam vjeru u to. Čak i ako ostanem tu, uvjeren sam da će se stvari brzo mijenjati. Odlučni su da pruže šansu mlađim igračima, trener je još uvijek mlad. Sjećam se kad je bio najmlađi trener u NBA ligi. Siguran sam da će ljudi iz Utaha doći i na Kipar, a mislim da će i trener svratiti."

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad